Rat nije samo politički ili društveni fenomen, već prije svega poslovni model koji generira ogromne profite za određene skupine. Današnji ratni sukobi pretvorili su se u unosnu industriju gdje se ljudski životi mjere u dolarima, a uništavanje u financijskom prinosu. Ovaj članak razotkriva surovu stvarnost iza modernih ratova i mehanizme kojima ratna mašinerija održava svoj profit.
Ciničan svijet u kojem živimo
Živimo u svijetu gdje se masakri provode u ime života, laži se perpetuiraju u ime istine, a neprozirnost se promiče u ime transparentnosti. To je ciničan svijet u kojem se ratovi opravdavaju uzvišenim idealima dok stvarni motivi ostaju skriveni iza retorike o sigurnosti i slobodi. Suvremeni ratovi nisu posljedica slučajnosti ili neizbježnosti, već pažljivo konstruiranih narativa koji služe interesima vojno-industrijskog kompleksa.
Neoliberalni sustav koji je obećavao slobodna i učinkovita tržišta koja će riješiti probleme pokazao je svoje prave slabosti tijekom krize 2007-2008. godine. Umjesto da priznaju neuspjeh, zagovornici ovog sustava zapravo su ubrzali svoje napore, zahtijevajući još više tržišta, još više deregulacije pod izlikom “slobode”. Ova farsa postaje sve očitija – ono što se nekada nazivalo slobodnim tržištem transformiralo se u vertikalni diktatorski sustav gdje nekolicina pojedinaca jednostavno želi dominirati svijetom.
Politička farsa i sustav kontrole
Posebno je zabrinjavajuće ono što vidimo u Europi posljednjih godina, pogotovo u pogledu reakcije ili nedostatka reakcije na američke diktate. Svjedočimo ponižavajućoj farsi, anticipiranoj pokornosti od strane političara trećerazrednih glumaca koji ne rade za građane koji su ih izabrali, već za interese moćnih elita. Oni su karikaturu demokracije pretvorili u stvarnost – sustav u kojem demokracija zapravo i ne postoji.
Ono s čim se suočavamo je mafijski sustav, organizirani reketaški mehanizam bez ikakve reakcije onih koji bi trebali štititi interese građana. Od europskih lidera ne možemo očekivati nikakvu stvarnu reakciju, ali mi ostali moramo otvoriti oči i reći da ovo nije u redu. Kakav sustav ostavljamo budućim generacijama? Sustav korumpiran do krajnjih granica, s pojedincima podčinjenim mafijaškom sustavu? Moramo reagirati protiv toga.
Ratni huškaći i potreba za reakcijom
Pojedinci koji potiču na rat, bilo da dolaze s ljevice ili desnice, trebaju topovsko meso za svoje ambicije. U Parizu 1914. godine, Jean Jaurès bio je ubijen, ali postojala je kritična masa ljudi koji su bili protiv ratnih strahota. Danas vidimo kako čak i stranke koje bi trebale zastupati socijalne vrijednosti guraju prema ratu, što je potpuno neprihvatljivo.
Kada produktivnost redovito raste, to bi se trebalo prevoditi u više slobodnog vremena za obrazovanje, za uživanje u životu s prijateljima i obitelji. Umjesto toga, u današnjem sustavu orijentiranom na smrt, povećana produktivnost rezultira siromaštvom i nezaposlenošću. To je temeljni poremećaj našeg društva. Pomislite samo koliko resursa je posvećeno ne proizvodnji, već destrukciji – dronovi, rakete, oružje dizajnirano za ubijanje – dok bi se ti isti resursi mogli koristiti za unaprjeđenje života umjesto smrti.
Tehnologija u službi rata umjesto života
Kad bi današnja tehnologija bila korištena za razvoj života umjesto smrti, svijet bi izgledao sasvim drugačije. Svi tehnološki resursi postoje za bolji i mirniji život, ali problem je u tome što određeni krugovi žele sve više i više – više bogatstva, više teritorija, više moći. Upravo to stvara duboke neravnoteže u današnjem svijetu.
Rat je postao profitabilan pothvat s jasno definiranim korisnicima i žrtvama. Vojno-industrijski kompleks i njegovi politički saveznici imaju direktnu financijsku korist od kontinuiranih sukoba. Svaki ispaljeni metak, svaka bačena bomba, svaki uništeni grad predstavlja profit za nekoga. Najperverzniji aspekt ovog sustava je činjenica da oni koji zarađuju od rata nikada ne snose posljedice sukoba koje potiču.
Lažna demokracija i stvarni vladari
Struktura moći u današnjem svijetu pokazuje da demokracija kakvu poznajemo postoji samo formalno. Građani imaju privid izbora, dok stvarne odluke donosi mali krug ljudi povezanih s velikim korporacijama i financijskim institucijama. Političari koje biramo često su samo marionete u rukama stvarnih vlastodržaca, izvršavajući politike koje pogoduju bogatima i moćnima, dok većina stanovništva snosi teret njihovih odluka.
U takvom sustavu, ratovi nisu slučajni – oni su pomno planirani poslovni pothvati. Kad se pogledaju financijski tokovi povezani s ratnim sukobima, jasno je tko profitira. Proizvođači oružja bilježe rekordne profite tijekom sukoba. Rekonstrukcijske tvrtke dobivaju unosne ugovore za obnovu onoga što je uništeno. Financijske institucije zarađuju na kreditima koji financiraju ratove i poslijeratnu obnovu.
Militarizacija ekonomije i društva
Militarizacija ekonomije postala je središnji stup mnogih razvijenih zemalja. Vojno-industrijski kompleks nije samo sektor ekonomije, već politička sila koja oblikuje vanjsku politiku, utječe na izbore i manipulira javnim mnijenjem. Ova industrija podržava milijune radnih mjesta i stvara ogromne profite za dioničare, što stvara snažan ekonomski interes za održavanje stalne prijetnje i periodičnih sukoba.
Zemlje poput SAD-a troše astronomske iznose na vojnu industriju, često pod izgovorom nacionalne sigurnosti. Ti troškovi daleko nadmašuju ono što je stvarno potrebno za obranu, a sredstva se preusmjeravaju iz ključnih sektora kao što su obrazovanje, zdravstvo i infrastruktura. Posljedica toga je društvo koje je bolje opremljeno za rat nego za mir.
Medijska propaganda u službi rata
Mediji igraju ključnu ulogu u normalizaciji ratnog stanja i opravdavanju vojnih intervencija. Umjesto objektivnog izvještavanja, često postaju propagandni alati koji demoniziraju protivnike i glorificiraju ratne napore. Koriste emotivne narative i selektivno izvještavanje kako bi manipulirali javnim mnijenjem i stvorili podršku za ratove koji služe interesima elite.
Ova medijska manipulacija nije slučajna – medijske kuće često su u vlasništvu istih korporativnih entiteta koji profitiraju od rata. Njihov zadatak nije informiranje javnosti, već stvaranje narativa koji opravdava ogromne vojne troškove i intervencije u inozemstvu. Kritički glasovi se marginaliziraju, a istinsko antiratno novinarstvo postaje rijetkost.
Budućnost koju gradimo
Pitanje koje si moramo postaviti jest kakav svijet želimo ostaviti budućim generacijama. Sustav koji trenutno gradimo temelji se na perpetuiranju sukoba, eksploataciji prirodnih resursa i koncetraciji bogatstva u rukama malobrojnih. To nije održiv model za budućnost čovječanstva.
Ako današnja tehnologija i resursi budu usmjereni prema unapređenju života umjesto smrti, mogli bismo stvoriti društvo obilja u kojem bi svi imali pristup osnovnim potrebama. Umjesto da se rastući BDP troši na oružje i ratovanje, mogao bi se koristiti za osiguravanje univerzalnog zdravstva, besplatnog obrazovanja i zaštite okoliša.
Put prema promjeni
Promjena počinje s osvještavanjem. Moramo razumjeti mehanizme kojima rat postaje unosan posao i kako političke elite manipuliraju javnim mnijenjem kako bi opravdale sukobe. Trebamo prepoznati da ratovi rijetko služe interesima običnih ljudi, već gotovo uvijek koriste maloj skupini moćnika.
Sljedeći korak je organiziranje i djelovanje. Izgradnja jakih antiratnih pokreta, podržavanje nezavisnih medija koji govore istinu o ratnim interesima i glasanje za političare koji se protive militarizaciji – sve su to načini na koje možemo početi mijenjati sustav.
Konačno, moramo preispitati vrijednosti na kojima je naše društvo izgrađeno. Umjesto konkurencije, eksploatacije i dominacije, trebali bismo graditi svijet temeljen na suradnji, održivosti i brizi za druge. Tek kada promijenimo temeljne vrijednosti, moći ćemo prekinuti ciklus ratova i stvoriti istinski mirnu budućnost.
Rat će ostati unosan posao sve dok mu to dopuštamo. Vrijeme je da otvorimo oči, prepoznamo pravu prirodu sustava u kojem živimo i počnemo graditi alternativu. Budućnost bez rata nije utopija – ona je nužnost za preživljavanje čovječanstva.
