Ovo je jedan objektivno devastirajući trenutak za Tomislava Tomaševića i Možemo – rekao je Andrej Plenković, komentirajući najnoviju rundu skandala koji je u masovnim medijima nazvan “aferom Hipodrom”, nakon što je bivši ravnatelj zagrebačke Ustanove za upravljanje sportskim objektima Kosta Kostanjević priznao pronevjeru 450.000 eura i nagodio se s USKOK-om, po cijenu da odleži dvije i pol godine zatvora.
“Po mom dubokom uvjerenju, to je njihov veliki politički poraz”, također je izjavio Andrej Plenković. “Korupcija je ozbiljan i velik pravni problem, a za gradsku vlast i ozbiljan politički problem”, poručio je na kraju.
“Dobro, to si prije neki dan verglao na konferenciji za štampu. Ne moraš istu stvar ponavljati i u ordinaciji”, kaže dr. Domagoj Horvat.
“Zašto ne bih?” pita Plenković.
“Zato što se na konferenciji za štampu obraćaš novinarima da bi ostvario utjecaj na javno mnijenje, a ovdje se obraćaš liječniku da bi ti ovaj ustanovio dijagnozu”, kaže dr. Horvat. “A pošto smo tvoju dijagnozu davnih dana utvrdili, nema potrebe da ponavljamo gradivo.”
“Kakvu dijagnozu?” pita Plenković.
“Narcistički poremećaj ličnosti.”
“Ličnosti? Nije li ličnost srbizam?”
“U redu, onda narcistički poremećaj bezličnosti… da se držimo čistoga hrvatskog.”
“I tek tako mi to govoriš? Da nisam zdrav?”
“Gledaj, Andrej…” kaže dr. Horvat. “Ako ti tvrdiš da je Tomašević, nakon što je otkriveno da se jedan od njegovih podređenih odavao korupciji, doživio ‘veliki politički poraz’, da je to za njega ‘devastirajući trenutak’ i da je za zagrebačku vlast to ‘ozbiljan politički problem’, onda je takva serija uzvišenih tvrdnji za hrvatsku javnost možda intrigantna – vjerovala ti ona ili ne – ali za mene kao liječnika je to tek novi simptom poremećaja, dakle nešto suštinski bolesno.”
“Zašto je bolesno?”
“Zato što dolazi od tebe, Andrej.”
“Što je sporno ako dolazi od mene?”
“Sporno je to što je tvoju vladu u ovih desetak godina koliko si premijer napustilo ukupno 38 ministara – slovima: trideset i osam! – a više od polovine njih zbog bezočnih pljački, zloupotreba položaja, korupcijskih afera ili barem prometnih prekršaja sa smrtnim ishodom. Mnogi se još vuku po optuženičkim klupama, a neki su se na duži rok preselili u zatvorske ustanove.”
“Pa što onda?” kaže Plenković. “Institucije rade svoj posao. Ja se u to nisam miješao.”
“I u Tomaševićevom slučaju institucije rade posao”, kaže dr. Horvat. “Koliko je poznato, on se nije miješao u rad USKOK-a dok je od Kostanjevića iznuđivano priznanje. A ipak alarmiraš javnost da je to njegov ‘devastirajući trenutak’, njegov ‘veliki politički poraz’ i da zagrebačka vlast zbog korumpiranog direktora ima ‘ozbiljan politički problem’.”
“Naravno da ga ima!” uzvikne Plenković. “Da ti ljevičarski bukači imaju imalo časti i političke kulture dali bi kolektivnu ostavku!”
“A ti?”
“Što ja?”
“Hajdemo polako, Andrej…” kaže dr. Horvat. “Kada je otkriveno da je ministar Kuščević zloupotrebljavao položaj radi imovinske dobiti, je li to za tebe bio ‘devastirajući trenutak’? Kada je ministrica Dalić izletjela iz vlade zbog ‘afere Borg’, jesi li to apsolvirao kao svoj ‘veliki politički poraz’, toliki da si je poslije smjene namjestio za šeficu uprave Podravke? Kada je ministrica Žalac završila u zatvoru zbog krađe, je li ti to bio ‘ozbiljan politički problem’? Kada je protiv ministra Tolušića podignuta optužnica za prevaru, jesi li osjetio ‘devastirajući trenutak’? Kada je ministar Horvat, moj prezimenjak, pospremljen u pritvor zbog malverzacija s javnim novcem, je li to bio tvoj ‘veliki politički poraz’? Kada je protiv ministra Aladrovića podignuta optužnica sa sličnim krimenom, je li te pritisnuo ‘ozbiljan politički problem’? Kada je ministar Banožić kolima usmrtio čovjeka, pa poslije lagao na sudu, je li za tebe kucnuo ‘devastirajući trenutak’? Kada je ministar Beroš odveden u Remetinec s optužbom da je izvlačio pare iz državnog budžeta, jesi li to osvijestio kao svoj ‘veliki politički poraz’ i podnio odgovarajuće konzekvence? Kada je…”
“Ma prestani više!” drekne Plenković.
“Čuj, Andrej, nisam ja kriv što u Hrvatskoj tvojih ministara pod kaznenim tretmanom ima kao gljiva poslije kiše. Kada dodamo inkriminirane hadezeovce iz nižeg ešalona, više ih je nego džeparoša, kamatara, krivotvoritelja, obijača, zelenaša i ubojica zajedno.”
“Što uopće time želiš reći?”
“Ništa”, kaže dr. Horvat. “Samo na osnovu tvoje zajapurene naracije o ‘velikome političkom porazu’ Tomislava Tomaševića nabrajam neke parametre koji nedvojbeno upućuju na tvoju dijagnozu, naime na – kako smo ono rekli na hrvatskome – narcistički poremećaj bezličnosti. Ili dvoličnosti, još bolje.”
“Što bi to zapravo bilo?”
“To je stanje u kojemu pacijent čvrsto vjeruje da za njega ne važe kriteriji koji vrijede za druge. Štoviše, spreman je kruto se držati tih kriterija kada se radi o drugima, iznoseći najoštrije sudove, ali ne i kada razmatra samoga sebe. U to se razmatranje, doduše, nikad i ne upušta. Poremećaj je s medicinskoga stanovišta obrađen još u Bibliji, evanđelje po Mateju: ‘Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš.'”
“Tko je Matej?” pita Plenković.
“Očito okulist”, kaže dr. Horvat, “a ti si spao na psihijatra. No shvatio si bit: kada Tomaševića optužuješ za grijeh koji samome sebi toleriraš, a pritom je tvoj još i stoput veći, time ne ukazuješ na njegov politički, nego na svoj psihički problem.”
“Ne govorim samo ja da Tomašević mora dati ostavku”, kaže Plenković. “To tvrde svi iz vrha moje stranke.”
“Jasno mi je”, kaže dr. Horvat. “Kao narcističkoj partiji, HDZ-u je nužna kolektivna psihoterapija. No ja se time ne bavim. Specijalizirao sam individualni pristup.”
“Uvjeravam te da to misli i hrvatska javnost!” vikne Plenković.
“Gledaj, Andrej”, kaže dr. Horvat, “ja mogu podnijeti da imbeciliziraš javni prostor, ali ne i moju ordinaciju. Ako će dakle hrvatsko javno mnijenje podnijeti toliki prag zaglupljivanja da povjeruje kako u ovoj zemlji okorjeli kriminalci vode iskrenu borbu protiv kriminala i kako se drumski razbojnici obračunavaju s banditizmom, pravo mu budi, nemam ništa protiv. Ali ova ordinacija bogami neće! Ovo je pristojno mjesto.”
“Jako pristojno”, kaže Plenković. “A što ti je ona petokraka na zidu?”
“Koja petokraka?”
“Ona gore, pored slike nekog bradonje! Što se praviš lud?”
“Nemam ništa s tim”, kaže dr. Horvat. “Valjda je od vlasnika…”
“Kakvog vlasnika?” pita Plenković.
“Imao sam nekih problema s licencom”, kaže dr. Horvat. “Tako da trenutno za rad koristim prostor kolumne novinara Novosti.”
“Čekaj malo”, kaže Plenković. “Zar se Novosti ne financiraju iz državnog proračuna, makar u smanjenom iznosu?”
“Otkud ja znam”, kaže dr. Horvat.
“Ma vidi ti to”, kaže Plenković. “Znači, SNV dobiva javni novac za kulturne potrebe nacionalne manjine, a onda se pod tom krinkom obavlja ilegalna medicinska praksa. Pa to je čisti kriminal!”
“Mislim da malo pretjeruješ…”
“Sad ću zvati Turudića da ovo bezakonje pod hitno zaustavi!”
“Nemoj, Andrej, molim te…” cvili dr. Horvat.
“Zaustavljeno!” kaže Turudić.
portalnovostihttps://www.portalnovosti.com/poremecaj-dvolicnosti/
