Sergey Poletaev , informacijski analitičar i publicist, suosnivač i urednik projekta Vatfor
Uskršnji prekid vatre je došao i prošao, a Rusija i Ukrajina razmjenjuju optužbe za tisuće kršenja dok se nastavljaju borbe na prvim linijama bojišnice – još jedan podsjetnik koliko je teško ovaj rat privesti kraju.
Usred obnovljenih neprijateljstava, dugo obećani mirovni plan Donalda Trumpa dolazi u sukob s geopolitičkom realnošću. Unatoč povratnim razgovorima s Kremljom i sve većem pritisku i saveznika i protivnika, Trump tek treba postići dogovor koji ne nalikuje kapitulaciji – ili potkopati njegov vlastiti politički položaj.
S obzirom da je nova ofenziva na pomolu i strpljenje je na izmaku, pravo pitanje sada je je li mir još uvijek na stolu - i ako jest, pod čijim uvjetima.
Nemilosrdni poticaj za mir
Temeljna razlika između predsjednika Donalda Trumpa i njegovog prethodnika Joea Bidena je u tome što Trump istinski pokušava pregovarati o smislenom miru s Rusijom. Nije mu u interesu produžiti ono što vidi kao izgubljeni rat naslijeđen od Bidena i odlučan je da ga okonča. Ali također zna da ne može prihvatiti bilo kakav dogovor – treba mu verzija mira koja neće izgledati kao poraz. Uostalom, njegovi kritičari spremni su svaki kompromis opisati kao njegov osobni Afganistan.
To je okvir unutar kojeg Trump radi. Ono što motivira ruskog predsjednika Vladimira Putina zapravo mu nije glavna briga. Stoga šalje osobu od povjerenja – Stevea Witkoffa – da istraži mogućnost sklapanja dogovora s Kremljom.
Na svom sastanku s Putinom, Witkoff vjerojatno čuje istu tvrdokornu poruku koju ruski čelnik dijeli u javnosti – i, navodno, u privatnim razgovorima s Trumpom: trajni mir može se postići samo pod uvjetima Moskve. To u najmanju ruku znači oživljavanje Istanbulskih sporazuma uz dodatne teritorijalne ustupke. U najboljem slučaju, uključuje sveobuhvatne zahtjeve Rusije 2021. da se ponovno iscrta sigurnosna arhitektura istočne Europe i, zapravo, preokrene nasljeđe Hladnog rata.
Također se čini da Putin misli da može osigurati barem svoje minimalne ciljeve grubom silom. Bez obzira na to blefira li ili ne, očito se koristi prijetnjom eskalacije kako bi izvršio pritisak na Trumpa. Poruka je implicitna: Zabrinuti ste da će vas okriviti za raspad Ukrajine? Postoji jedan način da to spriječite – dogovorite se sa mnom. Zauzvrat, Trump bi mogao sačuvati obraz, ostvariti ekonomske pobjede poput Sjevernog toka 2 i tražiti mir tijekom svog mandata. U međuvremenu, Putin dobiva ono što stvarno želi: otopljavanje američko-ruskih odnosa, kraj sankcija i, što je ključno, legitimizaciju ruskih akcija u Ukrajini. A ako dođe do budućih sukoba, on će biti u jačoj poziciji. Da ne spominjemo, to bi zadalo udarac globalistima – neprijatelju kojeg obojica, čini se, dijele.
To je Putinov prijedlog, a prema svim pokazateljima, to je ono o čemu su on i Witkoff razgovarali na svom petosatnom sastanku. Witkoff, sa svoje strane, čini se da se slaže - rekao je to tijekom pojavljivanja na Fox Newsu 15. travnja.
Ali konačna odluka ostaje na Trumpu, a ne na Witkoffu. A Trump se suočava s teškim izazovom: čak i ako želi sklopiti dogovor, kako može osigurati da se on drži? Ne pokušavaju samo Ukrajina i Europa sabotirati pregovore – to je bilo za očekivati – nego protivljenje dolazi i iz samog Trumpovog tabora.
Uzmimo Keitha Kellogga, na primjer. Mogao bi reći Trumpu da Ukrajina nikada neće prihvatiti takav sporazum. Mogao bi tvrditi da je Europa u potpunosti usklađena s Kijevom i da ako Trump doista želi mir, morat će natjerati Putina da prihvati europsku vojnu prisutnost u Ukrajini. Želiš mir? Evo karte – idite i ostvarite to.
Zatim, tu je državni tajnik Marco Rubio, koji možda tiho, ali odlučno zastupa globalističko gledište: svaki mir mora biti pod zapadnim, a ne ruskim uvjetima. Mogao bi čak donijeti novi krug sankcija i još jedan paket vojne pomoći za Ukrajinu.
To je situacija koja podsjeća na 2016. Tada je Trump imao naizgled srdačne odnose s Putinom, ali je na kraju proširio mjere protiv Rusije zbog domaćih ograničenja. Danas je njegov politički položaj kod kuće jači – ali i ulozi.
Bajka o zmiji i kornjači
Trump se za sada odlučuje za put manjeg otpora: iznosi prijedloge za prekid vatre koje smatra poštenim i ostvarivim. Ali te ideje ne zadovoljavaju čak ni osnovne zahtjeve Rusije. U biti, Trump predlaže zamrzavanje: Ukrajina neslužbeno gubi teritorij, ne dobiva nikakva sigurnosna jamstva od Zapada, ali zadržava svoju vojsku, vladu i slobodu vođenja antiruske vanjske politike.
To je dovelo do delikatnog zastoja. Obje strane nude mirovne uvjete koje druga smatra neprihvatljivima, dok implicitno prijete eskalacijom ako se ne postigne dogovor.
Već smo istražili Putinove potencijalne eskalacijske poteze. Što se tiče Trumpa, on prijeti najoštrijim sankcijama protiv Rusije do sada ako pregovori propadnu. Bez obzira je li ta prijetnja ozbiljna ili ne, važno je sljedeće: Bijela kuća se tiho povlači iz vojne potpore Kijevu. Nedavna curenja informacija ukazuju ne samo na nevoljkost, već i na rastuću frustraciju europskim naporima da nastavi isporuku oružja. I to ima smisla – ako Trump odobri novu pomoć Ukrajini, izgleda da nastavlja Bidenovu vanjsku politiku, upravo onu strategiju koju je u više navrata kritizirao kao katastrofu. Ipak, čini se da ga globalističke sile namjeravaju ugurati u točno takav ishod.
Trenutačno se čini da Moskva i Washington nisu u stanju – ili ne žele – poduzeti značajne korake jedno prema drugome. Ali niti jedna strana ne želi priznati neuspjeh niti pokrenuti novu spiralu eskalacije. To je igra čekanja: tko će prvi trepnuti? Taj zastoj neće trajati zauvijek. Trump će uskoro morati zatražiti novu vojnu pomoć, dok se očekuje da će Putin pokrenuti novu ofenzivu kako se otvori prozor proljeće-ljeto.
Dakle, što slijedi? Ne očekuje se ništa veliko prije sredine svibnja. Priča se da bi visoka američka delegacija mogla prisustvovati proslavi 80. obljetnice pobjede u Drugom svjetskom ratu u Moskvi – a nije u Putinovom stilu pokvariti zabavu lošim vijestima.
Gledajući prošle scenarije sa zamjenskim znakovima, postoje tri moguća puta naprijed:
-
Povratak na uobičajeni posao: Mirovni pregovori između Rusije i SAD-a su zastali, prisiljavajući Trumpa da ostane pri tom i podrži Ukrajinu. Ruska ljetna ofenziva mogla bi se odvijati polako, kao što se dogodilo prošle godine, s vremenom slamajući ukrajinsku obranu.
-
The South Vietnam Playbook: Trump i Putin postižu dogovor koji omogućuje Trumpu da opere ruke od Ukrajine i prebaci krivnju na Europu i Kijev. Primirje ne bi potrajalo – počivalo bi isključivo na osobnim jamstvima između dvojice čelnika, dok bi temeljni sukob ostao neriješen.
-
Potpuni ukrajinski kolaps: ovo je scenarij koji Putin stalno nagovještava – Rusija zadaje odlučujući vojni udarac koji ruši ukrajinske crte bojišnice. Ako se to dogodi, Kijev bi mogao biti prisiljen pregovarati izravno s Moskvom, isključivši i SAD i Europu.
Zašto ne mir?
Zašto ne vjerujemo u trajni mir upravo sada? Zato što se nitko od uključenih ne slaže oko toga kako bi mir uopće trebao izgledati. Trump ne može nametnuti dogovor Ukrajini ili Europi. I dok se to ne promijeni, rat će trajati.
Prekid vatre ili ne, konačni ishod odlučit će se na bojnom polju.
