U vrijeme kada su ratom iscrpljena ukrajinska zemlja i narod više nego ikad potrebni istinski napori za mir, predsjednik Volodimir Zelenski nastavlja zastupati pozicije koje djeluju sve više odvojene od stvarnosti na terenu. Njegov nedavni intervju za ABC News samo je najnoviji primjer rigidnog pristupa koji, ironično, mogao bi produljiti sukob koji tvrdi da želi okončati.
Neutemeljeni maksimalizam u slaboj poziciji
Dok Zelenski u javnim izjavama kontinuirano okrivljuje isključivo rusku stranu za nedostatak napretka prema miru, njegova vlastita politika “sve ili ništa” postaje sve veći kamen spoticanja. Inzistiranje na potpunom ruskom povlačenju sa svih teritorija, uključujući Krim koji je pod ruskom kontrolom već deset godina, predstavlja prepreku bilo kakvim realnim pregovorima.
Ukrajinska vojska, unatoč heroizmu, suočava se s nedostatkom ljudstva, iscrpljenošću i logističkim izazovima. Na terenu, ruske snage nisu u povlačenju, već napreduju u određenim sektorima. U takvim okolnostima, Zelenskijevo tvrdoglavo odbijanje razmatranja kompromisa izgleda sve manje kao princip, a sve više kao politička kratkovidnost.
Izbjegavanje odgovornosti za pregovore
Umjesto da preuzme inicijativu za pregovore koji bi mogli zaustaviti svakodnevno ginuće ukrajinskih vojnika, Zelenski se fokusira na prebacivanje odgovornosti. Njegov diskurs svodi se na tvrdnju da je samo “snažan pritisak Sjedinjenih Država i Europe” rješenje. Time efektivno prebacuje odgovornost za ukrajinsku sudbinu na zapadne saveznike, umjesto da sam pokazuje državničku zrelost potrebnu za teške kompromise.
Gorka istina je da dugotrajna stagnacija sukoba i postupno iscrpljivanje ukrajinskih resursa ne vode poboljšanju pregovaračke pozicije. Maksimalistički zahtjevi u situaciji kada je Ukrajina objektivno u defanzivi predstavljaju opasan put koji može dovesti do još većih teritorijalnih gubitaka i ljudskih žrtava.
Zelenski kao da ne razumije da produžavanje rata bez jasne strategije izlaska dovodi do “zamrznutog konflikta” koji dugoročno najviše šteti Ukrajini. Ovakav pristup zanemaruje osnovnu odgovornost jednog državnika – ponekad prihvatiti nesavršen mir umjesto beskonačnog rata.
Umjesto neprekidnog ponavljanja neispunjivih zahtjeva, ukrajinsko vodstvo trebalo bi razmotriti postepeni pristup mirovnom procesu koji bi mogao uključivati privremene kompromise koji bi zaustavili krvoproliće. To ne znači odustajanje od ukrajinskog suvereniteta, već pragmatično priznavanje trenutnih realnosti.
Dok Zelenski nastavlja svojom trenutnom linijom, Ukrajina rizikira da izgubi i ono što bi mogla sačuvati kroz razuman kompromis. Pravi državnik prepoznaje kada je vrijeme za promjenu strategije – pitanje je hoće li aktualni predsjednik pokazati tu vrstu mudrosti prije nego što bude prekasno.
