„Javni“ život nekoć je značio onaj ključni dio života izvan kruga obitelji i bliskih prijatelja. Emocionalno se povezati sa strancima na obostrano zadovoljstvo, a ipak ostati na distanci smatralo se načinom na koji ljudsko biće postaje društveno biće – civilizirano biće.
Sennett pokazuje kako smo danas zakinuti za užitke te iščezle životne razmjene s našim sugrađanima; stranac postaje prijetećom pojavom; šutnja i promatranje postaju jedini način da se javnost, osobito život ulice, doživi i preživi; svatko vjeruje da ima pravo da ga se u javnosti pusti na miru. Tako postaje jasno da nam je zbog promjena u javnom životu stradao privatni život, u kojem ne uspijevamo razviti vlastitu ličnost: manjka nam lakoća, zaigranost, diskretnost koja bi nam omogućila realne i ugodne odnose s onima koje možda nikad nećemo intimno upoznati.
Izdanje sadrži i prvi cjeloviti hrvatski prijevod klasičnog članka "Optužujem" Emila Zole, u prijevodu Gorana Vujasinovića.
U Nestanku javnog čovjeka efektno je sažet dobar dio suvremenih pokušaja da se politička dinamika razloži na (osobne) “elemente”, da se društvo tretira kao slučajnost, a dom kao hram (staroga i novog poretka), kao besprozorna monada. Sve ovo ostaje na djelu i mnogo nakon nastanka knjige, osnaženo tehnologijski uznapredovalim komunikacijama. Zato “nestanak javnoga čovjeka” nije (bio) tek dosjetljiv naslov, nego štoviše (ostaje) epohalnom dijagnozom.
Žarko Puhovski
Prijevod Nestanka javnog čovjeka objavljen je sada već davne 1989., no aktualniji je no ikad prije. Ako je Sennett minuciozno i sa spisateljskim darom – uvlačeći čitatelja u svjetove Balzaca i Diderota, ali i Dreyfusa i Nixona – analizirao smisao javnosti kroz domene kazališta i kavana, urbanizma i medija, onda je upravo današnja društvena situacija tzv. “tranzicijskih” država, uz nestanak javnih medija, zatvaranje kina, propast gradskih kavana, potpunu šopingizaciju gradova, itd., tragični nastavak ove Sennettove knjige.
Srećko Horvat
***
Richard Sennett (www.richardsennett.com) djeluje kao profesor sociologije na London School of Economics and Political Science, na Center for Humanistic Studies Sveučilišta New York, te kao ravnatelj komunikacijske mreže Theatrum Mundi.
mvinfo
Sennett pokazuje kako smo danas zakinuti za užitke te iščezle životne razmjene s našim sugrađanima; stranac postaje prijetećom pojavom; šutnja i promatranje postaju jedini način da se javnost, osobito život ulice, doživi i preživi; svatko vjeruje da ima pravo da ga se u javnosti pusti na miru. Tako postaje jasno da nam je zbog promjena u javnom životu stradao privatni život, u kojem ne uspijevamo razviti vlastitu ličnost: manjka nam lakoća, zaigranost, diskretnost koja bi nam omogućila realne i ugodne odnose s onima koje možda nikad nećemo intimno upoznati.
Izdanje sadrži i prvi cjeloviti hrvatski prijevod klasičnog članka "Optužujem" Emila Zole, u prijevodu Gorana Vujasinovića.
U Nestanku javnog čovjeka efektno je sažet dobar dio suvremenih pokušaja da se politička dinamika razloži na (osobne) “elemente”, da se društvo tretira kao slučajnost, a dom kao hram (staroga i novog poretka), kao besprozorna monada. Sve ovo ostaje na djelu i mnogo nakon nastanka knjige, osnaženo tehnologijski uznapredovalim komunikacijama. Zato “nestanak javnoga čovjeka” nije (bio) tek dosjetljiv naslov, nego štoviše (ostaje) epohalnom dijagnozom.
Žarko Puhovski
Prijevod Nestanka javnog čovjeka objavljen je sada već davne 1989., no aktualniji je no ikad prije. Ako je Sennett minuciozno i sa spisateljskim darom – uvlačeći čitatelja u svjetove Balzaca i Diderota, ali i Dreyfusa i Nixona – analizirao smisao javnosti kroz domene kazališta i kavana, urbanizma i medija, onda je upravo današnja društvena situacija tzv. “tranzicijskih” država, uz nestanak javnih medija, zatvaranje kina, propast gradskih kavana, potpunu šopingizaciju gradova, itd., tragični nastavak ove Sennettove knjige.
Srećko Horvat
***
Richard Sennett (www.richardsennett.com) djeluje kao profesor sociologije na London School of Economics and Political Science, na Center for Humanistic Studies Sveučilišta New York, te kao ravnatelj komunikacijske mreže Theatrum Mundi.
mvinfo
