Bračni par Merlić–Ogresta nije se u Svjetlima pozornice osobito potrudio odgovorno i temeljito istražiti i prezentirati segmente tzv. “popularne kulture“.
U razdoblju od kraja studenog 2025. pa do početka siječnja 2026. HRT je na svome Prvom programu emitirao dokumentarnu seriju Svjetla pozornice koja je u sedam epizoda prikazala razvoj hrvatske popularne kulture od 1950. do danas, i to po dekadama, počevši od pedesetih do dvijetisućitih.
Kao angažiranoj gledateljici te ponajprije kao aktivnoj sudionici u kulturnim događanjima u Hrvatskoj tih godina dužnost mi je osvrnuti se na tu seriju. Naime, smatram da takav tip emisija koje pretendiraju oslikati određena povijesna razdoblja moraju imati barem neku minimalnu dozu odgovornosti prema gledateljima, onima koji su živjeli i/ili stvarali u to vrijeme, ali još više prema onim mlađima kojima su takve emisije izvor informacija o vremenima o čijem kontekstu i sudionicima ne znaju puno.
Azra i Branimir Štulić uopće se ne spominju iako je poznato koliko su bili važni u tom razdoblju i kakav gotovo kultni status imaju danas
Bračni par Merlić–Ogresta doista se nije osobito potrudio odgovorno i temeljito istražiti i prezentirati segmente tzv. “popularne kulture“ u najavljenim dekadama. Sedamdesete, osamdesete i devedesete godine proživjela sam intenzivno uključena u kulturna zbivanja toga razdoblja te se, upravo zbog toga, usuđujem ustvrditi da je serija u pojedinim dijelovima površna i pristrana, a nerijetko i činjenično netočna. Naravno da se nije moglo obuhvatiti sve, ali izbor često irelevantnih primjera i sugovornika, uz istodobno zanemarivanje ključnih pojava i aktera, stvara sliku Hrvatske u tim razdobljima kao provincijske zemlje bez stvarnih kulturnih dodira sa svijetom izvan vlastitih granica.
Navest ću tek nekoliko propusta.
Kazalište se u čak tri epizode serijala ne spominje niti „u fusnotama“. Zar se želi reći da sedamdesete i osamdesete nisu proizvele kazališno ništa vrijedno ili, ako se već moramo spustiti na nivo serijala, ne pripada tzv. popularnoj kulturi tih dekada?
Ali, što je uopće, prema autorima serije, definicija popularne kulture? Čini mi se da je za njih to vrlo rastezljiv pojam (što je sasvim u redu), ali dobiva se dojam da izbor primjera koji bi trebali ilustrirati pojedinu dekadu ovisi najviše o njihovim osobnim ukusima i profesijama. Autori dolaze iz područja novinarstva i medija tako da se pola svake emisije posvećuje novinama i televizijskim programima dok o ostalim segmentima kulture, na primjer kazalištu, očito nisu dovoljno informirani ili ne žele biti informirani od strane meritornih stručnjaka.
Pola svake emisije posvećuje se novinama i televizijskim programima dok o ostalim segmentima kulture, na primjer kazalištu, autori očito nisu dovoljno informirani, ili ne žele biti
U najavama autori naglašavaju da su osamdesete doživjele procvat i liberalizaciju u svim područjima. Zar je kazalište zaostalo u vremenu i prostoru pa ne pripada toj definiciji dekade? Zar Eurokaz nije zaslužio da ga se spomene kao festival koji je već osamdesetih u svojim prvim izdanjima doveo u Zagreb najveće zvijezde novog teatra čija je estetika obilježila buduće generacije te je pokazao da smo itekako informirani o svjetskim kulturnim zbivanjima i da nismo tako provincijalno zatucani kako se može dobiti dojam gledajući seriju. Kada se već Laibachu zasluženo posvetilo toliko vremena, moglo se spomenuti i da je tih godina kazališna sekcija Neue Slowenische Kunsta, pokreta kojem je pripadao Laibach, redovito nastupala na Eurokazu. O festivalu postoje vrlo kvalitetni materijali u arhivi HRT-a (festivalske kronike, npr.). A brojnost publike i prisutnost u medijima tog vremena pokazuje da je bio i vrlo „popularan“.
Zar Univerzijada nije vrijedna spomena? Riječ je o najmasovnijoj sportskoj manifestaciji ikada održanoj u povijesti Hrvatske, događaju koji je radikalno unaprijedio život u Zagrebu i gradu omogućio da prvi put (i posljednji) zablista kao uređen, moderan europski grad. Pokušavajući proniknuti u kriterije autora, nameće se dojam da je Univerzijada izostavljena zato što svjedoči o velikom uspjehu prošlog sustava koji danas nije u milosti.
Istaknut ću još jedan ozbiljan propust. U epizodi posvećenoj devedesetima nije se prikazao legendarni spot Montažstroja Croatia in Flame iz 1991. godine. Riječ je o iznimno inovativnom i snažnom radu koji je, u ratnim okolnostima, vjerojatno više pridonio međunarodnoj afirmaciji Hrvatske nego sav nacionalistički kič kojemu serijal daje prednost. Bio je to prvi hrvatski glazbeni spot emitiran na MTV-ju (MTV kao važna referentna točka u serijalu!), dugo je bio na vrhu domaćih top-lista i Hrvatsku je predstavio kao urbanu i kulturno razvijenu zemlju.
Kazalište se u čak tri epizode serijala ne spominje niti „u fusnotama“; nameće se dojam da je Univerzijada izostavljena zato što svjedoči o velikom uspjehu prošlog sustava koji danas nije u milosti
Kao pozitivan primjer istaknula bih prikaz muzičkog „novog vala“ no i tu postoji velik propust: Azra i Branimir Štulić uopće se ne spominju iako je poznato koliko su bili važni u tom razdoblju i kakav gotovo kultni status imaju danas.
Ali se zato u posljednjoj epizodi spominju i guraju u prvi plan uratci autora serijala (emisija Piramida i mjuzikl Za dobra stara vremena autorice Željke Ogresta). Nisam sigurna da je to etički i moralno korektno. Sukob interesa ili Usta moja, hvalite me.
Navela sam tek veće propuste te ću se suzdržati od komentiranja (ne)relevantnosti pojedinih primjera i sugovornika – popis bi bio predugačak.
Ukratko: bili smo često svjedoci manipulacijama prošlošću i izgradnje slike jednog razdoblja kroz osobni ukus, animozitete i/ili preferencije ali i neinformiranost (i neodgovornost) autora koji se nisu trudili uspostaviti vjerodostojan vrijednosni sustav bez obzira radi li se o tzv. popularnoj kulturi ili kulturi kao takvoj.
