Još prije osam godina pisao sam u Školskim novinama članak pod naslovom „Koliko zapravo radimo'?“, i nadao se da će do danas nelogična zaduženja u školama biti prošlost. Na žalost, ništa se nije promijenilo, što znači da prije svega, nadležne službe ne obavljaju svoj posao. O čemu se radi?

Rad u školama je specifičan i zato se izrađuju „važni“ dokumenti koji nikome nisu potrebni, kao što je i Godišnji plan i program rada škole. Između ostalog, njime se određuje  zaduženje za svakog radnika škole, od ravnatelja/ica, do pomoćnog osoblja.

Nastavno osoblje ima zaduženja u tzv. neposrednom radu, ili  u prijevodu, u radu s učenicima, te „ostali poslovi, koji se odrađuju punim satom od 60 minuta.  Neposredni rad se kreće od 20 sati do 24 sata  tjedno, (20, 21, 22, 23, 24 ), zavisno od nastavnog predmeta.  Ovdje mislim na nastavnike s punim radnim vremenom. Godišnje to se kreće od 700, 735, 770, 805, do 840 sati. Na to se dodaju ostali poslovi, koji se kreću od 16 sati tjedno (za one s 24 sata „nastave“ do 20 sati, za one koji imaju 20 sati neposrednog rada). Ukupno mora biti 40 sati tjedno. Nisam siguran da je  to pravedno, osobito ako se uzimaju u obzir obveze oko provjere ispita ili kontrolnih. Tako je godinama i nitko nadležan se nije našao da „izmjeri“ stvarne obveze pod „ostalo“.

Ali, ima nešto još gore.

Koliko učitelji/ce moraju odraditi radnih dana tijekom godine? Pa naravno, kao i svi drugi radnici u državi. Ali, tu postoji nevjerojatna zbrka, koja ne bi postojala kada bi nadležne službe odrađivale svoj posao. U „Godišnjim planovima i programima škola“ nalazimo zaista svašta. Ne želim imenovati škole već prozvati one službe kojima škole moraju predati te GPP, i objaviti na portalima škola. Za ovu godinu pronašao sam sljedeća godišnja zaduženja po radnim danima:

-        180 radnih dana, ili 1440 sati (uzeti samo u obzir dani nastave).

-        202 dana ili 1616 sati???? Nema logike!

-        221 dan ili1768 sati, što je najbliže realnom godišnjem zaduženju.

-        251 dan, ili 2008 sati. Očito je 30 dana godišnjeg odmora uračunato pod radnu obvezu, što nije u skladu sa Zakonom..

-       261 dan ili 2088 sati,  znači da se ne radi samo subotom i nedjeljom, što naprosto nije točno (nema godišnjeg, nema praznika). Samo „delaj“

Zadržimo se malo na zaduženjima „pod ostalo“.

Ako nastavnik/ca ima 24 sata neposrednog rada tjedno, priznaje mu se 16 sati pod ostalo (pripremanje za nastavu, ispravak pisanih ispita znanja, školskih zadaća, pregleda domaćih zadaća, informacije za roditelje-staratelje, izleti, sjednice, stručno usavršavanje, seminari, školske priredbe,  itd.itd.). No, sve se to najviše odnosi na zaduženja tijekom nastave (min. 175 nastavnih  dana).

Kada pogledate u tablice zaduženja u GPP , naprosto vidite da se samo  neposrednom radu dodaju ostali sati, kako bi zbir bio 40 sati.

Ako učitelj/ica ima 24 satno zaduženje u neposrednom radu tjedno, s ostalim zaduženjima ispada godišnje 1400 sati, ako  je nastavna godine onih minimalnih 175 nastavnih dana.  Maksimalno je to 180 nastavnih dana.

No, ostaje još 368 sati ili 46 radnih dana, koji nisu nikako definirani. Jasno, tu se odrađuje niz aktivnosti, koje nisu pobrojane,  i u pravilu, tada bi nastavno osoblje moralo biti 8 sati na radnom mjestu. U školi. A,  je li to tako? Ovo se može definirati kao nekakav „režijski“ rad, koji traje kao i kod ostalog osoblja, Tvrdim, da to nigdje ne postoji, a nastavno osoblje nema spoznaju koliko im je godišnje zaduženje u danima i radnim satima. Provjeravao sam to više puta, ne bih li osvijestio ljude da im je zaduženje daleko iznad onog za vrijeme nastave.

Sve bi to nadležne službe (najprije na županijskoj razini), trebale prekontrolirati i zatražiti rekonstrukciju satnice, tamo gdje postoje nelogičnosti. Zapravo,  prije izrade GPP, „savjetovati“ (narediti) ravnateljima koliko će u narednoj školskoj godini biti radnih dana, nastavnih dana, blagdana i dana godišnjeg odmora.

No, to nikoga ne zanima, nitko to ne čita. Kad bi ljudi stvarno pregledavali GPP svoje škole, nadležne službe kontrolirale makar zaduženja, onda se ne bi događalo da je jedna škola u Županiji objavila GPP za 20222. godinu, (očito je greška u pisanju), da je zbroj učenika netočan (246 + 294 = 541, ili 83 + 92 = 166, i sl.), te da svi stručni suradnici nemaju isto radno vrijeme u školi (neki 6 a neki 8 sati).

Isto tako, primijetili bi da se u velikoj većini škola ne poštuje Državni pedagoški

Standard o broju učenika u odjeljenjima:

Članak 8.

„(1) Optimalan je broj učenika u razrednom odjelu 20, a najmanji 14, najviši 28 učenika.
(2) Razredni odjel ustrojava se od učenika istog razreda, a kombinirani razredni odjel od učenika dvaju ili iznimno više razreda, za provedbu redovite nastave po redovitome ili posebnom nastavnom planu i programu.
(3) Broj učenika u razrednom odjelu u nastavi na jeziku i pismu nacionalnih manjina može se ustrojiti i s manjim brojem učenika iz stavka 1. ovoga članka.
(4) U razredni odjel mogu biti uključena najviše 3 učenika s teškoćama, a razred ima sveukupno najviše 20 učenika.
(5) Broj učenika u razrednom odjelu smanjuje se za 2 učenika kod uključenja jednoga učenika s ostalim posebnim odgojno-obrazovnim potrebama.“

Na primjer, razredni odjeli formiraju se i s manje učenika od 14 učenika, kako bi se dobila barem 2 odjela (11 + 10, 11 + 13,), a da ne govorimo o optimalnom broju, gdje sve škole formiraju broj odjela po formuli: koliko nastavnika – toliko odjela. 

Držim da su za ovakvo stanje odgovorne (krive) županijske službe za prosvjetu, a ne alimentiram ni nadležno Ministarstvo. Iz osobnog iskustva znam da ni „gore“ mnogi nemaju pojma, ni o osnovnim postavkama, a kamo li o stanju na terenu.