Jedini način da saznaš što trebaš učiniti
Ljudi beskrajno pričaju ne samo o moralu i moralnim pravilima općenito, nego i o tome što točno misle da bi ti trebao učiniti.
Ići na spojeve ili ne? Oženiti se ili ne? Imati djecu ili ne? Raditi do iznemoglosti i obogatiti se — ili se povući i izaći iz hrčkovog kotača? Zadržati siguran korporativni posao ili dati otkaz i pokrenuti svoj čudni startup? Pobjeći na selo ili stvoriti futuristički gradski enklav? Svi, čini se, imaju svoje odgovore i žele ih nametnuti svima ostalima. Okruženi smo novim, histeričnim Heideggerovskim "oni" koje nikad ne utihne, koje nas neprestano vuče tamo-amo, i baš kad ponovno pronađemo ravnotežu, opet nas napadne — s najgorim mogućim savjetom u najgorem mogućem trenutku.
Heideggerovski "oni" — svijet površnog brbljanja i prazne znatiželje od kojih je satkano društvo — pojavljuje se onda kad te baca amo-tamo između vrućih mišljenja influencera: u jednom trenutku misliš ovo, u idućem ono, samo da bi te opet bacilo natrag u sitne brige i isprazne nade. Pritom zamišljaš "dobre" budućnosti utemeljene na suženoj percepciji i "loše" budućnosti utemeljene na strahu i ograničenim predodžbama o dobru i zlu — gdje "zlo" znači neugodu, a "dobro" znači ostati u zoni komfora. Potom te opet ponese novi "hot take", koji odmah primijeniš na svoje sitne nade i brige, dok taj novi "hot take" već proturječi prethodnom, koji je ionako već sam sebi proturječio — a ti oba zajedno primjenjuješ na zamišljene besmislice koje postoje samo u tvojoj glavi.
Ako ti sve to ide na živce — dobro za tebe: to je prvi korak prema tome da zaista počneš postajati suveren, ili moralno samodostatan, kako ja to volim nazvati. No, puno češće ljudi se bez potrebe zbune: usvoje neku poluistinu koju su negdje pročitali, pokušaju je nasilno primijeniti na stvarnost svoje situacije, i onda se čude kad završe licem u blatu.
- "Nisi pravi muškarac ako nisi oženjen".
- "Nisi pravi muškarac ako jesi oženjen".
- "Moraš imati vlastiti biznis".
- "Biznis je financijsko samoubojstvo".
- "Uzmi kredit". / "Nikad se ne zadužuj".
- "Nemoj imati djecu da spasiš planet".
- "Imaj djecu da spasiš svoju rasu".
- "Budi hrabar i otvoreno se bori protiv sustava".
- "Ne budi lud i ostani skriven".
- "Budi umjetnik". / "Budi poduzetnik". / "Uspori". / "Prihvati se posla".
- Itd.
Slične se besmislice prodaju o svim mogućim važnim i nevažnim aspektima života — kad ljudi neki fragment teorije postave iznad neposredne, proživljene stvarnosti. Samo je klasična glazba dobra. Ne, samo je glazba šezdesetih dobra; ne, to je bila obmana, Beatlesi su pokrali crnce, ili su ih možda stvorili sotonistički gospodari da zagade mladež?
Baš kao što ničija sveobuhvatna teorija ne može zamijeniti osobnu odgovornost da razvijemo i posjedujemo vlastiti glazbeni ukus, tako je i s važnijim odlukama u životu. Na tebi je, i samo ti možeš znati (osjetiti, naslutiti, okusiti) kojim putem krenuti u pravom smjeru, u ovom konkretnom trenutku svoga životnog puta.
Naravno, važno je slušati savjete onih mudrijih od nas. Ali stvoriti svoju posebnu verziju vrijednog života — kojih ima bezbroj — naša je vlastita sveta dužnost. Osim toga, ogromna je razlika između slušanja osobnog savjeta mudre osobe i usvajanja neke glupave "pravilo-forme" od slučajnog prevaranta na internetu. Ili čak od mudre osobe na internetu, ako taj savjet nije proizašao iz osobnog susreta u stanju otvorenosti koje je ispunjeno ljubavlju. U pravilu, davatelji savjeta samo projiciraju i generaliziraju vlastiti životni put (koji je možda njima uspio), pa ga pogrešno zamijene za vječno pravilo stvarnosti. Nije, da bude jasno, svaka životna odluka jednako vrijedna; moralni realizam ipak postoji.
No, postoji bezbroj varijacija vrijednih života — kao i onih koji ponižavaju. Formule nikada ne funkcioniraju kao formule.
A sad dolazimo do ključne stvari: na kraju, što bismo trebali ili ne bismo trebali činiti ovisi o našoj osobnoj sudbini. Da, slobodna volja je stvarna, ali svatko tko pomno promatra život vidi da ipak nije sve moguće. "Prostor mogućnosti" kojim se krećemo na osobnoj razini očito je ograničen nekakvim dinamičkim pravilima koja ne razumijemo u potpunosti. Život je više poput mreže kanala i rijeka — dopušta nam da povremeno preskačemo s jednog kraka na drugi, no svejedno neminovno stižemo do određenih točaka, bez obzira na put koji odaberemo. Na druge dijelove puta imamo više utjecaja i tu smo slobodni i da sve pokvarimo. Ukratko, postoje stvari koje nikad ne možemo postići u ovom životu; druge možda možemo donekle ostvariti pukom silom, ali to bi bilo upravo to — forsirano, i na kraju slijepa ulica na karti sudbine. Ima i onih koje nam prirodno dolaze, ali ne znamo ni njihovo odredište ni njihovo značenje: riječ je o procesu otkrivanja. Što znači da je naš zadatak upravo to — otkrivati, postupno, što je zapravo naša sudbina, ostati otvoren za sve mogućnosti, uključujući i one koje nam se možda neće svidjeti. Posebno te, zapravo.
Najčešće su naši snovi i težnje, naši izgovoreni ciljevi, puke projekcije našeg neznanja o sebi i svijetu, pogonjene osnovnim biološkim porivima za ugodom i homeostazom. U mislima crtamo imaginarne budućnosti zbog kojih se dobro osjećamo, obične balone napuhane vrućim zrakom i potpunim neznanjem. Što nam je istinska sudbina — to ne znamo; a kad bismo znali, vjerojatno nam se ne bi svidjelo. Zato nas Bog milostivo drži slijepima dok ne postanemo spremni da od nje ne pobjegnemo. To objašnjava dvije naizgled suprotne ideje u religijskoj i ezoterijskoj misli: s jedne strane, kaže se, život bi trebao biti lagan, protočan, prirodan, miran, usredišten. S druge strane — trebali bismo biti disciplinirani, imati volju, slušati ispravan autoritet, ići protiv svojih sklonosti, želja i biološko-socijalno-temperamentalno uvjetovane lijenosti.
Rješenje te zagonetke lako je izreći, ali teško provesti: kad je riječ o našoj sudbini, moramo se opustiti i maknuti s puta; pustiti da teče. Ostani otvoren i vjeruj svojoj sudbini. Ali da bismo to uspjeli, često se moramo boriti s golemim unutarnjim i vanjskim silama entropije koje nas žele izbaciti iz ravnoteže i i dovesti do ludila. U to, naravno, spadaju svi oni koji ti pokušavaju reći da postoji samo jedan pravi put, jedan vrijedan način života, jedna univerzalna sudbina. J**eš njih.
