“Što su prilike urgentnije, rasprava o njima je manje poželjna. A budući da Hrvatska demokratska zajednica oduvijek teži uspostavi društva u kojemu će rasprava biti dokinuta, trenutne prilike moramo prikazati urgentnijima nego što jesu. Globalna situacija, valja reći, u tome nam ide maksimalno na ruku.”
To nam nije izjavio predsjednik Vlade Andrej Plenković uoči sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost i Vijeća za obranu, zakazanih za 1. travnja, na dan kada se čovječanstvo, uključujući njegov hrvatski dio, tradicionalno odaje sitnim i krupnim podvalama.
Premijer ljubazno nije pristao na razgovor za naš list u okolnostima kada oružje zvecka na sve strane, kada se gigantski američki nosač aviona kočoperi u splitskoj luci, kada ministar obrane ne izlazi iz čizama, maslinastozelenih hlača i pripijenoga vojnog džempera, što radi obilaska mladih ročnika, što radi posjeta hrvatskim trupama u sastavu ratnih snaga NATO-a, kada Njonjo Jandroković sa zgrčenom facom alarmira javnost o ozbiljnosti srpske ratne prijetnje, kada vojni stručnjaci u programima HTV-a debatiraju o performansama vojne tehnike koja će osigurati nacionalni spas, kada predsjednik Republike otkazuje nekakvo državničko druženje kako bi spriječio ratobornog nasilnika iz Srbije da zakorači na naše tlo… Bila je to prilika da saznamo eksplozivnu informaciju.
“Eksplozivno za vaš tjednik mogu reći da je vladajuća stranka odlučila radikalno promijeniti kurs u pogledu općenarodnog njegovanja ratne epike”, nije nam rekao Plenković. “Svečano objavljujem da od 1. travnja Domovinski rat u javnoj percepciji više nije ono što je bio, nego ono što će biti! Na snazi je, dakle, tranzicija iz poratnog u predratno stanje!”
Iz poratnog u predratno? – zbunili smo se.
“Nakon više od trideset godina uspješne eksploatacije Domovinskog rata, zaključili smo da to postaje nedovoljno za održavanje stabilnih političkih prilika u zemlji”, nije nam objasnio predsjednik Vlade. “Stoga je drastičan zaokret u načinu iskorištavanja ratne mitologije, kao i popratnih strasti, strahova, mržnji i bjesova, naprosto nužan. Okrenimo se budućnosti!”
Što to zapravo znači? – zanimalo nas je.
“Možda je bolje odgovoriti na pitanje što to ne znači”, nije nam odgovorio Plenković. “To, naime, ne znači da Domovinski rat ostavljamo iza sebe, nego da ga postavljamo ispred sebe. Naša politička, društvena i svaka druga sadašnjost neće više biti obilježena prošlim, već budućim ratom. U interesu vladajućeg prezenta, Domovinski rat seli se iz perfekta u futur. Veličanstvene ratne pobjede i goleme ljudske žrtve prestaju biti dio slavne jučerašnjice i postaju odlike slavne sutrašnjice. Ukratko: ratna groznica ostaje osnovni zalog nacionalnog jedinstva, ali se odsad, umjesto u retrospektivi, njeguje u perspektivi.”
Na koji će se način to činiti? – pitali smo.
“Kada je već vlast u Srbiji nabavila supersonične rakete, iskoristimo ih da njima razaramo nepatriotsku i pacifistički mlitavu hrvatsku opoziciju, poglavito onu lijeve provenijencije”, nije nam kazao premijer. “Slične će posljedice za srpsku opoziciju imati moderni sustav protuzračne obrane koji hrvatska vlast namjerava kupiti. No to ovdje ne namjeravam dalje elaborirati – neka se Srbi bakću s tim…”
Napomenuli smo našem sugovorniku da takav stav uvelike ide na mlin teorijama zavjere po kojima je Aleksandar Vučić tajni agent HDZ-a ubačen na čelo Srbije, a simetrične glasine sve se češće mogu čuti i na drugoj strani – da su Andrej Plenković i njegovi najbliži suradnici agenti SNS-a infiltrirani u hrvatsku političku vrhušku.
“Ne očekujete valjda da u ovom razgovoru otkrivam strogo povjerljive obavještajne podatke?” nije nam uzvratio predsjednik Vlade. “Zasad je dovoljno da znate kako službeno proglašenje predratnoga stanja nije jamstvo da će rat započeti, nego da će prokletim izrodima biti proglašeni svi koji se usude kazati da neće.”
Ipak, inzistirali smo, snažan je utisak da vlastima obiju zemalja odgovara da se Hrvatska i Srbija drkaju u naoružanju?
“Što se tiče našeg drkanja u naoružanju sa Srbijom, sretni smo što za to imamo idealne kadrove”, nije nam rekao Plenković. “Kao što ste i sami mogli primijetiti, u toj se stvari hrvatski nacionalni interes podudara s privatnim fantazijama ministra Anušića, koji ovih dana paradira kao pijevac od vojarne do vojarne. A slično bi se moglo reći i za predsjednika Republike, koliko god mi dotični bio mrzak.”
No, predsjednik Milanović sabotirao je kupovinu vojne opreme od Izraela – primijetili smo – a uz to je nedvosmisleno osudio američku agresiju na Iran, za razliku od Vladina personala koji i dalje oblizuje stopala Trumpu i Netanjahuu.
“To je točno”, nije nam kazao premijer, “no mi se uzdamo u militarno krilo njegove ličnosti. U onaj adrenalin što ga preplavljuje svaki put kad se nađe u blizini vojnih lica, dotle da vraća ordene i generalske činove dokazanim ratnim zločincima. Ili da se zalaže za modernizaciju ratne mornarice, a ne ribarske flote. Naposljetku, nama je svejedno hoćemo li vojnu opremu dobavljati od Izraela ili bilo koga drugog. Bitno je da naracija o naoružavanju i ugroženoj nacionalnoj sigurnosti postane jedina relevantna, dok sve ostalo otpada u korpus ne-tema. Bitno je da se kao društvo prešaltamo iz poratnoga u predratno stanje.”
Zašto je to bitno? – pitali smo.
“Treba nam vanjski neprijatelj da primjereno uredimo unutrašnji politički život”, nije nam izjavio predsjednik Vlade. “Tek uz visokokvalitetnoga vanjskog neprijatelja unutrašnji politički protivnik postaje izdajnik. A to je ambijent po mjeri HDZ-a. Pa nitko dobronamjeran neće u bliskoj ratnoj opasnosti otvarati debatu o hrvatskom ekonomskom krahu ili nečemu takvom. Znate kako kaže stara japanska poslovica: Naoružani do zuba drže jezike za redenicima!”
Upozorili smo sugovornika da poslovica nije japanska, nego pizdunska.
“Svejedno”, nije nam rekao Andrej Plenković. “U predratnome stanju ukida se razlika između kritike vlasti i prijetnje nacionalnoj sigurnosti. To je ono što nas motivira. Predratno stanje je idealna prilika da se politički poredak vrati na formalne postavke. Opozicija, znači, može postojati dokle god je isključena iz svih rasprava koje vode do političkih odluka.”
A parlament? – zanimalo nas je.
“Kakav parlament?!” nije podigao glas premijer. “Uloga parlamenta u uvjetima predratnog stanja i galopirajuće naftne krize je da ne ometa djelovanje vladajućega političkog sustava. Tko je ikad vidio oporbu u kasarni?”
Hrvatsku, dakle, vidite kao kasarnu? – pitali smo.
“Molim da to shvatite kao metaforu”, nije nas opomenuo Plenković. “Ako zbog nužne obrane Domovine treba suspendirati demokraciju, slobodu govora, nezavisnu štampu i slično, suspenziju valja obaviti mnogo prije nego što obrana Domovine započne. Da ne govorim kako uz taj taktički, postoji i metafizički aspekt priče.”
Kakav metafizički aspekt? – interesiralo nas je.
“Svaki normalan Hrvat osjećat će se ugodnije u njedrima Domovine ako ona, zaslugom HDZ-a, ima rat na plućima”, nije nam kazao predsjednik Vlade.
Potom se ispričao, žuri na važan sastanak, zahvalivši što smo izmislili njegove odgovore, jer da je samostalno govorio, sigurno bi lagao. “Shvatili ste bit – premještanjem Domovinskog rata iz prošlosti u budućnost, HDZ daje sve od sebe da osigura zdravi demokratski razvoj Hrvatske: sirene za uzbunu, opća opasnost, svi kao jedan, smrt izdajnicima, kolektivna paranoja, krcanje vojnih skladišta, zapjenjeni Njonjo, redovne porcije TV-stresa, jugokomunistička bagra, naoružane trupe uz granice, duge cijevi usmjerene ka Srbiji i Bosni…”
Zašto Bosni? – začudili smo se. – Tamošnja vojna avijacija ne samo što nema supersonične rakete, nego nema ni avijacije.
“To je točno”, nije nam rekao Andrej Plenković. “No ne zaboravite da su naše obavještajne službe otkrile kako u toj zemlji postoje pogoni za proizvodnju obogaćenog Kurana.”
