Izgleda u Hrvatskoj 'ne zna desna, što radi lijeva'(?)! Nije to prvi puta kako je zapaženo u radu ministarstava, da ne postoji odgovarajući razvojni plan, kao ni odluka o strateškim ciljevima naše države! Na žalost, tako je sada i tako je bilo od pamtivijeka… Ta tvrdnja, naročito, ako je riječ o Ministarstvu zaštite okoliša i prirode, mnogo puta je potkrijepljena s pravim činjenicama!
Evo, ovih dana na web stranicama Večernjeg lista pod naslovom „Od Đerdapa sve do Jadrana“ opširno se piše i to povodom gradnje termoelektrane na ugljen u Pločama o suvlasništvu HEP-a u „termoelektrani 'Tuzla', termoelektrani 'Gacko', termoelektrani 'Obilićevo', termoelektrani 'Obrenovac' i 26% (u) hidroelektrani 'Đerdap'“.
Kako u toj analizi piše, posebno nas može zabrinjavati činjenica: „da nam Srbija i BiH danas duguju oko 57 TWh (teravatsati) ili onoliko koliko cijela Hrvatska potroši u tri i pol godine.“
Druga zabrinjavajuća činjenica je ta, da se u Hrvatskoj na veliko se planiraju, često bez i malog uvažavanja iskustvene analize stručnjaka i upozoravanja 'zelenih', izgradnje novih termoelektrana: TE 'Plomin C', TE 'Ploče', TE 'Slavonski Brod'…
A treća je, također zabrinjavajuća činjenica navedena u članku kojeg je ovih dana SBperiskop preuzeo s portala H-Alter, kao i u postu što je objavljen na ovom portalu početkom mjeseca pod naslovom „O nedostavljenoj notifikaciji o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica za TE Stanari“, kako točno piše:
„U Republici Srpskoj, trenutnom europskom eldoradu za velike energetske projekte, uznapredovali su projekti gradnje dviju termoelektrana na ugljen, TE 'Ugljevik' i TE 'Stanari'. Bosna i Hercegovina nije obavijestila Hrvatsku o utjecaju ovih projekata na okoliš susjednih država, a hrvatske su pak vlasti bile prezauzete planiranjem svojih gutača ugljena da bi reagirale na kršenje međunarodnih konvencija.“! Prvenstveno se tu misli na ESPOO konvencije.
Pa nije na odmet, da ponovo istaknemo zaključak iz članka s portala H-Alter pod naslovom „Regija za spaljivanje ugljena“: “Hrvatska država previše je zaokupljena smišljanjem vlastitih megalomanskih projekata, pa se ne uključuje na vrijeme u procese u susjednim državama, iako je to pravo sudjelovanja zagarantirano međunarodnim konvencijama.
Sigurno je da će ministar Zmajlović još koji put doći u Slavonski Brod i uvjeravati stanovnike tog grada da institucije čine sve što je moguće da im se poveća kvaliteta života, a svega šezdesetak kilometara (a četrdesetak zračne linije!) dalje će istovremeno rasti novi dimnjaci o kojima Hrvatska službeno pojma nema.”
Opet s druge strane u svim medijima na veliko se hvali i hvalio, kako projekt gradnje termoelektrane 'Stanari', težak ukupno više od 400 milijuna dolara, velika je prilika za hrvatske luke u Rijeci i Vukovaru, preko kojih dolazi većina opreme za elektranu. Tako je bilo i sredinom rujna prošle godine, kada je prvi brod s 1800 tona tereta za Stanare pristao u 'Luci Rijeka', a i u siječnju ove godine nakon dolaska 300 tona teškog konstrukcijsko-kotlovskog postrojenja Dunavom u 'Luku Vukovar'.
Na Brođane, da oni i nemaju te svoje velike probleme sa prekosavskom rafinerijom i njezinom emisijom onečišćenja, te prije navedene zabrinjavajuće činjenice, kao i svi ti navedeni potezi, sigurno djeluju deprimirajući i zaista su alarmantni!!!
