U djelovanju aktualne Vlade hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, a to isto vrijedi i za sve njegove dosadašnje Vlade i promjene u kabinetima, nakon kojih je ministrica kulture, Nina Obuljen Koržinek skoro pa jedina ostala u kontinuitetu ministrica, postoji jedno pravilo. Koje bi se moglo najbolje sažeti parafrazom naslova knjige njemačkog šezdesetosmaša, Rudija Dutschkea. On je knjigu naslovio ‘Moj dugi marš’, misleći na institucije, dok bi se djelovanje Plenkovićevih Vlada moglo sažeti pod naslov ‘desni marš kroz institucije’. Za sam ishod, nije na kraju krajeva ni bitno dijeli li sam hrvatski premijer ideološke vrijednosti odluka koje je donio, kao što nije bilo ni bitno je li se pokojni zagrebački gradonačelnik Milan Bandić intimno slagao s promjenom imena trga Maršala Tita, budući da je ishod isti. Imena tog trga više nema, a Plenkovićeve Vlade ostvaruju ideološke vizije njegovog prethodnika na čelu HDZ-a i neostvarenog premijera Tomislava Karamarka, kao i desnih satelitskih stranaka koje su nastale nakon što su nezadovoljnici navodno centrističkom politikom najveće stranke, tu istu stranku napustili. Jedini cilj nastanka tih stranaka, koje obično ne uspijevaju preživjeti drugi izlazak na izbore, bio je i ostao u tome da osvoje dovoljan broj mandata s kojima bi postali neophodni partneri HDZ-u, nakon čega bi bilježili simboličke pobjede u svojim ideološkim ratovima. Domovinski pokret je to sada i uspio, postigavši bitno smanjenje financiranja tjednika Novosti, kojeg izdaje Srpsko nacionalno vijeće, a cinizam čitave priče leži u tome što je još prilikom njihovog ulaska u Vladu Milorad Pupovac de facto javno optuživao ljevicu zbog toga što ne želi ići u koaliciju s Plenkovićevim HDZ-om, najavivši točno ovo što se događa. Upravo kao da sam Andrej Plenković zapravo ne provodi njihove zamisli i kao da su svi drugi krici za poplavu novog desnila u zemlji, izuzev premijera koji je rekordno dugo na vlasti u Hrvatskoj.
Stoga se trebamo vratiti u razdoblje prijašnjih njegovih Vlada, formiranih nakon što je sam HDZ shvatio kako će ga otvoreni desni radikalizam kojeg je forsirao Tomislav Karamarko jednostavno dovesti u gubitničku poziciju. I kako im je posljedično, što ne samo da ih ništa ne košta, nego im i dobro dođe, najbolje glumiti umiveni centrizam, a provoditi de facto Karamarkovu politiku. Samo bez talasanja i suhim birokratskim pristupom.
Točno to se i događa i provodi čitavo vrijeme, budući da ništa od onoga što je njezin prethodnik na čelu ministarstva kulture, Zlatko Hasanbegović, planski razorio, Nina Obuljen Koržinek nije vratila u prethodno stanje. Drugim riječima, izvršen je nepovratni udar na nezavisnu kulturnu scenu i razne manjinske i ideološki suspektne projekte, platforme i izdavačke planove, samo što se to nije napravilo đonom, nego cinizmom birokratskog aparata i politikom kuhane žabe. Što sve vrijedi i za javnu radio-televiziju i posebno emisije na trećem programu televizije i radija, koliko i za izdavaštvo ili audio-vizualni centar.
Strukturalni cinizam ove posljednje odluke, kojom je Novostima, uz euforično odobravanje desnice, smanjen budžet za ravno 210 hiljada eura, leži u tome što je to formalno proveo i izglasao Savjet za nacionalne manjine, na čelu s Tiborom Vargom, čime se samo još jednom potvrdilo kako će vječno i svugdje trajati zabluda onih koji se trenutačno ne nalaze na udaru većine, da će logika većinskog nacionalizma njih zaobići. I tu ništa ne pomaže ona davna mudrost protestantskog svećenika o šutnji dok su stradavali drugi.
Nije ovdje na koncu ni bitno što bilo tko misli o uređivačkoj politici Novosti ili o autorima tog tjednika, koji u svakom slučaju predstavlja jedan od kvalitetno najboljih medijskih projekata u Hrvatskoj. Problem je suštinski u narativu kojeg je desnica uspjela prodati najvećem dijelu društva o tome da se nemaju što Srbi i njihova glasila baviti istinskim novinarstvom i stanjem u društvu u cjelini, nego su za njih rezervirani isključivo folklor i manjinske teme. A dok je to prevladavajuće mišljenje u društvu, a jeste, onda će na ovakav tip odluka reagirati uvijek ista manjina grintavaca i onih koje se tretira kao nacionalne izdajnike i sve će se slegnuti nakon par dana.
