Prije petnaestak godina, u rujnu 2011. - nećete se vi toga sjetiti - Agencija za državnu službu Bosne i Hercegovine trebala je popuniti Odbor državne službe za žalbe. Posao uobičajen, mlaćenje prazne slame, plaća tri hiljade maraka, a opći uvjeti standardni - da je kandidat državljanin BiH, da je stariji od osamnaest godina, da je zdravstveno sposoban i da ima potvrdu o nekažnjavanju.
U Agenciji su, naravno, već imali savršenog kandidata, provjerenog i pouzdanog člana Stranke, Nečijeg kuma ili nećaka, sa svim potrebnim uvjetima - bio je zdravstveno sposoban državljanin BiH, stariji od osamnaest godina, a mlađi od zakonski propisane dobi za penziju - ali i jednim malim, ovolicnim problemom: tom, kako ste rekli, potvrdom o nekažnjavanju. Jednom prilikom, naime, brutalno je premlatio ženu i odležao malo u zatvoru.
Sastala se onda Stranka, sastala se Agencija, što ćemo, kako ćemo, i dosjetili se elegantnog rješenja. Već sutradan, da skratim, objavljen je javni natječaj, sve kako treba, traži se član Odbora državne službe za žalbe, posao mlaćenje prazne slame, plaća tri hiljade maraka, a opći uvjeti standardni: "da je kandidat državljanin BiH, da je stariji od osamnaest godina, da je zdravstveno sposoban i da je prema njemu prestala pravna posljedica presude za krivično djelo nasilja u porodici, izrečene pravosnažnom sudskom presudom".
Da, dobro ste pročitali: uvjet za člana Odbora državne službe za žalbe BiH bio je da je "prema kandidatu prestala pravna posljedica pravosnažne presude za krivično djelo nasilja u porodici", odnosno da je uredno odležao zbog nasilja u obitelji!
Da ne bi bilo nikakve formalno-pravne zabune, u oglasu za zapošljavanje novog člana Odbora državne službe za žalbe lijepo su navedeni svi potrebni dokumenti, od uvjerenja o državljanstvu i izvoda iz matične knjige rođenih, do potvrde da ne postoje pravne posljedice presude za krivično djelo nasilja u porodici. Uz upozorenje, jasno, da se "u razmatranje neće uzeti nepotpune, neblagovremene i neuredne prijave". O čemu će odlučivati, shvatili ste, Odbor državne službe za žalbe.
Tako se, eto, radi u divljoj i primitivnoj balkanskoj Bosni i Hercegovini. Mi smo, međutim, uređena i civilizirana Europa, u nas se takve stvari rade malo pametnije.
Na primjer.
Nakon što je ministar zdravstva Vili Beroš onomad podnio ostavku pod optužbom za sedamdeset pet tisuća eura mita u korupcijskoj aferi nabave medicinske opreme, odlučivši se potom za korištenje slavne dužnosničke povlastice "šest plus šest" - šest mjeseci pune plaće i još šest polovica plaće - valjalo ga je nekako po isteku te povlastice maknuti iz parlamenta, u koji se trebao vratiti kao zastupnik. Andrej Plenković, razumjet ćete čovjeka, nije mogao dopustiti luksuz da mu ionako tanka većina ovisi i o Beroševoj ruci. Sastala se onda Stranka, sastala se i Vlada, što ćemo, kako ćemo, i dosjetili se elegantnog rješenja: da okuženog i optuženog ministra, iskusnog neurokirurga, zaposle u nekoj zagrebačkoj bolnici, recimo u KBC-u Sestara milosrdnica u Vinogradskoj.
Beroš je imao sve potrebne uvjete - i diplomu medicinskog fakulteta i specijalizaciju iz neurokirurgije i uvjerenje o godinama radnog iskustva - ali i jedan mali, ovolicni problem: potvrdu da se protiv njega ne vodi onaj, kako ste rekli, kazneni postupak. Da problem bude još ovolicniji, protiv Beroša ne samo da se vodi postupak zbog mita u nabavi medicinske opreme, već se postupak protiv njega vodi zbog mita u nabavi opreme za bolnicu Sestara milosrdnica u Vinogradskoj. A da bude još ovolicnijiji, kazneni postupak protiv njega vodi se zbog mita za nabavu neurokirurškog robotskog operacijskog mikroskopa, dakle za Odjel neurokirurgije, dakle upravo onaj na kojemu je Beroša sada valjalo zaposliti!
Sastala se onda uprava bolnice, sastala se Stranka, pa se sastala i Vlada, što ćemo, kako ćemo, i dosjetili se elegantnog rješenja. I već sutradan, par dana prije raspisivanja natječaja u bolnici u Vinogradskoj, u Saboru je izglasana izmjena Zakona o zdravstvenoj zaštiti, po kojemu se od sada "na posao u dijagnostičkim i terapijskim postupcima ne može primiti osoba protiv koje je pokrenut kazneni postupak za kazneno djelo iz glava XVI. i XVII. Kaznenog zakona, dakle djela protiv spolne slobode, odnosno spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta".
Da, dobro ste pročitali: uvjet za zapošljavanje zdravstvenog radnika, metnimo neurokirurga, jest da "protiv kandidata nije pokrenut kazneni postupak za kazneno djelo protiv spolne slobode, odnosno spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta"!
Dalje znate i sami. Već par dana kasnije, u KBC-u Sestara milosrdnica u Vinogradskoj raspisali su natječaj za neurokirurga: posao uobičajen, otvaranje lubanja živih ljudi, plaća tri i pol hiljade eura, a opći uvjeti standardni - visoka stručna sprema i specijalizacija iz neurokirurgije, uz priloženi životopis, diplomu i potvrdu da se protiv kandidata ne vodi kazneni postupak zbog silovanja ili pedofilije.
Da skratim priču, nekidan su objavljeni rezultati natječaja, i od tri kandidata izabran, jasno, Vili Beroš. Bio je, kažu, idealan kandidat. Ostala dvojica imala su valjda samo potvrde da se protiv njih vode kazneni postupci zbog djela protiv spolne slobode - mora da je to, nema što drugo biti - a Beroš trijumfalno priložio potvrdu o kaznenom postupku za mito i korupciju. Sedam dana komisija onda provjeravala jesu li ti, kako ste rekli, mito i korupcija, neke perverzne seksualne prakse i sklonosti, pa otkrili da, doduše, ima veze sa seksom - nešto kao jebanje u zdrav mozak, nisu ni oni najbolje shvatili - ali dobrovoljno i uz obostrani pristanak.
A vjerojatno je pomoglo i to što je jebač u zdrav mozak ispao neurokirurg.
Može li, međutim, netko s optužnicom nad glavom koncentrirano raditi svoj posao, naročito kad je taj posao otvaranje lubanja živih ljudi? Ovisi, shvatili ste, o optužnici. Može dakle neurokirurg biti optužen za bilo što, i za oružanu pljačku i za kvalificirano ubojstvo i za ratni zločin, može i pravomoćna presuda za krivično djelo obiteljskog nasilja, pa zašto ne i mito i korupcija - može i mito za nabavu opreme u istoj bolnici i na istom odjelu na kojemu će naš neurokirurg sutra raditi! - samo, eto, ne može kazneno djelo protiv spolne slobode.
Da je, recimo, eurokirurg Vili Beroš, primivši kuvertu sa sedamdeset pet hiljada eura, zadovoljan otišao na prezentaciju robotskog mikroskopa BHS Technologies GmbH u Vinogradsku, pa neku od Sestara milosrdnica od sreće pljesnuo po dupetu - ćao posao, ćao karijera, ćao Nobelova nagrada za medicinu, ćao sve! Da ju je, međutim, po dupetu pljesnuo tako jako da padne na mikroskop, udari glavom i ostane na mjestu mrtva, izazvavši kratki spoj i požar u kojemu će izgorjeti cijelo krilo bolnice i poginuti dvjesto ljudi - nikakav problem. Sve do pravomoćne presude, nekih dakle desetak-petnaest godina, Beroš bi radio kao cijenjeni neurokirurg, vjerojatno - tko drugi? - i šef bolničkog stručnog povjerenstva za nabavu nove opreme.
"Može li netko s optužnicom nad glavom koncentrirano raditi svoj posao, naročito kad je taj posao otvaranje lubanja živih ljudi"? To pitanje, najzad, prije godinu dana postavio je sam Vili Beroš, objašnjavajući tada zašto je prisiljen aktivirati povlasticu "šest plus šest". Šest plus šest mjeseci kasnije, eto, optužnica više nije nikakav problem.
Čudo je, kako vidite, koncentracija. I spolne slobode. Nakon samo jedne godine meditacije uz ministarsku plaću, čak i obični kriminalac može koncentrirano pilom otvarati lubanje i jebati nas u zdrav mozak.
