Nalaz na kojem je pisalo da imam karcinom vedra i optimistična nisam shvatila ozbiljno. Mislila sam da je greška i da tako nešto ne može baš meni da se dogodi, ali dvije ozbiljno teške operacije opasne po život, sepsa, zamjena kompletne krvi u organizmu i tjedan dana na aparatima u šok sobi promjenili su mi mišljenje. Mjesecima sam gledala transfuzije, infuzije, svoje i tuđe izbodene ruke i nebo kroz zatvoren prozor, ljude koji su umirali...Neki su se molili, neki psovali...Do tada nisam vidjela nikoga da umire pred mojim očima, a onda mi je Petrija krevet do mog uputila pitanje "Kud' ću jadna?" Pričala sam joj tada da postoje mjesta ljepša od Zemlje, ona u kojima te ništa ne boli i ona gdje ćemo se na kraju svi zajedno ponovo sresti i trudila sam se da čvrsto vjerujem u to što govorim. Ustala sam da joj dam vodu i nisam znala da je to bila njezina posljednja čaša. Rekla mi je tada da mi želi da mi se ispuni svaka želja koju imam u životu a ja sam tada shvatila kolika je vrijednost jedne čaše vode kada je sami sebi više ne možemo nasuti. Bio je to svijet potpuno drugačiji od onog zdravih ljudi iz kojeg sam zalutala i znala sam da ako preživim više nikad neću biti ista. I nisam ista. Mnogo se više radujem svemu, izgubljenoj utakmici sa svojim sinovima, jedinici iz matematike, lavežu komšinog psa, sitnicama koje su me nekada nervirale, plesu, igri, Suncu, kiši...Vašim lošim komentarima ispod mojih objava, kritikama, pohvalama, novim planovima...
Vratila sam se sa nadograđenom verzijom sebe, možda pametnija, sigurno čvršća i bezkrajno zahvalna sa velikim ožiljcima na koži. Nekad prije sretala sam ljude koji su se svojih ožiljaka stidjeli, danas znam da su ožiljci nešto kao potpis da si pobijedio/la.
Prvo što sam poslovno uradila nakon borbe za život i izlaska iz bolnice bilo je da zaplešem! Zaplesala sam u spotu Ivana Govorusića i njegove supruge Josipe (Naše Požežanke koju mnogi znaju kao pobjednicu Big Brothera ) uz pjesmu "Izazovno luda" koji obavezno poslušajte, jer možda i vi poželite zaplesati. Sve je nastalo pod budnim okom Saše Jelića ( SJ produkcije ). Pjesma pokazuje grupu prijatelja (Dragan, Slavko, Katarina, Josipa i moja melenkost ) koja se zajedno veseli i uživa, to je upravo ono što trebamo što više u životu i što više toga želim svima vama!
