Generalna se proba za Hipodrom dogodila prošloga ljeta u Imotskom gdje je dvadesetak tisuća uglavnom mladih ljudi na dva koncerta paradiralo u crnom. Reagirao je samo predsjednik Milanović, upozoravajući da za ustaške pozdrave, obilježja i pjesme koje nedvojbeno slave režim takozvane NDH, nema i ne smije biti mjesta u današnjoj Hrvatskoj
Kad je Andrej Plenković sa svojom sitnom djecom otišao na noge na generalnu probu Marku Perkoviću Thompsonu, HDZ-ova je vlast potpuno otvoreno stala iza koncerta na zagrebačkom hipodromu. Hrvatski premijer, ljubazan i nasmiješen, došao se pokloniti pjevaču za kojeg je znao da, najblaže rečeno, koketira s ustašlukom. Preuzeo je političko pokroviteljstvo nad masovkom koja se iz “najvećeg koncerta na svijetu“, kako je nazivaju organizatori, posve očekivano izrodila u – po riječima oponenata – „najveći profašistički skup u Europi nakon Drugog svjetskog rata“.
Odnos HDZ-ovih šefova prema Thompsonu s godinama se dramatično mijenjao. Predsjednik mu je Tuđman zbog otvorenog glorificiranja nasljeđa NDH i poziranja uz slike najgorih ustaških koljača, onemogućio pristup javnoj televiziji. Ivo Sanader ga je tajno masno plaćao da u izbornim kampanjama ne pjeva. Andrej Plenković otvorio mu je vrata mainstreama. Nitko se drugi ne može pohvaliti da ga je premijer uoči koncerta došao poduprijeti. Thompsonu više ne isključuju razglas kad krene s ustaškim „za dom spremni“, javna se televizija – kud vlast okom, tu oni skokom – pretvorila u njegova glavnog promotora. Plenkovićevi najbliži suradnici, predsjednik Sabora i ministri, koncert prate iz počasne lože, u biranom društvu, s prononsiranim ustašama hitlerovskog brka. Nitko od njih ne smatra da je pogriješio. Gordan Jandroković i dalje tvrdi da se na Hipodromu slavilo zajedništvo, ponos i vjera. Ministar Bačić piše da su kritičari zaboravili kako izgleda ponos.
Božinovićev bedem ljubavi
Ministar je unutarnjih poslova Božinović posebno egzaltiran. Impresioniran, kako kaže, „spektaklom kakav se rijetko viđa bilo gdje u svijetu“. Ali oduševljen i porukama koje su s Hipodroma otišle. Za njega je to bilo više od koncerta. Ovo je, kaže, „bilo slavlje zajedništva, ljubavi prema domovini i vrijednostima koje nas povezuju“. Nije precizirao koje to vrijednosti hrvatskog ministra povezuju sa ZDS-bukačima. Nije objasnio ni svoje proglašavanje Thompsonova koncerta dokazom da je Hrvatska demokratska i europska zemlja. Uglavnom, Plenkovićevi su adlatusi čvrsto stali na branik muzičara koji je zbog svojih proustaških stavova po Europi zabranjivan. Ministri su oko njega napravili pravi bedem ljubavi. Da, svatko ima pravo na svoju glazbu i identitet, kako kaže Božinović. Ali ovdje se ne radi samo o izboru muzike. Radi se o politici, i to vrlo toksičnoj. Radi se o tome da se pod navodno domoljubnom i bogoljubnom caklinom, gura fašizacija hrvatskog društva. Nisu svi ljubitelji njegovih pjesama i posjetitelji koncerata politički zloćudni. Većinu čine normalni. Ali ekstremni daju intonaciju.
Generalna se proba za Hipodrom dogodila prošloga ljeta u Imotskom, gdje je dvadesetak tisuća uglavnom mladih ljudi na dva koncerta paradiralo u crnom, masovno dižući desnicu na zločinački pozdrav i pjesmom slaveći ustaške koljače. Reagirao je samo predsjednik Milanović, upozoravajući da za ustaške pozdrave, obilježja i pjesme koje nedvojbeno slave režim takozvane NDH, nema i ne smije biti mjesta u današnjoj demokratskoj Hrvatskoj. HDZ-ova se grana vlasti oglasila tek nakon što ih je pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter prozvala, kritički primjećujući da su otvoreno glorificiranje ustaškog pokreta odšutjeli, bez bilo kakve javne osude. Plenkovićeva je svita reagirala nevoljko, sa zakašnjenjem i s figom u džepu: umjesto Thompsona, napali su šefa države, optužujući ga da zbog neprimjerenih i protuzakonitih postupaka dijela publike cijeli skup pokušava kriminalizirati. Nije iznenađenje da su pjevači ustaških budnica sada okupirali srce Zagreba. Da se nekoliko desetaka tisuća iz Imotskog u godinu dana pretvorilo u nekoliko stotina tisuća na Hipodromu. Što će biti sljedeće?
Ustašluk pod krinkom domoljublja
Thompson je postao politički projekt. Oko kojega se jako angažira tvrda, revizionistička, s Crkvom povezana desnica. Koja već godinama uzaludno traži svoju personifikaciju i ikonu. S Antom Gotovinom nije im uspjelo. Mudri je general odbio funkcionirati kao njihova zastava. Marko Perković odavno više nije samo jedan od hrvatskih muzičara. Iza njega stoji ogromna mašinerija. Ne samo oni koji mu koncerte i glazbenu karijeru produciraju. Na Hipodromu njegov je miks ratne i vjerske patetike podignut na tehnološki višu razinu. Upakiran u posebne svjetlosne efekte i majstorije. Na nebu iznad velebne pozornice upisan Tuđmanov lik i pozivanje na ratne heroje, anđeli, križevi i lik Bogorodice. Gospa od dronova umjesto Gospe od Kamenitih vrata, zaštitnice Zagreba.
Trideset godina nakon rata veličanje i prizivanje rata. Ali ovoga puta ne protiv onih koji su devedesetih napali Hrvatsku. Nego protiv onih koji u desničarskom imaginariju imaju status unutarnjih neprijatelja. Pod krinkom domoljublja ustašluk. Thompsonova vojska obožavatelja svima koji nisu s njima prijeti izgonom iz države. Došli su na Hipodrom s ambicijom da svojom brojnošću proglase pobjedu nad onom drugom Hrvatskom. Talambasaju o zajedništvu i okupljanju, a faktički polariziraju naciju i ljude guraju u ideološke rovove. Kombinacija križa i mača u Thompsonovoj ikonografiji znak je borbenog kršćanstva. Križarskih ratova, a ne izgradnje mira angažiranog katoličanstva, što je danas forte Vatikana. Perkovićeva religija podržava ideologiju krvi i klanja, kaže teolog Zoran Grozdanov. Muzičar je čvrsto povezan s najrigidnijim snagama u Crkvi. Mogao bi postati udarna pesnica klerofašističkog udara na Hrvatsku.
Hrvatska je upravo zapljusnuta narastajućim valom, pravim tsunamijem, političkog revizionizma. Nije Thompsonov koncert, za vrijeme kojeg se djeca kite znakovljem pod kojim je Endehazija provodila rasne zakone i po svojim logorima smrti likvidirala desetke tisuća ljudi, jedini znak povijesne rekonkviste i sve otvorenije rehabilitacije najmračnijeg dijela hrvatske povijesti. Više se ne može govoriti tek o incidentima. Manifestacije raspojasanog, šokantnog ustašluka sve su brojnije. Premijer Plenković svojim je kukavičkim odnosom prema naci-provokacijama, svojom izmišljotinom o „dvostrukim konotacijama“ ZDS-a, faktički legalizirao i normalizirao upotrebu ustaškog pozdrava. Lani je u vlast uveo proustaški Domovinski pokret, što je presedanski potez. Njegovi su prethodnici saveze s deklariranim neoustašama odbijali. Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti nedavno je donijela Deklaraciju o hrvatskom povijesnom grbu, faktički rehabilitirajući upotrebu početnog bijelog polja, rješenje koje se zbog poveznice s ustaškom ikonografijom dosad službeno proskribiralo. Prošloga se tjedna premijer odlučio za još jedan problematičan deal: Ivan Penava, šef DP-a, vodit će posebno Vladino povjerenstvo za komunističke zločine.
Fiskulturnik Penava soli ratne rane
Poratne su likvidacije ozbiljna tema. Po slovenskim šumama kosti pobijenih ljudi čekaju da se vrate u Hrvatsku. Ali taj bi težak posao morao voditi ozbiljan i pametan čovjek, s velikim ugledom u javnosti. Plenković ga, međutim, pretvara u monetu za stranačku trgovinu. Takva je ponižavajuća instrumentalizacija žrtava suprotna proklamiranoj brizi za njihovo dostojanstvo. Penava jednostavno nije format za takvu ulogu. Po zanimanju fiskulturnik, nevelikih intelektualnih mogućnosti. Kao gradonačelnik Vukovara godinama je funkcionirao na protusrpskoj retorici. Ratne je rane, umjesto liječenja, permanentno solio. Kako bi na njima, ne samo politički, mogao profitirati. Povjerenstvo za komunističke zločine iskoristit će, sasvim sigurno, za radikalizaciju ideoloških sukoba i obračuna. Navodno protiv komunizma, faktički kako bi se antifašizam ogadio, a Endehazija destigmatizirala. Skoro premještanje posmrtnih ostataka iz nekih masovnih grobnica po Sloveniji pokazat će kako vladajući to namjeravaju raditi. Penavino instaliranje za komesara upućuje na oprez. Svojedobno je tu ulogu za HDZ obavljao Vice Vukojević, čija je komisija nakon dugogodišnjeg angažmana objavila da je u Jasenovcu ubijeno nešto malo više od dvije tisuće ljudi.
Andrej Plenković nema petlje. Oportunistički se priklonio Thompsonu, vjerojatno impresioniran masovnošću njegove sljedbe. Premijer nema pravo ignorirati pola milijuna ljudi, ali nema pravo ni zanemariti pravu prirodu onoga što se iza megapopularnog pjevača valja. Pučka pravobraniteljica Šimonović Einwalter opet upozorava da su i organizatori koncerta i najviši državni dužnosnici nedopustivo odšutjeli javno i masovno paradiranje ustaškim simbolima i porukama. Posebno spominje „pjevanje neupitno ustaške pjesme od strane mnoštva u centru Zagreba“ te izvikivanje ustaškog pozdrava „za dom spremni“ velikog broja ljudi na Hipodromu, „kao da se radi o nečemu prihvatljivom i zakonitom“. U svojoj izjavi pravobraniteljica konstatira da se izostankom javne osude šalje poruka kako je povezivanje s ustaštvom u današnjoj Hrvatskoj prihvatljivo, čemu su, kaže, doprinijele godine ignoriranja problema, nedostatak političke odlučnosti da ga se riješi i obilje dvosmislenih poruka s najviše razine vlasti. Andrej Plenković vjerojatno računa kako bi i thompsonijadu mogao zajahati. Neće biti prvi koji je na krilima ustašluka vrat slomio.
