Da, slučajno se poklopilo, a opet tako simbolički, da je nova hrvatska vlada konačno sklepana baš na Dan pobjede nad fašizmom koji se inače naziva Danom Evrope, e kako bi se mladim generacijama uspješno nametnuo zaborav svih dobrih tradicija antifašizma. Još ako se uzme u obzir da je nova vlast, koalicijom konzervativnog, desnog HDZ-a i profašističkog Domovinskog pokreta stvorila savez temeljen na najgorim antidemokratskim zasadama, simbolika Dana antifašizma postaje još okrutnija.

Pritisnut bolesnom ambicijom, kao hodajući Bog sunca, Andrej Plenković bio je spreman na pakt s crnim đavlom kako bi dobio i treći mandat da – s prezirom prema opoziciji ili još gore ostalim institucijama sustava – posve kancelarski vlada Hrvatskom. Njegovu vladavinu obilježile su korupcija i kriminal, jedina poželjna politička doktrina, od njemu bliskih suradnika pa sve do zadnjeg partijskog klateža, i postala najveći uteg države, sada pak, uz klijentelizam i kriminal, imamo i strahotni ideološki dodatak što ga je kao uvjet koalicije postavila grupa ljudi iz DP-a, inače sve bivših otpadnika iz vladajuće partije.

Duga je lista crnila koju su prezentirali ti ljudi, ali sveukupno ukazuje na sumorni povratak države u 90-te kada je za HDZ bilo normalno i jedino prihvatljivo da opozicija ne postoji, da mediji imaju biti produžena ruka vlasti, a svaki se drukčiji glas proglasi izdajničkim. Bilo je to vrijeme nastranih pokušaja gušenja slobodnih medija, od prijetnji i prisluškivanja do podizanja ogromnog broja sudskih tužbi protiv ono malo nezavisnih medija, Ferala pogotovo, koje su novine mahom u procesima gubile, a hadezeovci zgrtali pare akonto „duševnih boli“.

Sada, 30 godina kasnije, opet svjedočimo ozbiljnom ništenju kakvih-takvih dosegnutih vrijednosti i kreiranju novih od strane baraba te male, profašističke stranke, a koje je „proevropski“ premijer lako prigrlio, pristajući čak i na najsramotnije, to jest odricanje od dosadašnjeg vjernog partnera, SDSS-a. Odbacivanje predstavnika srpske manjine bio je inače središnji uvjet njegovih novih partnera, ostali manjinci dakako dali su mu potpis za sastav nove vlade, a Srbi su odbačeni kao stara, islužena krpa.

Odšutio je potom premijer i prijatelj šefa SDSS-a Milorada Pupovca i odvratnu prijetnju svojih proustaških partnera kako se ima obustaviti daljnje financiranje srpskog tjednika Novosti, jer da „baš kao Feral nekada, podriva temelje domovinskog rata i države“, iako je riječ o ustavom i zakonom zagarantiranom pravu manjina da novac kojim raspolažu dijele kako žele, za vlastite novine, programe, knjige…

Nećemo nabrajati ostale zahtjeve HDZ-ova partnera jer su svi redom odvratni i retardirani, ali udar na Novosti – čija je dva novinara upravo nagradilo Hrvatsko novinarsko društvo – i pokušaj zatiranja jednog malog tjednika, mnogo je ozbiljnija priča nego što se na prvu čini. Jer nije riječ samo o novom etničkom ponižavanju i nedopustivoj prijetnji, nego o cjelokupnom odnosu prema medijima, a na koje već godinama, još mnogo prije izbora, nasrće upravo bahati šef vlade i HDZ-a.

U državi u kojoj se opozicijski mediji mogu nabrojiti na prste jedne ruke, poput portala Telegram, Index… ili tjednika Novosti – sve ostalo u rukama je moćnih korporacija, oglasima i raznim drugim ustupcima navezanima na vlast – nazvati premijeru nesklone medije „osovinom zla“ isto je kao kada je Franjo Tuđman novinare Ferala nazivao stranim plaćenicima, izdajnicima i činio sve da uguši taj tjednik, sve do naprasne i opasne mobilizacije tadašnjega glavnog urednika Ferala.

Plenković više nije u poziciji da mobilizira nepoćudne glavne urednike, mada mu to ne bi bilo strano samo da ima rata – doduše tada bi „hrabro“, kao i 90-tih, brzo zbrisao u neku sigurnu sinekuru – ali se zato zbog koalicije s najgorim ološem spreman prvo odreći srpske manjine, a potom i bez reakcije slušati bezobzirne nasrtaje na srpski tjednik koji bi se, shodno „uređivačkoj politici“ šefova Domovinskog pokreta, imao baviti tek folklorom i starim običajima Srba u Hrvatskoj, nikako ne „podrivanjem temelja države i domovinskog rata“. A stav prema Novostima zapravo je općeniti stav te profašističke družine prema Srbima u Hrvatskoj, kao vječitim neprijateljima.

Ne smeta međutim „štedišama“ iz DP-a ulijevanje ogromnog javnog novca u Hrvatsku televiziju, ogrezlu u sirovom nacionalizam, ili financiranje gomile opskurnih desničarskih pamfleta kao čuvara fašističkih tekovina i promotora likova iz DP-a koji su, između ostalih divota, obećali i gradnju Muzeja žrtava komunističkog terora. Naravno, zbog nasrtaja na Novosti sada pljušte reakcije novinarskih udruženja iz čitavog svijeta, upozoravaju na ozbiljan regres medijskih sloboda, ali sve se to ne dotiče nove vladajuće koalicije čiji se sunovrat u desničarski radikalizam, nalik profašističkoj Alternativi za Njemačku, tek najbolje ogleda u odnosu prema srpskoj manjini, sve ostalo jednaki je ideološki horor. Što ne znači da ta mala, interesna grupacija nije tražila i dobila željeni resor energetike i agrara, tu kasicu-prasicu i izdašno leglo brojnih dosadašnjih korupcijskih poslova.

Svakako, na dobrom smo putu u društvo onih evropskih država u kojima se ustrajno suzbija sloboda pojedinca, manjina, migranata, medija. Drugim riječima, Hrvatska samo slijedi tekući evropski trend.

tacno