Bojler je stao. Hladnoća je ušla u kuću. Majstori su zauzeti, ne javljaju se ili nude izlike, bez jasnog obećanja da će doći. Nada polako blijedi. Tada se pojavio Antun Sedlo - majstor koji drži riječ, dolazi na vrijeme i strpljivo popravlja bojler. Spašava. On je vlasnik SERVISA ZA PLINSKA TROŠILA. Njegov pristup pokazuje odgovornost, poštenje i poštovanje prema ljudima i njihovim svakodnevnim potrebama. Takav majstor razumije hladnoću. Ne samo onu u cijevima i radijatorima, nego onu ljudsku, onu što se uvuče u kosti kad shvatiš da si prepušten čekanju i raznim izgovorima. On zna da bojler nije samo komad metala, nego toplina doma, voda za jutro, normalnost života. Pišem na temelju svog iskustva.

Mnogi serviseri na pozive se javljaju rijetko ili prekasno. On se javi odmah. Drugi pričaju o gužvi, vremenu, “nepredviđenim situacijama”, kao da je kaos prirodna nepogoda, a ne loša organizacija ili neodgovarajući odgovor nanavalu kvarova. Traže da im se pošalju SMS-ovi. On gužvu uračuna unaprijed. Zna svoje granice i zato mu riječ vrijedi. Drugi kažu da dolaze “negdje popodne”, što u prijevodu znači sutra ili nikad. On kaže točno vrijeme. I pojavi se tad. Bez drame, bez opravdavanja.

On ne žuri, ne baca riječi olako. Dolazi točno kad je obećao, s alatom u ruci i strpljenjem u očima. Sluša, promatra, razmišlja. Svaki potez mu je precizan, svaki korak promišljen. Dok neki majstori često tek zakrpaju kvar, daju izlike ili nestaju iza nejasnih obećanja, on popravljanje vidi kao obavezu, kao čin odgovornosti koji vraća toplinu i mir.

Njegova vještina nije samo u rukama koje znaju popraviti cijevi, ventile i elektroniku, nego u srcu koje razumije težinu tuđe nevolje. Svaki posao završava temeljito, svaki detalj provjeren, ne iz formalnosti, nego iz osjećaja poštovanja prema ljudima i njihovim domovima. On je rijedak spoj starinske zanatske etike i ljudske empatije. Kao majstor je pouzdan, sposoban, fokusiran, koji se stalno usavršava. Kao čovjek korektan, prisutan. Ne spašava svijet, ali spašava večer, jutro, toplu vodu i malo vjere da još postoje ljudi koji shvaćaju težinu obećanja. I to je, iskreno, danas više nego dovoljno da ga se nazove dobrim majstorom. I dobrim čovjekom.

U svijetu u kojem su izgovori češći od dolazaka, a obećanja često ostaju samo prazne riječi, on stoji kao iznimka. Majstor kojem se može vjerovati, čovjek koji vraća vjeru da poštenje i profesionalnost još uvijek imaju svoju težinu. I dok cijevi i radijatori ponovno griju i voda teče toplom strujom, ostaje osjećaj da je netko više od majstora, netko tko svojim prisustvom vraća vjeru u riječ, u odgovornost i u ljude.

Jesam li pretjerao s pohvalama? Nimalo, jer u mojoj kući opet je toplo. Na vrijeme. I u mnogim drugim.