Premijer sada sasvim javno komunicira svoju vlastodržačku, autoritarnu poziciju. Sudbenu vlast tretira kao vlastitu igračku. Kao da je otpustio sve kočnice ili se više ne uspijeva kontrolirati. Njegove izjave postaju sve šokantnije. Po tome bi Andrej Plenković zaista mogao postati Donald Trump iz našeg sokaka. Ima moć i nema skrupula
Andrej Plenković nipošto nije Donald Trump, ali njegov je prošlog tjedna obnarodovani model kadroviranja po Ustavnom i Vrhovnom sudu mnoge podsjetio na nasilničke manire američkog predsjednika, koji se ne smatra obaveznim držati ni zakona ni demokratskih standarda. Hrvatski bi premijer morao znati, ili je barem donedavno to znao, da je proceduralna regularnost, makar i fingirana, nategnuta ili invalidna, mnogo bolja od političke mahnitosti. Već treći mandat inzistira na stabilnosti. Sada je odjednom iskočio iz tračnica. Odbacuje masku koju je godinama nosio. Javnosti servira hladnu autokratsku ucjenu, s pozicije moći otvoreno demonstrirajući nehaj i prezir prema regulama demokratski uređene države.
‘Bez jednoga nema drugoga’
Već skoro godinu dana upražnjeno mjesto predsjednika Vrhovnog suda i predstojeći izbor tri ustavna suca Andrej Plenković rješavao bi u paketu, otvorenom političkom trgovinom. „Bit će vezana imenovanja, a to znači da ćemo u proces izbora predsjednika Vrhovnog suda ići samo ako ustavne suce budemo birali po načelu da ih dvoje bira parlamentarna većina, a jednog oporba“, kaže. „To je to. Bez jednoga nema drugoga“, rezolutan je, nazivajući svoju frankenštajn kombinaciju vrlo jasnim i principijelnim političkim stavom. Stav je – mora se priznati – posve jasan, ali nikako nije principijelan. Zapravo je potpuno skandalozan. Premijerov je paket aranžman faktički prijesna ucjena. Izbor se čelnog čovjeka Vrhovnog suda uvjetuje izborom ustavnih sudaca i to po modelu da vladajućima pripadnu dva mjesta, a opoziciji samo jedno. Znači, bez dominacije svojih kadrova u Ustavnom sudu HDZ će blokirati izbor predsjednika najviše instance sudbene vlasti.
Reakcije su bile burne, od Pantovčaka i Iblera do stručne javnosti. Referirajući se na svoju ustavnu obavezu briganja o urednom funkcioniranju državne vlasti i poštovanju načela o njenoj trodiobi, predsjednik je Republike javni poziv premijera Plenkovića na političku trgovinu nazvao podrivanjem ustavnog poretka, pa je – upozoravajući da Ustavni sud ne smije postati stranačka, HDZ-ova ekspozitura – od Sabora zatražio njegovo odbacivanje. SDP je ideju o vezanim imenovanjima po Vrhovnom i Ustavnom sudu proglasio skandaloznim i neprihvatljivim nasrtajem na temelje demokracije i izravnim degradiranjem integriteta mogućih kandidata za visoke funkcije.
Potpuno je neprihvatljiv i odiozan autokratski karakter Plenkovićeva paketa rješenja kojim kani ordinirati po Vrhovnom, ali prije svega po mnogo mu važnijem Ustavnom sudu. Enormna volja da sve u državi podredi svojoj osobnoj vlasti, ne pitajući za cijenu. Brutalni manjak obzira prema ustavnim i zakonskim normama
Inače prilično šutljiva sudačka organizacija također upozorava da za povezivanje imenovanja predsjednika Vrhovnog suda s izborom ustavnih sudaca nema nikakvih ustavnih ni zakonskih temelja. Udruga hrvatskih sudaca od politike traži da pokaže poštovanje prema sudbenoj vlasti, a ne da svojim postupcima stvara dojam o njenoj podređenosti neprimjerenim političkim utjecajima. Sudac Vrhovnog suda Damir Kos na društvenim je mrežama Plenkovićev plan nazvao političkom kuhinjom i to neopranom i novom uvredom i poniženjem za sudstvo, ali i Ustavni sud. Bivši predsjednik Vrhovnog suda Đuro Sessa tvrdi da je premijer „ogolio motive koji ne mogu biti u skladu s Ustavom niti se smiju vezivati u državi utemeljenoj na vladavini prava“. Aleksandar Maršavelski, profesor s Pravnog fakulteta u Zagrebu, također se slaže s tvrdnjom o Plenkovićevu udaru na ustavni poredak. Iznenađen je, priznaje, da premijer tako otvoreno govori o političkoj trgovini. „Možda je to utjecaj globalne politike, isto vidimo kod predsjednika Trumpa“, kaže.
Plenkovićeva ‘brutalna istina’
Na salvu kritika premijer je uzvratio šaljući svoje suradnike i PR pješadiju da u javnosti popravljaju golemu štetu koju je svojim izlijetanjem počinio. Tako će ministar pravosuđa Habijan tumačiti da se uopće ne može govoriti o političkoj trgovini. Premijerov ultimatum on naziva pozitivnom inicijativom, pokrenutom kako bi se izbjegla blokada institucija, dok oporbu optužuje za neprincipijelnost i licemjerje. Glavni tajnik HDZ-a Katičić slično: da vladajući nude rješenje, za razliku od SDP-a, za kojeg kaže da pokušava izigrati volju građana. Za obranu se premijerova postupka pronašlo i jednog ustavnog stručnjaka. HDZ-u bliski Mato Palić, docent na Pravnom fakultetu u Osijeku, tvrdi da nema nikakve ustavno-pravne krize niti Andrej Plenković svojim vezivanjem neuvezivoga krši Ustav. Po njemu, riječ o uobičajenom postupku parlamentarnog dogovaranja. To se jednostavno tako radi, kaže Palić. Gotovo identično i neki komunikacijski stručnjaci pokušavaju prodati priču da je premijer samo odlučio izreći „brutalnu istinu“ o tome da su politička imenovanja po državi redovito rezultat političke trgovine. Što je uglavnom točno, ako se konstatacija ne pretvori u opravdavanje posve neprihvatljive prakse. Brutalna je istina da se i korupcija u Hrvatskoj jako uobičajila, pa je političari ipak ne nude kao rješenje, nego je barem na riječima osuđuju i odbacuju. Dok političku trgovinu premijer sada javno zagovara. Kao da je najnormalnija. Otvoreno nastupajući kao promotor problematičnog načina kadroviranja po državi.
Što je u ideji Andreja Plenkovića o uvezivanju izbora u Vrhovnom sudu s izborima ustavnih sudaca tako suspektno i neprihvatljivo? Nelogično je i nemoguće, prvo, da se izbor predsjednika Vrhovnog suda uvjetuje izborom ustavnih sudaca. Akteri u ta dva procesa uopće nisu isti. U prvom sudjeluje šef države. Predsjednik Republike predlaže čelnog čovjeka Vrhovnog suda, koji se potom u Saboru bira natpolovičnom većinom zastupnika. Ako je riječ o dogovaranju, onda bi se u tom slučaju HDZ morao dogovoriti s predsjednikom Milanovićem. Opozicija u tome uopće ne mora sudjelovati. Ali u izboru ustavnih sudaca Pantovčak nema baš nikakvu ulogu. Kako se ustavni suci biraju dvotrećinskom saborskom većinom, obično se to rješava između dvije ključne parlamentarne stranke. Činjenica je nažalost da su se njihovi dogovori često svodili na nedostojnu, pa i prljavu trgovinu. Da SDP u tome nije bio ništa bolji od HDZ-a. Da su jedni i drugi Ustavni sud punili svojim isluženim političkim kadrovima, sve do nekih sigurnosno kompromitiranih, ne pitajući za stručnost i moralni integritet. Ali o tome premijer ne govori. O kriterijima po kojima bi se ustavni suci trebali birati ni riječ da bi rekao. Ni o dosadašnjoj jako naopakoj praksi. Ta mu tema uopće nije na stolu. Govori se samo o „našima“ i „vašima“, prebrojava koliko će kojih svojim uvezivanjima moći osigurati.
Vrlo je problematičan i Plenkovićev stav da HDZ mora imati brojčanu nadmoć među ustavnim sucima. Eksplicitno da sastav Ustavnog suda mora odgovarati strukturi Sabora. FOTO: Igor Soban/PIXSELL
Izrugivanje instituciji Ustavnog suda
Drugo, vrlo je problematičan i Plenkovićev stav da HDZ mora imati brojčanu nadmoć među ustavnim sucima. Eksplicitno da sastav Ustavnog suda mora odgovarati strukturi Sabora, s HDZ-ovom većinom. Implicitno da bi ta institucija morala funkcionirati kao ekstenzija njegove vlasti. Prije više od godinu dana bivši je ministar Malenica to spomenuo. Katičić sada govori da se ustavni suci moraju birati „poštujući politički sastav Sabora“, što on tumači kao rezultat demokratske volje građana. Na to se svodi i premijerov model po kojem dvoje ustavnih sudaca daje parlamentarna većina, a jednog oporba. Premda bi – što je općepoznato – Ustavni sud morao djelovati kao nezavisna institucija. Ali ta se ustavna obaveza nikad nije uspjela ostvariti. Vladajući se s njom zapravo beskrupulozno izruguju. Godinama se uobičajilo da većina ustavnih sudaca servisira HDZ-ove interese. Međutim, neke recentne odluke Ustavnog suda signaliziraju da se s nedavnim dolaskom Frane Staničića na njegovo čelo nešto, izgleda, počelo mijenjati. Sa skorim bi se istekom mandata trojici ustavnih sudaca odnos snaga između „vladajućih“ i „oporbenih“ mogao izjednačiti. Što bi premijer sada htio spriječiti. Pogotovo jer pred Ustavni sud dolaze neke njegove vrlo dubiozne odluke, poput paketa zakona kojima se lokalnoj samoupravi reducira pravo raspolaganja vlastitim prostorom.
Treće, potpuno je neprihvatljiv i odiozan autokratski karakter Plenkovićeva paketa rješenja kojim kani ordinirati po Vrhovnom, ali prije svega po mnogo mu važnijem Ustavnom sudu. Enormna volja da sve u državi podredi svojoj osobnoj vlasti, ne pitajući za cijenu. Brutalni manjak obzira prema ustavnim i zakonskim normama i demokratskim institucijama. Uzurpacija ovlasti koje mu ne pripadaju. Premijer sada sasvim javno komunicira svoju vlastodržačku, autoritarnu poziciju. Sudbenu vlast tretira kao vlastitu igračku. Kojom nesputano, bez ikakve odgovornosti može raspolagati. Ruši joj kredibilitet. Vrhovni, pa i Ustavni sud koristi kao sredstvo u političkoj utakmici. Kao da je otpustio sve kočnice ili se više ne uspijeva kontrolirati. Njegove izjave postaju sve šokantnije. Po tome bi Andrej Plenković zaista mogao postati Donald Trump iz našeg sokaka. Ima moć i nema skrupula.
