Milanović u velikom razgovoru za Telegram: 'Hrvatska je triput gora nego u vrijeme Sanadera. Znam da će biti teško, ali srušit ćemo HDZ'

TELEGRAM: Je li u tom traganju za kompromisnim rješenjem bilo pametno da u kampanji spominjete potencijalnu suradnju s Domovinskim pokretom, koji je, od značajnih stranaka, najviše desno? Niste li time neke svoje birače odbili?

MILANOVIĆ: Mislim da su birači dovoljno pametni da vide i shvate kako izgleda Hrvatska pod HDZ-om i da je o alternativi potrebno razgovarati praktički sa svakim. A što će se dogoditi, to je druga stvar. Nikoga se iz razgovora ne treba apriorno isključiti.

TELEGRAM: Ni SDSS?

MILANOVIĆ: Nikoga iz razgovora ne treba… Tu prije svega mislim na političke stranke. Jer, zastupnici manjina imaju jednu ugodno-neugodnu ustavnopravnu poziciju, da će na kraju dati podršku svakom.

TELEGRAM: Svakom tko ima većinu.

MILANOVIĆ: Dapače, meni su jednom davali podršku i dok nisam imao većinu. Ali, onda je intervenirao HDZ, njihovi pravni stručnjaci i Kolinda Grabar-Kitarović s nečim što je bilo za opoziv predsjednice. Krenuli su prijetiti izborima nakon 40 dana razgovora i pregovora o novoj Vladi, u kojima sam kao politički kapital imao i potpise petero zastupnika manjina, što je bio presedan, to ranije nisu radili.

TELEGRAM: Govorite o 2015. godini.

MILANOVIĆ: Da, o godini ustavnog udara u režiji Kitarovićke, Karamarka, ustavnih stručnjaka, nekih ustavnih sudaca, potencijalne tehničke Vlade, a sve samo nakon 40 dana intenzivnih pregovora, dakle ne ladanja, nego pregovora o sastavljanju nove Vlade koja je mogla dobiti većinu da nije bilo ovih ometača.

TELEGRAM: Dogodi li se slična situacija ovaj put nakon parlamentarnih izbora, pregovori će trajati dok se ne formira nova većina ili dok oni koji pregovaraju ne zaključe da se ne može formirati i da treba na nove izbore?

MILANOVIĆ: To je jedino što predsjednik može napraviti i što mu je dužnost. Ono što su radili HDZ-ovci i Grabar-Kitarović je zlouporaba najgore vrste. Pritisak da se ne dogodi nešto što se moglo dogoditi, da SDP formira većinu i nastavi upravljati državom. Te 2015. je Hrvatska počela rasti, dug se smanjio, valjda prvi put u povijesti smo ostvarili primarni suficit proračuna, počeli smo smanjivati poreze, gospodarski rast je krenuo još od kraja 2014. godine, svi parametri su bili povoljni. Rast koji smo onda imali HDZ nije dostigao u prve tri godine svoje Vlade.

TELEGRAM: Neposredno prije ovog razgovora ste u izjavi za javnost konstatirali da biste imali bolje rezultate na izborima da ste prije kampanje dali ostavku na predsjedničku funkciju.

MILANOVIĆ: Sigurno.

TELEGRAM: Je li Vam možda sad malo žao što to niste napravili?

MILANOVIĆ: Ne, nije mi žao. To su varijable koje imaš u jednadžbi, ne možeš ih mijenjati, one su zadane. Da imam posla s ljudima koji su dobronamjerni i koji poštuju zakone i Ustav, možda bih postupao drukčije. Ali, ovima samo budala može vjerovati.

TELEGRAM: Mislite da bi stvarno bilo moguće da v.d. predsjednika, Željko Reiner ili netko drugi, da mandat za sastavljanje Vlade relativnom pobjedniku, da ne čeka 76 potpisa, odnosno, da mu netko dokaže da ima podršku većine svih zastupnika?

MILANOVIĆ: Apsolutno. Ti ljudi su beščasni i nečasni. Skloni su svakakvim nezakonitostima i prljavštinama. Svaki dan to gledamo.

TELEGRAM: Znači li to što ste se osobno uključili u izbornu utakmicu da niste imali dovoljno povjerenja u Peđu Grbina i njegovu koaliciju da mogu pobijediti HDZ ili se radi o tome da ste im htjeli dati dodatnu podršku?

MILANOVIĆ: Htio sam dati dodatnu podršku i njima, ali i drugima. Ja nisam više stranački kandidat, iako ne možemo izbrisati iz pamćenja da sam skoro puno desetljeće bio predsjednik SDP-a i da je stranka u to vrijeme bila moćna, da nikad nije dobila ispod 30 posto glasova na izborima… Ja sam se od SDP-a u ovih sedam godina, možda ne bih rekao odmaknuo, ali sam naprosto počeo živjeti svoj život, obilježen i tom prošlošću, kao i svaki politički život. Kad uspoređujem sebe i svoju prethodnicu, to je zapanjujuća razlika. Stalno je spominjem, ali evo, ovo je zadnji put – pa ona je bila hostesa na skupovima HDZ-a – i pod prisegom, kao predsjednica i kad je išla po drugi mandat. Pa to je negacija svih ovih gluposti koje sad piše Ustavni sud. Dakle, možeš biti kandidat na europskim i lokalnim izborima, ali ne možeš na parlamentarnim. Zašto? Jer oni tako žele. Okej. Taj politički metež koji su izazvali je…

TELEGRAM: Ustavni sud?

MILANOVIĆ: Da. Ti ljudi naprosto stvaraju kaos u zemlji.

TELEGRAM: Jeste li prije svega ovoga, vašeg uključivanja u priču o parlamentarnim izborima ili makar ovih dana imali razgovore s ljudima iz političkih stranaka, osim ovih oko SDP-a, iz kojih ste mogli zaključiti da bi vas oni mogli podržati za mandatara?

MILANOVIĆ: To vam ne mogu reći. Vojna tajna. Ali, činjenica je da me nitko nije kategorički isključio. Što je dobro. To istovremeno jača, ali i stavlja u realan okvir moju poziciju i moj status. Ja mislim da mogu to sve okupiti i držati na neki način na okupu da bude funkcionalno i zbog toga sam se i upustio u sve ovo. Radi se o velikoj odluci i dosad neviđenoj stvari. Ali, to isto znači i da ne mogu kategorički ići s nekim stavovima ili kadrovima. Mogu tek nešto spomenuti, za što smatram da ne bi nikom trebalo biti sporno.

TELEGRAM: Dakle, imena ljudi za novu Vladu koju ste spominjali nisu – kategorička.

MILANOVIĆ: Ne mogu biti takva. Ali, to je profil ljudi koji, po meni, spadaju u vrh onog što Hrvatska može ponuditi i što HDZ nikad nije imao, a nema ni sada.

TELEGRAM: Znači, ako druge stranke u pregovorima o sastavljanju Vlade budu imale svoje kadrovske ideje, i što se tiče ministara, ali i što se tiče premijera – da je sve na stolu? Ili nije?

MILANOVIĆ: Gledajte, što se tiče premijera – ne vidim tko bi drugi mogao to okupiti bez da idemo na nove izbore. To stvarno nije taština. Nego nekakav fakt u ovom trenutku. Imena ministara? Tu će trebati slušati druge i s njima se dogovarati. To je umjetnost pregovaranja. Ne diplomacije, nego baš pregovaranja. Možda netko ima ludu ideju i ambiciju da ima nekog koga vidi kao ministra obrane, a ne, recimo, da to bude Robert Hranj. Okej, onda se o tome razgovara. Ali ja nekako mislim da to ne bi bilo tako, da su ljudi zainteresirani za, recimo, Ministarstvo unutarnjih poslova i takva ministarstva.

TELEGRAM: Pregovaranje, slušanje drugih… Dosta pipkav posao.

MILANOVIĆ: Jako težak posao, Pa nisam ni mislio da idem na promenadu na crvenom tepihu.

TELEGRAM: Vi ste možda prihvatljivi kao onaj koji može okupiti široku političku koaliciju, ali kako ćete, s obzirom na svoj često eksplozivan karakter, uspjeti sve to održavati da se ne raspadne?

MILANOVIĆ: Često eksplozivan karakter je jako… ovisi o eksplozivnoj smjesi. I vremenu. Ja sam pune četiri godine i koji dan bio premijer. Sad baš da sam bio jako eksplozivan – nisam. Imao sam tad bitno drukčiji diskurs jer sam imao i škare, i sukno, i novac i svašta nešto s čim sam upravljao. A kad sve to imaš, pa još budeš bezobrazan, bahat, bezočan kao što je to Plenković, to je po meni zastrašujuće. Bio sam potpuno svjestan razmjera potencijala svoje moći i utjecaja, kao premijer s apsolutnom većinom na izborima, čvrste Vlade, bez korupcije i žetončića. I onda se i sam nekako svedeš u kalupe da ne pretjeruješ. Ali mi sad imamo ovog nesretnika koji mrtav-hladan izjavi – ja mogu sve. To normalan čovjek ne radi. Toga se plašiš, to zatomljuješ. Eksplozivan karakter… mislim, pa ovisi o okolnostima. Nemam loše živce.

TELEGRAM: Znači, možemo očekivati duge pregovore koji neće završiti s…

MILANOVIĆ: Na to pitanje ne mogu odgovoriti. Možda neće biti dugi. Idemo na izbore i možda najvažnija poruka ljudima je – treba izaći na izbore. Nisam slučajno za dan izbora odabrao srijedu, između dva duga vikenda. Pretpostavka je da će ljudi biti motiviraniji nego posljednji put, kad smo potonuli u duboku rupu…

TELEGRAM: Dobro, bila je pandemija.

MILANOVIĆ: Da, ali 2011. je glasalo skoro tri milijuna ljudi.

TELEGRAM: Sad jedva da ima toliko građana.

MILANOVIĆ: Potjerao ih je Plenković. Hoćemo li tako razgovarati, kao HDZ-ovci? Korelacija i kauzalizacija. Dolazak HDZ-a korelira s bijegom ljudi iz Hrvatske.

TELEGRAM: Karamarko je kampanju 2015. godine gradio i na tome da ste Vi krivi što se 100 tisuća ljudi iselilo iz Hrvatske. Kako se stvari preokrenu…

MILANOVIĆ: Primjer Karamarka pokazuje da tu stranku, osuđenu zbog kriminala – pri čemu je još i dobro prošla – može voditi svatko. Sutra to može biti i neki mali, iskompleksirani crnokošuljaš. Vlast je sve. To me podsjeća na neke povijesne paradigme – država je sve, pod svaku cijenu. Nije.

TELEGRAM: U Vašim izjavama oko Treće Republike postoje neke stvari u kojima djeluje da niste do kraja usklađeni sa SDP-ovim idejama. Recimo, SDP-ov program predviđa smanjivanje broja županija na sedam.

MILANOVIĆ: Čitao sam taj program. I to sa županijama je opet nešto o čemu će trebati dugo razgovarati. Jako dugo. I još duže razmišljati pa na kraju vidjeti što je tu pametno napraviti. S jedne strane imate broj županija koji je isti od početka. On nije definiran Ustavom. Postoji nekoliko županija koje su fiksne: Istarska, Međimurska i Dubrovačka. One jesu rubne u geografskom smislu, ali imaju povijesno utemeljenje. Uostalom, nalaze se u hrvatskom grbu. Ostale nisu povijesne županije, ali što to znači? Da bi cijela Dalmacija trebala biti jedna županija? Ili da se pocijepa na pola? To je preozbiljna tema da bi mogla biti apsolvirana jednim pasusom u programu ili motivirana samo antipatijom prema HDZ-u. Za to, pa i za gađenje prema HDZ-u, ionako ima puno prostora. Ovo je upravljačko i ne smije biti ideološko pitanje, ne smije biti motivirano time da u nekim od tih županija HDZ dobro prolazi.

TELEGRAM: Jeste li prije odluke o uključivanju u parlamentarne izbore razgovarali s Grbinom i ljudima iz SDP-a o konkretnim programima? Jer, pomalo se stječe dojam da se to sad u hodu dogovara.

MILANOVIĆ: Za Treću Republiku trebate dublji i širi zakonodavni, pa i ustavnopravni zahvat. Prema tome, to ne ide revolucionarnim metodama – ja sam odlučio da će biti tako i nikako drugačije. Treća Republika je razgovor o ozbiljnim pitanjima. Recimo, o Ustavnom sudu, koji ovakav kakvog smo iskusili na koži i vlastitom jeziku više ne može izgledati i to se mora promijeniti. Ovlasti se moraju ograničiti i jasno definirati, jer ovo je čista hajdučija, pravna nesigurnost. A na kraju krajeva, način sadašnjeg izbora ustavnih sudaca je mojih ruku djelo. Mislio sam da će biti bolje da ih se bira dvotrećinskom većinom u Saboru jer ih je dotad HDZ birao običnom većinom, čim bi je se dohvatio. Ali, pokazalo se da sad imamo još goru situaciju. I da je na kraju sve, ili puno toga, u ljudima. Treća Republika je i jasnije definiranje uloge prava i odgovornosti državnog odvjetništva kao organa progona, koje radi izrazito netransparentno i vrlo često loše. A pritom ne odgovara za svoje propuste. Uzimajući u obzir da to nije obična profesija, ali dajući im benefit sumnje i priznajući da ne mogu biti tretirani kao radnici na normu, između onoga što imamo i što bi trebalo biti je ogromna razlika.

TELEGRAM: Ustavni sud, Državno odvjetništvo – ima li još neke promjene koju biste izdvojili kao ključno obilježje Treće Republike? Onako kako je Vi vidite, jer je očito njeno glavno obilježje da će se o njenoj strukturi trebati postići široki politički dogovor.

MILANOVIĆ: Kraljevina ne dolazi u obzir, hahaha. Zar ovo o čemu smo pričali nisu same po sebi velike stvari? Recimo, način izbora predsjednika Republike je sekundarna stvar. Može biti biran i direktno i u Saboru. Neke situacije nisu idealne, nego ekscesne, kao ovaj eksces koji se pretvara u normu. Mislim na način na koji HDZ vlada, gdje ja kao predsjednik s ovakvim načinom izbora služim kao brana potpunoj destrukciji hrvatskih institucija, a i doslovnoj hajdučiji, pljački vladajuće klike i kartela. Jer, da mandat predsjednika u ovakvoj situaciji dolazi iz Sabora – to bi bilo loše. U nekim drugim situacijama bi, pak, bilo dobro i zato sam prije nekoliko godina i govorio da bi predsjednika trebalo birati u Saboru. Ali, mi sad imamo Plenkovića koji je Hrvatsku, zajedno s HDZ-om, promijenio tako da je danas triput gora nego u vrijeme Ive Sanadera. Tri puta gora!

Sanader je imao strah od nekih stranih adresa koje su odlučivale o putu Hrvatske prema Europskoj uniji, pa se pazilo na neke stvari i ako ništa drugo, neko vrijeme smo živjeli u iluziji da Hrvatska može biti bolja. U moje vrijeme nije bilo sistemske korupcije na državnoj razini. Niti je to itko primijetio, niti pisao o tome. Dolaskom ovog kartela opet na vlast, stvari su otišle u šokantnom pravcu. Znao sam s kim imamo posla i da je to u svakom trenutku spremno na prljavštinu i zlouporabu. Ali, ovo, ova vrsta cinizma, ova vrsta prijezira prema činjenici da te netko ulovio u protupravnosti, pa se reagira zakonskom zabranom pisanja o takvim stvarima?! To je strašno. Ono što je još tužnije je što to u Europi, u ovom tupom vremenu u kojem živimo, više nikog ne zanima. Na to se ne reagira. S jedne strane smo se emancipirali, što bi trebalo biti dobro, jer nam nitko više ne popuje i ne dolazi s demaršima da je, Ministarstvo vanjskih poslova, ne znam, Vanuatua, zabrinuto zbog duljine sudskih postupaka u Hrvatskoj. S druge strane, sad smo opet bili prepušteni HDZ-u neko vrijeme. I to treba dokinuti. Potjerati ih s vlasti u dužem periodu.

TELEGRAM: Što ako se to ne dogodi?

MILANOVIĆ: Buna traje. To je bio poklič Seljačke bune – buna traje. Ali čvrsto vjerujem u promjenu vlasti. I radimo na tome. Bit će teško. I tko zna koliko će se rundi igrati.

TELEGRAM: Je li jedna od tih rundi, u slučaju da HDZ sastavi novu Vladu, da Vi idete još jednom na predsjedničke izbore?

MILANOVIĆ: To je na jako dalekom štapu. Uvjeren sam da taj scenarij neće biti potreban. Mislim, mogao sam čekati iz ove pozicije mirne duše predsjedničke izbore. Istina, nikad ne možeš biti siguran u pobjedu, bila je Grabar-Kitarović, pa je pregažena, ali ona je bila loša predsjednica i loša kandidatkinja. HDZ-ova. Ali, eto, ankete su mi i u toj kampanji 2019. davale slabe izglede…

TELEGRAM: Mjesec dana prije izbora je objavljena anketa po kojoj Vas Grabar-Kitarović u drugom krugu pobjeđuje s 20 postotnih bodova prednosti.

MILANOVIĆ: Gledali smo mi to i plovili dalje.

TELEGRAM: Kao sad?

MILANOVIĆ: Da. Tada se najizravnije radilo o mojoj koži. Doduše, sad sam se isto bacio u vrtlog zanosa, tako da se opet radi o mojoj koži. Mogao sam si, dakle, priuštiti taj komfor čekanja predsjedničkih izbora krajem godine, ali ni to zapravo nije komfor, ništa nije garantirano u ovom poslu.

TELEGRAM: Bili ste skeptični prema europskim istražiteljima u Hrvatskoj ranije. No, čini se da ste u posljednje vrijeme promijenili stav. Zbog čega?

MILANOVIĆ: Ha, gledajte, tu su, nemaju oni prevelike ovlasti, jer da imaju o tome bi razgovarali. Imamo averziju prema tome da prevelike ovlasti imaju instance koje ne odgovaraju hrvatskim tijelima. Ali, s obzirom na to da se tu radi o europskim novcima, koliko su to uopće europski novci – ajmo reći da jesu – neka ih.

TELEGRAM: Nemate, dakle, problem s tim istražnim tijelom u Hrvatskoj?

MILANOVIĆ: Pa ne. Ako ne kradeš, nećeš imati problema (smijeh), To je tako jednostavno. Uostalom, Treća Republika će njihov posao učiniti bespredmetnim, povući će se sami, neće više imati što istraživati. (smijeh)

TELEGRAM: Je li Vam u ovoj kampanji naštetila svakodnevna polemika s Olegom Butkovićem?

MILANOVIĆ: Nije svakodnevna, radi se o posljednjih nekoliko dana. Gledajte, Butković nije bilo tko. On je čovjek koji ima posturu budućeg wannabe predsjednika HDZ-a. On zbog odnosa unutar HDZ-a osjeća, smatra ili vidi da mu konflikt sa mnom podiže cijenu, pa mi samoubilački, jer je uhvaćen u kaznenom djelu, pod svaku cijenu kontrira smatrajući da mu to može dignuti reputaciju stranačkog legionara koji je ušao u sukob s mitskim neprijateljem HDZ-a, to jest sa mnom. Iz mog iskustva gledano, takve stvari radi čovjek koji ima ambicije preuzeti stranku. Drugi s takvim ambicijama je Ivan Anušić. E sad, imaju li šanse… U svakom slučaju, kao što sam rekao, HDZ može voditi svatko.

TELEGRAM: S Anušićem ste zapravo dobro surađivali otkad je postao ministar.

MILANOVIĆ: To je trajalo ukupno tek nekoliko mjeseci. Međutim, naravno da je, kao i svaki zatočenik svog pakta ne s đavolom, nego s pandemonijem, odavde ustao i krenuo izmišljati nekakav dogovor o ravnatelju SOA-e. To je krajnje nečasno. Odakle mu uopće ideja da bih ja s njim o tako nečemu razgovarao, on za mene tu nije sugovornik i to nije dogovoreno. Tako da ne treba imati iluzija. Hadezeovac je hadezeovac.

TELEGRAM: Ne mislite da je Butković u obračunu s Vama uspio postići da se više u javnosti priča o tome, nego o, recimo, aferama na koje Vi ukazujete, poput ove sa Škugorom i pljačkom Ine?

MILANOVIĆ: A evo, pričam već nekoliko dana o Škugoru. A govorim zato jer to nije priča samo o njemu, to je priča o velikoj pljački Ine u kojoj je Škugor samo izvršitelj nedjela, dok se nalogodavci te pljačke još skrivaju ili ih netko prikriva. Istraga DORH-a o izvlačenju 139 milijuna eura iz Ine, podsjećam, stala je na tom Škugoru, a mene zanima što je s njegovim nalogodavcima, onima koji su inzistirali da se Škugora postavi na to mjesto. Postoje svjedoci koji znaju da je bivši Plenkovićev ministar Tomislav Ćorić osobno pritiskao i tražio od predsjednika Uprave Ine Sandora Fasimona da se Škugora pod svaku cijenu ugura u Sektor nabave plina i da je to tražio po osobnom nalogu Andreja Plenkovića. Dakle, Plenković i Ćorić tražili su da se Škugora postavi baš na mjesto s kojega se može krasti plin za sebe i svoje nalogodavce. Zašto DORH ne zanimaju svjedoci koji znaju pozadinu i istinu o toj pljački Ine? Plenković neće moći pobjeći od odgovornosti za tu otimačinu čim DORH početi raditi svoj posao, a to će biti kada maknemo njihovog, HDZ-ovog, dečka Turudića s mjesta glavnog državnog odvjetnika.

Ja ne mogu korigirati ljudski neukus i opačinu u odabiru tema. Eto, Butković se ne sjeća poruka s Rimac, ali zna da ću ja dati ostavku. Uglavnom, kampanja je kao i rat, magla. Stvari se ne vide, ne možeš ih predvidjeti, pojavi se nekakav zapis nekakvog smiješnog tip koji se tu godinama smijulji, skrivucka, glumi nekog dobroćudnog, eto ima i takvih HDZ-ovaca…

TELEGRAM: I vi ste ga svojevremeno hvalili da je povukao puno sredstava iz EU fondova.

MILANOVIĆ: Nešto, da. Nisam siguran da sam baš to spominjao, ali sam rekao da radi. Gledajte, svatko ima svoj prirodan, evolucijski nagon za kooperacijom. Zašto bi se svadio ako ne moraš? Bilo je, da se mi ne lažemo, meni odmah jasno kakav je to tip. Ali, mislio sam, što ću ga javno prokazivati, što ja imam od toga? Ali, onog trenutka kad je postalo jasno o kakvom se polusvijetu radi, pa ne možeš o tome šutjeti. Drugo, ulovljen je u ovim porukama o zapošljavanju. Treće, krenuo je docirati s kim bih se ja trebao nalaziti u BiH. To možeš prešutjeti ako je u pitanju nekakav, ne znam, Malenica. Ali, Butković nije bilo tko u HDZ-u. Pa ti odjednom čovjek koji jedva da zna strane svijeta, ali ima neku priručnu diplomicu, krene ničim izazvan docirati tko je Dodik. A istovremeno se s tim Dodikom zacario i zakumio Dragan Čović, čovjek koji se ne skida s HDZ-ovih plakata. Pa zaslužuje li to da se prokaže kao licemjerstvo, lažljivost, pokvarenost, troličnost? Što, Plenković može biti na deset fotografija s Dodikom, a ja ne mogu na dvije? Dakle, Butković nije bilo tko u HDZ-u, to je mali pokvarenjak koji je na vlast doveo i Karamarka.

TELEGRAM: Kad se točno dogodio negativni klik između Vas i Plenkovića? Vi ste u predsjednički mandat krenuli gotovo religiozno se pridržavajući nadstranačke pozicije.

MILANOVIĆ: Pa mi je poručeno da će to biti tvrda kohabitacija.

TELEGRAM: Da, odmah nakon izbora. Ali, prešli ste preko toga.

MILANOVIĆ: Naravno da jesam. Imaš mandat, pobijedio si u teškoj utakmici, čisto, odriješen si na svaki način jer si bio premijer, nisi došao kao nakav zaneseni trubadur i odjednom su te ljudi prepoznali kao važnog cara Šćepana Malog. Računao sam, dakle, okej – pobijedio sam i moja dužnost je da probam s tim ljudima nekako raditi.

TELEGRAM: Čak ste govorili i da ćete biti najbolji prijatelj Andreju Plenkoviću, jer ste radili taj posao i znate kako je on težak.

MILANOVIĆ: I to je točno. I to sam rekao bez obzira što je iza njega već bio jedan mandat koji je smrdio na sve strane. No, kazao sam to jer znam što znači biti predsjednik stranke, a to sam postao na puno teži i traumatičniji način nego on, u pravoj utakmici.

TELEGRAM: Postoji li, dakle, neki izdvojeni trenutak u kojem se taj odnos pretvara u otvoreni politički rat između Vas i Plenkovića, kakav pratimo posljednjih nekoliko godina?

MILANOVIĆ: On je krenuo u rat sa mnom. Bilo je više trenutaka u kojima je Plenković u potpunosti davao do znanja da ga nitko drugi osim njega i njegovog viđenja Hrvatske ne zanima. Bilo je tu ekscesa cijelo vrijeme, ali jedan od trenutaka potpunog ludila bila je ona pucnjava pred Banskim dvorima, kad tamo Plenkovića uopće nije bilo. Nakon toga je iz Bruxellesa zaista iz čista mira siktao mržnju, optužujući mene za sijanje mržnje i netrpeljivosti jer sam, pazi sad, prije pet i po godina na sastanku s nekakvim opskurnim tipovima, koji je tajno sniman, spomenuo da mu je mater radila u vojnoj bolnici, a da se on pravi da je odrastao u obitelji hrvatskih nacionalista. Nije mi bilo drago što je ta, inače, potpuno legitimna opaska, izašla van, ali kad već jest, to je istina koja je u političkom borilištu bila bitna jer je bacila jednu opravdanu sumnju na karakter i vjerodostojnost – ako se sjećamo te kratko složne riječi – kandidata na izborima.

Koliko je činjenica da sam se ja drznuo govoriti o tome, pa makar i u zatvorenom krugu ljudi, njega kopkala i tištila – jer je valjda svjestan koliki je licemjer i lažac – pokazuje i da je to, pet i po godina kasnije, navodio kao udarnu kapislu mržnje nekakvog mladića koji se nakon pucnjave kod Banskih dvora ubio. Ta tema se u međuvremenu uopće nije vraćala na dnevni red, o njoj nisam ni govorio u predsjedničkoj kampanji. No, tadašnji Plenkovićev ispad u Bruxellesu je valjda bio rezultat straha i tjeskobe da ga se ustvari prikazuje kao najobičnijeg prevaranta. Ljubitelja Franje Tuđmana po kojem je pljuvao cijelo vrijeme. Andrej Plenković je fake. Deep fake.

telegram