Europska je komisija upravo predložila 19. paket tzv. sankcija Ruskoj Federaciji, kojim od 1. siječnja 2027. godine potpuno zabranjuje uvoz ruskog ukapljenoga prirodnog plina (LNG) na EU tržište, čak godinu prije no što je bilo planirano.
„Više nema labavo“, rezolutno je odrezao američki predsjednik Donald John Trump u lice vidljivo uplašenoj i poniznoj šefici Europske komisije Ursuli Röschen/Ružici von der Leyen, „želite li vi u Uniji i dalje računati na naklonost SAD-a i poštene ekonomske i sigurnosne odnose, smjesta prestanite kupovati ruski plin i opskrbljujte se američkim, te kupujte oružje američkih proizvođača“. Unija je kapitulirala, sramotno kleknula pred tzv. slonom u staklariji iz Ovalnog ureda Bijele kuće, tako da se, plus, obavezala i na 600 dodatnih milijardi eura „odštete“ do kraja Trumpova predsjedničkog mandata.
Sporazum SAD-EU je na Starom kontinentu dočekan na nož, kao puka sramota i poniženje dokazano nesposobnog bruxelleskog činovništva, što će – fućkaš politički „ugled“ Von der Leyen i najbližih joj suradnika – žitelji 27 zemalja članica Unije skupo plaćati u idućem razdoblju daljnjim padom životnog standarda i eskalacijom nesigurnosti u svakom smislu.
Kriminal i pljačka podliježu međunarodnom sankcioniranju bez obzira i na činjenicu tko je, kada, gdje i zašto počeo ili završio ratEuropska je komisija upravo predložila 19. paket tzv. sankcija Ruskoj Federaciji, kojim od 1. siječnja 2027. godine potpuno zabranjuje uvoz ruskog ukapljenoga prirodnog plina (LNG) na EU tržište, čak godinu prije no što je bilo planirano. Trump trlja ruke: dobar je strah tko ga ima!? A sve se, à propos, događa upravo u trenutku kada CRO vlada izlazi iz sustava energetskih subvencija i poskupljuje plin kućanstvima devet posto za prostorni metar od 1. listopada do 31. prosinca 2025., s tim da će od 1. siječnja 2026. uslijediti nova poskupljenja. Prije dvije godine je RH osam puta povećao uvoz iz SAD-a, a više od 91 posto tog uvoza je skupi američki LNG iz škriljevaca, što se doprema balon-brodovima na plinski terminal u akvatoriju otoka Krka.
Naravno da će i 19. paket tzv. sankcija Rusiji („dok ne pristane obustaviti rat, sjesti za pregovarački stol s Ukrajincima i dogovoriti mir“) nanijeti stanovitu štetu ruskom gospodarstvu, ratnoj industriji i standardu ljudi, ali ne bitno. Dosadni komarac upiknuo slona.
Eurounijsko tržište od cca pola milijarde energetski gladnih potrošača tek je Rusiji zalogaj za doručak u odnosu na pregladnjelo npr. samo kinesko tržište, triput brojnije, potrebitije i dugoročno unosnije. Ako prethodnih 18. eurounijskih paketa tzv. sankcija i više od 500 milijardâ in cash dolara ili eura proameričkoga tzv. kolektivnog Zapada nisu u gotovo četiri godine uvjerljivo usporili, ako već ne dotukli Putinov ratni stroj niti raspalili oko Kremlja učinkovito proturežimsko „događanje naroda“ – a jesu bumerang efektom bolno udarile Uniju krizama, inflacijom/recesijom i najvećim, je li, sigurnosnim ugrozama nakon Drugoga svjetskog rata – 19. će paket tzv. sankcija biti samo još jedan pokvareni zub u čeljusti tigra od papira.
Koliko Europa još može ekonomski, politički i moralno izdržati na prvoj crti proukrajinske bojišnice primijeni li tzv. sankcije Rusiji iz 19. paketa?Da se i ne govori o tomu koliko će pružiti otpora dio zemalja EU-a (npr. Mađarska, Slovačka, Bugarska, etc.) Trumpovu aportu Bruxellesu, jer su im gospodarstvo i žitelji tradicionalno ovisni o tehnologiji i dobavnoj mreži projektiranima za ruske ugljikovodike. Budimpešta je, recimo, izračunala da bi odricanje od ruskih energenata nanijelo mađarskom gospodarstvu štetu veću od 18 milijardâ eura godišnje. Mađarima zato ne pada na um otkazati Rusima ugovore o opskrbi 10 puta jeftinijim energentim no što su američki, a RH im nudi dobavu „neograničenih količina“ cjevovodom s otoka Krka (LNG i nafta).
Zapravo, predatorska trgovina energentima – uz agresivno širenje NATO-a na Istok radi ekonomskih/geostrateških interesa kapitalističkog Zapada u tzv. novomu svjetskom poretku – ključni je uzročnik i ukrajinskog rata, s jednom od katastrofalnih posljedica za Europu, što ju je Donald Trump bez uvijanja, lakonski sasuo u lice Von der Leyen: „Smjesta prestanite kupovati ruski plin i opskrbljujte se američkim te kupujte oružje američkih proizvođača“. I, gdje Trump okom, poniženi Bruxelles skokom. Više nitko ne spominje, najmanje američki menadžer na čelu tzv. korporacije USA, mantru o tzv. prijekoj potrebi divesifikacije energetskih dobavnih pravaca, jer „Europa ne smije ovisiti o samo jednom, i to ruskom dobavljaču, koji ju onda može ucjenjivati“.
Međutim, o samo američkomu može, jer je ruski izbačen iz konkurencije političkom odlukom, ne ekonomskom računicom u uvjetima slobodnoga tržišnog natjecanja, u što se inače zaklinje kapitalistička svijest!? To je „uvjerljiva“ tzv. diversifikacija kao što je neuvjerljiva tzv. demokracija na izborima s jednim kandidatom i jednom listom. Sic transit. Nije plinska šija, nego plinski vrat. Ne mogu samo Rusi, ali mogu samo Amerikanci, i to 10 puta skupljim cijenama i neograničenom mogućnošću ucjene!?
Jest da je dobrodošla ekonomski uređena, ali ne politički oktroirana, tzv. deversifikacija (i) energetskih dobavnih pravaca – koja u zrelim tržišnim uvjetima uvažava konkurenciju i nadmetanje nižim cijenama – međutim, ovo što se događa Starom kontinentu pod Trumpovim ucjenama i tako štetnim za Europljane podilaženjem Von der Leyen tim ucjenama nema nikakve veze ni s tzv. diversifikacijom, ni energetskim (i inim) tržištem, ni s životnostandardnim potrebama žitelja 27 zemalja EU-a niti s pravdom zajamčenom međunarodnim sporazumima i deklaracijama.
Unija je bila pokleknula već pred ratnohuškačkim nagovorima Josepha Robinette „Joe“ Bidena, Jr., koji se netom po useljenju u Bijelu kuću obreo na turneji po važnim eurounijskim metropolama te konspirativno dogovorio energetsku egzekuciju Rusije na europskom tržištu. Projekt je otvoreno ušao u realizaciju početkom rata u Ukrajini političkom izlikom što vrijedi i danas: „ničim izazvana vojna agresija na Ukrajinu“ i potreba tzv. diversifikacije energetskih dobavnih pravaca. Ta bi tzv. diversifikacija imala međunarodnopravno utemeljenje da je konkurencija s Rusima na istom tržištu po istim uvjetima omogućena i svim drugim opskrbljivačima, uključivo američke. A nije.
Predatorska trgovina energentima – uz agresivno širenje NATO-a na Istok radi ekonomskih/geostrateških interesa kapitalističkog Zapada u tzv. novomu svjetskom poretku – ključni je uzročnik ukrajinskog rataTrump uvjetuje američki (ne samo) energetski monopol, jer njegova tzv. korporacija USA mora zarađivati, obećao je svojim biračima „Ameriku bogatiju no ikad prije“, „američko zlatno doba“ i zaprijetio „neposlušnom“ svijetu ultimatumom: America First! Baš u svemu first: ekonomski, vojno, moralno, geostrateški, geopolitički, tzv. našim načinom života…
„Rusko ratno gospodarstvo se održava prihodima od fosilnih goriva“, tvrdi Von der Leyen u obrazloženju 19. paketa tzv. sankcija Moskvi, što jest važna stavka, ali ne presudna u najvećoj zemlji na svijetu, globalno tzv. najunosnijoj nekretnini (dvostruki dr. sc. Slavko Kulić), prebogatoj, je li, svakovrsnim prirodni i ljudskim resursima. „Želimo smanjiti te prihode. Stoga zabranjujemo uvoz ruskog ukapljenog prirodnog plina na europsko tržište. U tri godine su prihodi od ruske nafte u Europi pali za više od 90 posto. Sada zauvijek okrećemo tu stranicu.“
Iz Europske se komisije čuje kako će 19. paket tzv. sankcija biti objavljen „kada bude spreman“. No, da bi stupio na snagu, trebaju ga prethodno odobriti predstavnici zemalja članica Unije na sjednici Europskog vijeća. „Moskva misli da može nastaviti svoj rat“, napominje visoka predstavnica EU-a za vanjsku i sigurnosnu politiku Kaja Kallas. „Pobrinut ćemo se da za to plati cijenu. Svaka sankcija smanjuje sposobnost Kremlja za voditi rat. Nećemo prestati pritiskati Rusiju dok ne završi svoj rat.“
Željeti pritiskati „koliko bude trebalo i dokle bude trebalo“ je jedno, a drugo je moći to ostvariti bez obilne američke logistike koja ne samo da je izostala Trumpovim preuzimanjem drugi put političkog kormila, je li, najmoćnije zemlje svijeta nego i ni ubuduće nije izvjesna. Umjesto napuštanja (čak i Trumpu) toksične ratnohuškačke bidenovštine, koja je uvjerljivo zavila Europu u razvojno, sigurnosno i moralno crnilo – ne samo posljedičnom ekspanzijom radikalno tzv. desnih opcija – jalovi bruxelleski birokrati, nesvjesna činjenice da samo ulaganje u pregovore, razgovore, dogovore i povjerenje jamče trajniji mir, zazivaju obustavu ukrajinske tragedije prijeteći oružjem i pokazujući mišiće.
Pa tko dulje izdrži: mi ili oni!? Naravno da se ruski ratni stroj neće ugušiti u vlastitom, u Europi neprodanom prirodnom plinu, bio ukapljeni ili ne, i naravno da Unija neće propasti kupujući 10 puta skuplje američki plin, naftu i oružje i, dakako, energetski pregladnjeli ostatak svijeta neće se preplašiti Trumpove filipike o tzv. sankcijama „ne obustavite li opskrbu iz ruskih izvora“. Onaj tko nema ovisi o onomu tko ima, ne o trećem, kojem se ne sviđa taj prirodni odnos. Npr. Kina i Indija, zajedno više od trećine svijeta, nemaju što Rusija ima. Prisiljeni na nova strateška partnerstva i savezništva (čak s drugih kontinenata: BIRCS, Šangajska skupina, etc.) dovode u pitanje stari tzv. svjetski poredak utemeljen na „pravu jačega“, (pro)američkoj imperijalnoj dominaciji, duopolnom rivalstvu, nakaradnom poimanju međunarodne pravde…
Koliko Europa – ne rizikujući masovnu pobunu tipa aktualnih nereda blizu milijun Francuza zbog državnog ataka na socijalna i životnostandardna prava građana – još može ekonomski, politički i moralno izdržati na prvoj crti proukrajinske brojišnice primijeni li tzv. sankcije Rusiji iz 19. paketa? Na stranu sada to što je Von der Leyen preko noći, do srži ustrašenoj Trumpovim ultimatumom, zabrana ruskog LNG-a postala priotitet, što se inače imalo dogoditi tek od 1. siječnja 2028., uočljivija je činjenica kako Unija nije prethodno izračunala koliko će ju zapravo (i čega sve!) stajati 19. paket „pritiska na ratnu Moskvu“.
Vanjskopolitičko-sigurnosna EU-ova povjerenica Kallas, očito napamet, obećava: „Pobrinut ćemo se da Rusija plati cijenu“. Tko će se pobrinuti? Ona i skupina činovničkih jastreb-istomišljenika sa sljemena EU-a ili pak eurounijski porezni obveznici dodatnim odbijanjem velikih svota novca od usta svojih obitelji? Za čije babino zdravlje kad Kijev niti može dobiti rat protiv Ruske Federacije – što je Trump kazao Zelenskom u lice – niti ga SAD podržava kao za predsjednikovanja Joe Bidena? „Svaka sankcija smanjuje sposobnost Kremlja za voditi rat“, kaže Kallas. Da, ali ne kaže je li „svaka sankcija“ Moskvi i koliko smanjuje gospodarsku moć Unije.
Iscrpljivanjem svoga gospodarstva tuđim ratom u Ukrajini smanjuje pak i životni standard Europljana. Maja Kallas ne kaže ni zašto prethodnih 18 paketa, plus enormna ratna pomoć SAD-a i cijeloga proameričkog tzv. kolektivnog Zapada – ne samo od 22. veljače 2022., nego i puno ranije, još radi obaranja legitimne vlasti rusvajem na kijevskom trgu Majdanu – nije zaustavilo ruski ratni stroj. I, tvrdi Kallas, „nećemo prestati pritiskati Rusiju dok ne završi svoj rat“. O tom – potom. Politikantski viče „hop“, a nije skočila. To pak „nećemo prestati“ najmanje ovisi o Kallas i Von der Leyen, a ponajviše o „hoćemo“ ne samo pola milijarde Europljana kojima se ispostavljaju visoki tzv. sankcijski računi za tuđi rat protiv nekoga tko imi uopće ne prjeti nego i o konspirativnom dogovoru prijatelja s Aljaske. A ta dvojica aroganata, je li, ne zarezuju Bruxelles i Kijev ni pola posto!?
Sudeći po najavama autoriteta za pakiranje tzv. 19. sankcija, u paketu će biti još 118 trgovačkih brodova ruske tzv. flote u sjeni, čime će se ukupan broj sankcioniranih približiti 600. Tu je i potpuna zabrana transakcija s Rosnjeftom i Gazpromom, najvećim energetskim tvrtkama, tzv. sankcije protiv rafinerija, trgovaca naftom i plinom, petrokemijskih tvrtki i trećih zemalja (uključivo Kinu) „koje podržavaju ruski rat kupujući naftu i plin te kršeći sankcije“, ali i protiv Rusa „uključenih u otmice i indoktriniranje ukrajinske djece“. Predviđa se zabrana transakcija s dodatnim bankama u Rusiji i trećim zemljama radi „zatvaranje financijskih rupa“ (kroz koje Moskva izbjegava tzv. sankcije), zabrana poslovanja stranim bankama s ruskim alternativnim sustavima platnih usluga te obustava transakcija u kriptovalutama.
Europska komisija priprema i ograničenje izvoza proizvoda/tehnologija uporabljivih na ratištu ne bi li onemogućila ruski vojnoindustrijski sustav (osobit hiperprodukciju dronova). Naravno da te mjere niti su apsolutno provedive udarom na više od 45 ruskih i inozemnih kompanijao niti će se, je li, Vladimir Vladimirovič pokriti ušima po glavi i sjesti za zeleni stol te bespogovorno prihvatiti bruxellesko-kijevski ultimatum za predajom. Dapače, EU neće pomoći Zelenskom, ali pouzdano hoće izazvati bijes i Putinovu osvetničku protureakciju na što će, je li, „dobar prijatelj Trump“ samo odmahnuti rukom i opetovano primjetiti medijima: „Zelenski, znate, nije ništa bolji od Putina“.
Bijes Moskve, koja se ne libi provokativno testirati proturuske jastrebove na Starom kontinentu ulijetanjem svojih borbenih aviona (i dronovima) naoružanih supersoničnim projektilima s mogućim nuklearnim glavama u NATO-ov zračni prostor (Poljska, Estonija, Rumunjska…), izazivajući da ih netko pokuša srušiti i počne Treći svjetski rat, posebno će eskalirati budu li Bruxelles i Kijev uistinu opljačkali na Zapadu zamrznute milijarde ruske imovine radi „financiranja ukrajinske obrane“. Kao, tvrdi Ursula von der Leyen, „ideja je da EU osigura Ukrajini kredit, a kao jamstvo bi služila likvidna sredstva (obavezne kamate, op. a.) iz zamrznute ruske imovine, koja bi ostala netaknuto rusko vlasništvo, s tim da bi Ukrajina vratila taj kredit kada joj Rusija plati ratnu odštetu“.
Vrlo opasan račun bez krčmara, koji podrazumijeva neusporedivo veću ratnu odštetu od kreditnog iznosa, makar i sa zateznom kamatom, pa se kredit prebijanjem svota neće vratiti, nego i grubo gaženje temeljnoga na Zapadu zakona o nedodirljivosti/svetosti privatnog vlasništva. Tuđe nikad ne može biti moje ili naše, pa ni neovlašteo raspolaganje tuđim nije ničim dopušteno. Kriminal i pljačka podliježu međunarodnom sankcioniranju bez obzira i na činjenicu tko je, kada, gdje i zašto počeo ili završio rat.
