„Nakon što sam upoznao i u potpunosti razumio vojnu i ekonomsku situaciju Ukrajine/Rusije te nakon što sam vidio ekonomske probleme koje uzrokuje Rusiji, mislim da je Ukrajina, uz podršku Europske unije, u poziciji boriti se i OSVOJITI cijelu Ukrajinu natrag u njezinom izvornom obliku. S vremenom, strpljenjem i financijskom podrškom Europe, a posebno NATO-a, izvorne granice odakle je ovaj rat započeo, vrlo su dobra opcija. Zašto ne? Rusija se besciljno bori već tri i pol godine, rat koji bi pravoj vojnoj sili trebalo manje od tjedan dana da pobijedi. To ne razlikuje Rusiju. Zapravo, to ih čini da izgledaju kao “papirnati tigar”. Kada ljudi koji žive u Moskvi i svim velikim gradovima, mjestima i okruzima diljem Rusije saznaju što se zapravo događa s ovim ratom, činjenicu da im je gotovo nemoguće nabaviti benzin kroz duge redove koji se stvaraju, i sve ostale stvari koje se događaju u njihovom ratnom gospodarstvu, gdje se većina njihovog novca troši na borbu protiv Ukrajine, koja ima Veliki Duh i koja se samo poboljšava, Ukrajina će moći vratiti svoju Zemlju u njezinom izvornom obliku i, tko zna, možda čak i dalje od toga! Putin i Rusija su u VELIKIM ekonomskim problemima i ovo je vrijeme da Ukrajina djeluje. U svakom slučaju, želim objema zemljama sve najbolje. Nastavit ćemo opskrbljivati NATO oružjem kako bi NATO s njima radio što želi. Sretno svima!”
Ovo nije znanstvena fantastika. Ovo su jučerašnje riječi američkog predsjednika Donalda Trumpa objavljene na njegovoj platformi Truth Social zbog kojih upravo sada likuje ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski, a također i brojne europske vođe uključujući i predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen i njenu šeficu diplomacije Kaju Kallas.
Ovu Trumpovu izjavu, objavljenu nedugo poslije njegovog sastanka s Volodimirom Zelenskim, bez mogućnosti u pogrešku možemo označiti kao njegovu najproukrajinskiju dosad. Tim više što proturječi svim njegovim ranijim izjavama o toj zemlji i njenim mogućnostima u ratu sa svojim velikim istočnim susjedom, a da i ne govorimo o Trumpovom mirovnom planu koji je uključivao pristajanje Ukrajine na gubitak teritorija kojeg je objektivno više nemoguće vratiti vojnom silom, a u zamjenu za mir.
Štoviše, jučer je, tijekom dana Trump pozitivno odgovorio i na pitanje trebaju li zemlje NATO-a oboriti ruske zrakoplove koji narušavaju njihov zračni prostor, što je sve češće slučaj.
Pa što se to onda tako naglo promijenilo u Trumpovom poimanju ukrajinskog rata glavno je pitanje, kao i ono, je li on sada uistinu postao vatreni pobornik vlasti u Kijevu na čelu sa Zelenskim s kojim se – blago rečeno, nije previše slagao? Ni Zelenski njega nije volio – to se također dobro zna, još od Trumpovog prvog mandata. Ta se međusobna „ljubav“ još više manifestirala u prošlogodišnjoj američkoj predsjedničkoj predizbornoj kampanji gdje je Zelenski vatreno podržavao demokratske kandidate – najprije Joea Bidena,a potom njegovu zamjenicu Kamalu Harris, dok je Trump Zelenskog nazivao najvećim svjetskim trgovcem koji praznih ruku dolazi u Washington, a od tamo odlazi s milijardama dolara američkih poreznih obveznika u svom džepu za potrebe „Bidenovog rata“ koji Ameriku gura u Treći svjetski rat s Rusijom.
Zanimljivo je kako i definitivno prodemokratski i proukrajinski američki medij Politico piše kako su dužnosnici EU-a nakon navedene Trumpove objave i sami „bili uhvaćeni između ushićenja i skepticizma, ističući kako Trump često mijenja svoj stav – i da bi to mogao ponovno učiniti nakon uvjerljivog razgovora s drugim čelnikom“. Možda najbolja reakcija na ovo je šala izvjesnog europskog dužnosnika na mjestu događaja – u New Yorku, kada se našalio da je dovoljan samo jedan Putinov poziv Trumpu pa da sve izgleda daleko od toga da bude sjajno.
Europski dužnosnici sretni
„Pozdravljam komentare predsjednika Sjedinjenih Država od prije nekoliko sati, koji naglašavaju progresivno slabljenje ruskog gospodarstva. I pozdravljam što američki predsjednik vjeruje u sposobnost Ukrajine ne samo da se održi, već i da nametne poštovanje svojih prava,“ – “, rekao je francuski predsjednik Emmanuel Macron.
Ushićena je bila i Kaja Kallas rekavši kako je Trump „dao vrlo snažnu izjavu koju prije nismo čuli, tako da to stvarno pokazuje da smo na istom putu“. Koja zabluda i potpuni amaterizam! O tome ću ipak nešto više kasnije u tekstu.
Sve bi ovo europski dužnosnici mogli shvatiti i kao potvrdu svoje uspješne kampanje da Trumpa vrate na „ispravni put“ prema Ukrajini kojeg oni predvode i zbog čega su bili spremni prihvatiti i po EU krajnje neugodne trgovinske i obrambene sporazume sa SAD-om koji su izazivali valove kritika i od domaćih političara i od struke kada je riječ o zaštiti europskih interesa. Posebno bi mogla u tom kontekstu spomenutom Trumpovom objavom biti zadovoljna Ursula von der Leyen koja više ne zna što dodatno učiniti kako bi motivirala Europljane na rat za Ukrajinu – dakle, protiv Rusije. Stoga je upravo predložila krajnje rizičan potez vezan uz de facto zapljenu zamrznute ruske imovine (iako se taj izraz implicite ne spominje ali je u svojoj biti upravo to) za obnovu Ukrajine – o čemu smo opširno izvijestili u jučerašnjoj analizi (vidi poveznicu ispod).
Dvije opcije o Trumpovom naglom zaokretu
Smatram kako postoje dvije moguće opcije kao razlog Trumpovog naglog zaokreta prema Ukrajini.
Prva je pokušaj stvaranja dodatnog pritiska na Vladimira Putina kao poticaja za prihvaćanje prekida rata po Trumpovoj mirovnoj formuli (čitaj američkim interesima); i druga, da je Trump potpuno „pao pod utjecaj“ američke „duboke države“ i da više nema izbora nego krenuti Bidenovim putom u odnosu prema Rusiji u ukrajinskom ratu.
Puno sam skloniji prvoj opciji jer sam već ranije pisao kako je Trump, kao predsjednik, ionako znatnim dijelom produkt „duboke države“ kojoj su ideološke borbe nebitne kada je u pitanju zaštita američkih nacionalnih interesa (zapravo joj ideologija – crvena ili crna nebitno – samo služi kao jedan od alata za postizanje tih ciljeva, slično kao i manipulacije s vjerom, iznad koje su, u njihovom promišljanju, uvijek samo Sjedinjene Države kao „raj na Zemlji“). Trump je imao zadaću „omekšati“ Putina zbog nedvojbene „kemije“ koja između njih postoji. A kako Putin svoju „ljubav“ prema Trumpu ne želi staviti ispred ruskih nacionalnih interesa (vrijedi i obratno) čitava je operacija Putinovog „mekšanja“ dovedena u „slijepu ulicu“. Zato druga opcija – da je Trump sada konačno pao pod utjecaj američke „duboke države“ ne drži vodu, jer je on to još od predizborne kampanje.
Druga opcija je, prema mom mišljenju nemoguća – jer Trump nikada neće krenuti Bidenovim putom i dozvoliti da se „Bidenov rat“, kako je nazivao ovaj ukrajinski, sada pretvori u Trumpov. To bi bio i njegov veliki politički poraz s obzirom na predizborna obećanja, što si ne može priuštiti svega godinu dana uoči izbora za Kongres i za koje je neslužbena kampanja u SAD-u već zapravo i počela.
Prosudba
Ali koja god opcija bila istinita jedna je stvar u objema potpuno jednaka i nepobitna: Trump navedenom objavom na svojoj društvenoj mreži sada i definitivno ukrajinski rat prebacuje na pleća Europske unije. Štoviše, niti ne skriva činjenicu da na tom ratu Amerika zarađuje isporukama oružja NATO savezu, a potonji ga (tj. europske zemlje članice) onda može isporučivati kome god hoće (dakle Ukrajini).
Drugim riječima, odaslao je europskim vođama ironičnu poruku da su „na pravom putu“, skupa sa Zelenskim, do potpune ukrajinske vojne pobjede, pa čak i do osvajanja Moskve.
Samo se potpuni idioti i geopolitički slijepci mogu veseliti Trumpovom pomaku po pitanju Ukrajine (iako bi tih „pomaka“ vrlo lako moglo biti još). Trump, paralelno s novim pomakom, jučer opet traži od EU-a potpuno odricanje od ruske nafte i plina (napominjem kako toga još uvijek nema ni u nedavnom prijedlogu 19. sankcijskog paketa EU-a, već mu se samo teži skraćivanjem prethodno zadanih rokova) i uvođenje visokih carina Kini, a onda će on uvesti američke sekundarne carine prema Kini i Indiji za njihovu kupnju ruske nafte. Dakle, Trumpu nije za taj potez bio dostatan spomenuti 19. paket oko kojeg se Bruxelles itekako jako mučio da ga nekako posloži zbog unutarnjih otpora). I ne samo to! Trump je jučer, u svom jednosatnom obraćanju u Općoj skupštinu UN-a doslovno “demolirao” Europu. Za njene je zemlje rekao da “idu u pakao” zbog nekontroliranih migracija i zelenih politika! Na kraju je poentirao na Social Truthu kako ta i takva Europska unija može pomoći Ukrajini pobijediti Ruse.
Ta suluda politika Europske unije i patološka želja da „pripitomi“ neukrotivog Trumpa i privede ga na svoju stranu na kraju može završiti samo prema tri scenarija: dovesti do ekonomskog kolapsa Unije; do uvlačenja iste u neposredni rat s Rusijom; ili do smjene vladajućih liberalnih elita i „reseta“ EU-a na početne postavke, kada se europskim državama i narodima u zamjenu za ulazak u istu jamčilo blagostanje i svijetla budućnost.
U posljednji scenarij nažalost ne vjerujem. Ne samo zato što elite žele pod svaku cijenu sačuvati svoje sinekure, već i zato što Europskoj uniji novo blagostanje neće dozvoliti prije svega Amerika. Njoj treba ratoborna i podložna Europa, koja, osim što će kupovati američko oružje i energente – više nikada neće moći biti globalni trgovinski konkurent SAD-u, a za što nedvojbeno ima i više nego dovoljno znanja i potencijala. A Americi za to treba i ratoborna i dovoljno snažna Rusija s druge strane europske barikade koja će biti stalna prijetnja EU-u.
Zašto bi onda Sjedinjene Države ratovale s Rusijom ili joj uvodile nove sankcije? Tim više što SAD i dalje uvozi ruski obogaćeni uran. I to puno više nego u vrijeme Bidenove administracije.
