• Stanje u svijetu toliko je nestabilno, da je lakše predvidjeti kako će svijet izgledati 2050. godine, nego što će se dogoditi u idućih sedam dana!
  • Sluđenom svijetu ne pomaže ni umjetna inteligencija.
  • Nakon tri godine bojkota, na Međunarodni gospodarski forum u Sankt Peterburgu ponovo je stigla američka delegacija! Ni manje ni više nego predstavnici američke Trgovinske komore.
  • Trump odustao od novih proturuskih carina i sankcija u strahu za mirovni proces u Ukrajini.
  • Izrael za zapad obavlja „prljavi posao“ – rekao je njemački kancelar Merz.

Nedavno je jedna od najmoćnijih osoba svijeta, Lary Fink, predsjednik i izvršni direktor BlackRocka (najveće svjetske tvrtke za upravljanje imovinom koja ima i golemi politički utjecaj), izrekao jednu zanimljivu konstataciju – stanje u svijetu toliko je nestabilno, da je lakše predvidjeti kako će svijet izgledati 2050. godine, nego što će se dogoditi u idućih sedam dana!

Naravno, ovaj moćni čovjek sigurno zna o čemu govori iako na prvi pogled izjava ovakvoga tipa može izgledati čudno. Zapravo, njegovo mišljenje potvrđuje čista matematika, kao „majka svih znanosti“, čijim se zakonitostima mnoge nepoznanice mogu spoznati, pa tako i one u predviđanju budućih geopolitičkih događaja.

Unesemo ključne elemente, varijable i geopolitičke čimbenike koji na njih utječu pa ćemo i egzaktno shvatiti da je Fink u pravu. Jer izračun izgleda budućnosti u konačnici zapravo može imati samo tri perspektive: bit će bolja, zbog ubrzanog visokotehnološkog napretka; bit će gora, jer će se taj napredak prečesto koristiti u pogrešne (poput ratova) svrhe; bit će jednaka ili slična kao i sada, jer će se visokotehnološki napredak obuzdati tj. staviti pod strogi nadzor kako ne bi doveo do neupravljivih procesa uslijed čovjekovog opasnog „igranja Boga“.

Ali što se tiče kratkoročnog predviđanja događaja, perspektive onoga što može slijediti su kudikamo brojnije pa nam je uistinu nemoguće znati što će se dogoditi u svijetu čak i u idućih tjedan dana s obzirom na krajnje turbulentno razdoblje u koje je ušao.

U sluđenom svijetu ne pomaže ni umjetna inteligencija

I tu, čini mi se, ne pomaže niti toliko razvikana umjetna inteligencija, jer se ključne i dalekosežne odluke sve češće donose ad hoc, pri čemu, također sve češće, ovise i o hiru samih državnika – što je pogotovo vidljivo nakon dolaska na vlast u SAD-u Donalda Trumpa. On je vjerojatno nepredvidljiv i za samoga sebe, pa se tu i umjetna inteligencija vrlo lako može pretvoriti u neinteligenciju.

Ili npr. Benjamin Netanyahu! Što je pak njemu u glavi teško je reći. Je li samo pragmatični političar ili pak domoljubni državnik koji je vidio priliku da Izrael u sadašnjim, krajnje poremećenim međunarodnim odnosima i urušenom međunarodnom pravu ostvari svoje ključne nacionalne interese; ili se pak smatra tisućljećima dugo iščekivanim izraelskim Mesijom koji će izraelski narod, kao Božji, konačno izvesti na put potpune pobjede nad svojim neprijateljima i osigurati mu svjetlu budućnost; ili je pak pokvareni cinik i gad koji je u stanju žrtvovati i svoj i druge narode samo da bi izbjegao pravosudni progon odnosno zatvorsku kaznu koja mu visi nad glavom nakon što siđe s vlasti? Mislim da bi se i u ovom slučaju umjetna inteligencija zbunila u pokušaju pronalaska ispravnog odgovora.

Pa tko bi, tako, još donedavno mogao povjerovati da će ipak nastupiti takvo ludilo da netko pokrene otvoreni izraelsko-iranski rat koji može zapaliti svijet puno više nego onaj ukrajinski, u kojem, usprkos svemu, određena upravljivost još uvijek dominira (o izraelskom napadu na Iran nešto više kasnije u tekstu).

Kad smo već kod onog ukrajinskog, vjerujem da bi se umjetna inteligencija duboko zamislila i kada je riječ o Volodimiru Zelenskom. Onom istom, koji je u kratko vrijeme prošao metamorfozu od uspješnog komičara do državnika koji je u predizbornoj kampanji obećavao naći zajednički jezik s agresivnim istočnim susjedom, da bi uskoro bio primoran spašavati što se spasiti može od same ukrajinske državnosti. U tom smislu on češće putuje svjetskim metropolama nego što je u Kijevu, sastaje se sa svjetskim dužnosnicima, sudjeluje na različitim međunarodnim ili profilnim konferencijama, i zapravo se više bavi „političkim turizmom“ nego što boravi u svojoj prijestolnici koja je opet pod sve većim udarima ruskih zračnih snaga. I to nije slučajno. Na summit NATO saveza u Haagu prošlog je tjedna, iako nije sudjelovao u radu istoga, stigao kao „vanjski gost“ koji se nakon radnog dijela rado družio s glavnim uzvanicima. S jednom važnom razlikom: ovoga je puta obukao odijelo znajući da će se susresti i s Donaldom Trumpom koji ga je proljetos doslovno izbacio ii Bijele kuće (naravno ne zbog neprikladne odjeće iako mu je i to bilo zamjereno).

Dolaze još teža vremena za Ukrajinu

Ukrajini sve više nedostaje zapadnih protuzračnih sustava, prije svega američkih što ju u vojnom smislu dovodi u sve teži položaj u odnosu na ruske snage. Štoviše, otvaranjem izraelsko-iranskog rata i posljednja prošlotjedna odaslana pošiljka Kijevu američkih PZO sustava (oko 20 000 komada sredstava za borbu protiv ruskih dronova) prije konačnog isteka obveznih američkih isporuka naoružanja 20. lipnja ove godine (zadnja Bidenova ostavština Ukrajini, i koja, sada je to već posve sigurno, ne samo što neće biti produžena, već Washington odustaje od slanja daljnje vojne pomoći toj zemlji u cijelosti) naglo je promijenila smjer – prema Izraelu, koji se već suočava s nedostatkom proturaketa za borbu protiv iranskih zračnih napada i o čemu je 17. lipnja izvijestio američki The Wall Street Journal.

Pojedini američki analitičari već upozoravaju kako i samom SAD-u ubrzano nestaje proturaketa koje su protekle tri i pol godine tako masovno isporučivali Ukrajini ali i europskim i dalekoistočnim saveznicima (Japan, Južna Koreja, Tajvan), pa bi se Amerika mogla naći u složenom položaju ukoliko se i sama odluči aktivno uključiti u rat protiv Irana na strani Izraela a on se pretvori u dugotrajni sukob iscrpljivanja. Prema onom istom obrascu kako je to SAD i združeni zapad pod njegovim vodstvom učinio u Ukrajini, nastojeći i po sebe skupim održavanjem dugotrajnosti tog rata (ne dozvoliti Ukrajini poraz, a isto tako Rusiji pobjedu) maksimalno iscrpiti Rusiju i nanesti joj strateški poraz kroz izbacivanje iz međunarodne zajednice u političkom, diplomatskom, ekonomskom, trgovinskom, sportskom, kulturnom i svakom drugom smislu.

Stiže novo doba

Ovo se potonje pak pokazalo Sizifovim poslom, pa je tako, umjesto totalne ruske izolacije, 18. lipnja počeo tradicionalni Međunarodni ekonomski forum u Sankt Peterburgu na kojem sudjeluje rekordni broj zemalja – njih 140! I ne samo to! Nakon tri godine bojkota, na isti je ponovo stigla američka delegacija! Ni manje ni više nego predstavnici američke Trgovinske komore. Već prvog dana foruma održali su zajednički sastanak s predstavnicima ruskog Državnog investicijskog fonda na čelu s dobro poznatim Kirilom Dimitrijevom  koji je sudjelovao na prvim američko-ruskim pregovorima u saudijskom glavnom gradu Rijadu. Potonji je rekao kako se na sastanku razgovaralo o budućoj možebitnoj suradnji američkih i ruskih kompanija na području Arktika, eksploataciji rijetkih zemnih metala, energetici i td., ovoga puta po modelu zajedničkog učešća i dijeljenja dobiti i tehnologija.

Naravno, američko-ruska trgovinska i investicijska suradnja još je daleko od realizacije i najviše će ovisiti o tome hoće li se nakon višegodišnjeg opasnog zastoja na samom rubu konflikta obnoviti potpuno zapušteni politički odnosi između Moskve i Washingtona , ali trendovi koji idu u tom smjeru itekako su vidljivi.

Možda o svemu tome najbolje svjedoči prošlotjedni dvodnevni summit G7 u Kanadi, na kojem je Trump otvoreno demonstrirao prezir prema svojim liberalno-ljevičarski orijentiranim kolegama iz savezničkih zemalja (s izuzetkom talijanske premijerke Georgie Meloni koja je jedina desničarka), vrlo brzo napustivši sastanak koji je još prije toga mirisao na neuspjeh.

Još neposredno prije summita  usprotivio se uvođenju novih proturuskih sankcija koje je predložila Europska unija, uključujući i daljnje sniženje gornje granične cijene na izvoz ruske nafte s dosadašnjih 60, na 45 dolara koliko je tražila predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen. Štoviše, kako navodi Bloomberg pozivajući se na svoje izvore, Trump je to isto ponovio i tijekom zajedničkog zatvorenog sastanka na summitu čime je ta tema automatski i skinuta s dnevnog reda.

Trump odustao i od 500-postotnih carina protiv Rusije

Sigurno ne slučajno, a u kontekstu izbijanja izraelsko-iranskog rata, 17. lipnja Trump je u Bijeloj kući izjavio kako se definitivno, na neodređeno vrijeme odgađa mogućnost primjene sekundarnih (važećih za druge zemlje) proturuskih carina od čak 500 posto na izvoz njenih energetskih proizvoda ukoliko Putin ne prihvati Trumpove prijedloge za prekidom neprijateljstava u Ukrajini. One su se proteklih tjedana aktivno promovirale unutar američke političke i medijske scene, a ništa manje niti one europske koja ih je željno iščekivala.

Trumpovu je odluku odmah podržao, uz senatora Richarda Blumenthala glavni inicijator tog sankcijskog prijedloga – senator Lindsey Graham, sada ponajveći zagovornik američkih vojnih udara na Iran.

Stojeći zajedno s domaćinom – novim kanadskim premijerom Mikeom Carneyjem i britanskim premijerom Keirom Starmerom pred objektivima okupljenih novinara – Trump je otišao još dalje. Kazao je kako je uvođenje proturuskih sankcija postalo preskupo i za same Sjedinjene Države koje su zbog njih izgubile milijarde i milijarde dolara (gore spomenuti ruski investicijski magnat Kiril Dimitrijev još je u Rijadu, na spomenutom sastanku, gubitke američkih kompanija od sankcija uvedenih Rusiji procijenio na više od 300 milijardi dolara i odgovarajući dokument o tome predstavio američkoj strani).

Ali Trump se tu nije zaustavio. Pred zabezeknutim kanadskim premijerom izjavio je slijedeće:  „G7 je nekad bio G8. Barack Obama i čovjek po imenu Trudeau (donedavni kanadski premijer Justin Trudeau, op.ZM..) nisu htjeli Rusiju. … Mislim da je to bila velika greška.“ Sada prečesto govore o Rusiji, rekao je dalje Trump, ali ne za (pregovaračkim) stolom. Štoviše! Rekao je kako su europske vođe Putina vrijeđale i da zbog toga „on s njima ne želi razgovarati, već želi razgovarati isključivo sa mnom“.

Zelenski otišao podvijena repa

U toj i takvoj atmosferi Trump je ostavio svoje savezničke kolege, ne želeći pričekati ni dolazak sveprisutnog Volodimira Zelenskog koji je stigao nešto kasnije u nadi da će ponovo nasamo razgovarati s američkim vođom i o čemu se medijski naveliko govorilo u Europi i Ukrajini.

Na kraju je Zelenski, umjesto očekivanog profitiranja doživio dvostruki neuspjeh: nije mogao uvjeriti Trumpa da Ukrajina ispunjava, a Rusija krši sve obveze iz njegovog (Trumpovog) prijedloga o prekidu vatre; i nije uspio nagovoriti Trumpa da nastavi isporuke američkog oružja, prije svega proturaketnih sustava.

Na kraju je i sam Zelenski ranije napustio summit G7, vjerojatno i sam dobro svjestan da – zapravo klub G6  (bez SAD-a, i bez kojeg gubi svoj stvarni smisao) nije u stanju dogovoriti bilo što obvezujuće niti ga u svijetu više bilo tko ozbiljno shvaća.

Frustrirani Zelenski, sigurno ne slučajno, na svom je Telegram kanalu napisao kako Europa više ni sama ne zna što bi s Ukrajinom zbog straha od Trumpa, i da sve manje vodi brigu što će s Ukrajinom biti u budućnosti.

Krah „Koalicije voljnih“

To je definitivno istina! U prošlotjednom intervjuu za američki Bloomberg britanski premijer Keir Starmer izjavio je kako London neće poslati ni jednog britanskog vojnika u Ukrajinu bez američkih sigurnosnih jamstava.

Kako njih sigurno neće biti jer se SAD ne želi dovesti u situaciju da bude gurnut u sukob s Rusijom zbog bilo čijih interesa, pa bili oni i od njemu savezničkih zemalja, jasno je da je ovime i medijski dugo eksponirana priča o formiranju „Koalicije voljnih“ pod vodstvom Londona i Pariza za slanje svojih vojnih postrojbi u Ukrajinu nakon potpisanog primirja doživjela i svoj poluslužbeni krah.

Ali zato London sada šalje svoje zrakoplove na Bliski istok, u zaštitu stvarnog američkog saveznika – Izraela, a u tome bi ga vjerojatno mogle slijediti i druge europske zemlje – prije svega kroz isporuke svog naoružanja Izraelu (umjesto Ukrajini!). najavljuje slanje svojih vojnika na Bliski istok!

Naravno, na spomenutom summitu – tada već skupine G6 – europski lideri i dalje su iskazivali svoju formalnu ratobornost u smislu nastavka rata u Ukrajini dokle god Putin ne pristane na spomenute Trumpove uvjete, kao i potrebu nastavka svekolike pomoći Kijevu. Prošli je tjedan i poljski ministar obrane Władysław Kosiniak-Kamysz napisao kako Europa mora nastaviti s pomoći Ukrajini jer će to EU-u omogućiti potrebno vrijeme da se naoruža.

Zapravo je ta izjava, kada se bolje iščita, ponižavajuća za Kijev, jer ispada kao da Europu stvarno nije briga što će biti s Ukrajinom na kraju, već je važno da ona i dalje nastavi ratovati za zapadne interese.

Nešto u slično tom smislu na summitu u Kanadi izjavio je i njemački kancelar Friedrich Merz, ali po pitanju Izraela – rekavši kako treba pružiti svu potporu Izraelu jer ona sada za sve nas na zapadu obavlja „prljav posao“ kroz rat s Iranom. Nečuvena izjava koja zapravo potvrđuje gledište pojedinih zapadnih lidera i o Ukrajini i  o Izraelu kao zapadnim posrednicima (proxyjima) za ratove s njemu nepoćudnim zemljama.

S druge strane francuski predsjednik Emmanuel Macron, kojeg je Trump posebno „uzeo na zub“ tijekom summita u Kanadi, izjavio je kako se SAD ne bi trebao vojno umiješati i izraelsko-iranski rat jer to nosi prevelike rizike i po SAD i čitav svijet. Za razliku od Georgie Meloni, usprotivio se namjerama da se svrgne iranski režim jer i to dovelo do prevelikog rizika za čitavu regiju!

Da po Ukrajinu ne sluti na dobro svjedoči i činjenica da je ta zemlja u doslovnom smislu riječi iščezla iz svih američkih mainstream medija još od vremena prije početka izraelsko-iranskog rata, a nakon njega to je zapravo i „zacementirano“.

Trump pod golemim pritiskom

Trump se, najvećim dijelom svojom zaslugom i „zaigranošću“ s Netanyahuom sada našao pod velikim pritiskom sa sviju strana. Američki tvrdolinijaši (među koje po pitanju Izraela i sam spada) pritišću ga da se vojno uključi u taj rat i jednom zauvijek skine „iransko pitanje“ s teme dnevnog reda i SAD-a i Izraela. Međutim, veliki broj Amerikanaca, prema istraživanju Ipsosa njih oko 70 posto, protivilo se novom američkom vojnom angažmanu.

Trump se pokretanjem napada na Iran doveo u situaciju da se suprotstavio svojoj ključnoj izbornoj bazi – tzv. MAGA Amerikancima, preciznije, doveo je do njihovog raskola. Jedni su oštro protiv američkog uvlačenja u rat s Iranom, a drugi podržavaju napade na tu zemlju. Naime, Trump se u predizbornoj kampanji deklarirao kao predsjednik-mirotvorac i igrao na činjenicu da je bio jedini američki predsjednik koji se (u svom prvom mandatu) nije dao uvući u neki američki rat u svijetu.

Svojim agresivnim stavom prema Iranu nedavno je došao i u sukob sa svojim ključnim novinarom – omiljenim unutar MAGA Amerikanaca – Tuckerom Carlsonom. Ovaj je pak prošli tjedan obavio globalno popularni intervju s republikanskim senatorom Tedom Cruzom, jastrebom i jednim od najvatrenijih zagovornika američkih udara na Iran. Carlson ga je doslovno ponizio njegovim neznanjem osnovnih činjenica o Iranu (države koju toliko želi uništiti), poput broja njegovih stanovnika ili pak etničkog sastava i još mnoštva drugoga.

Isječak je postao hit na Internetu, kako navodi prodemokratski NBC News.

„Usput, koliko ljudi živi u Iranu?“ upitao je Carlson teksaškog republikanca. „Ne znam broj stanovnika“, odgovorio je Cruz. „Ne znate koliko stanovnika ima zemlja koju želite srušiti?“ – ironično je nastavio Carlson, aludirajući na prethodne pozive Cruza za rušenjem režima u Iranu jer ovaj želi pokrenuti nuklearne napade – vjerovali ili ne – na same Sjedinjene Države!

Ignorira upozorenja prve američke obavještajke

Istodobno je Trump grubo ignorirao i stav svoje direktorice krovne američke obavještajne službe – National Intelligence (DNI) Tulsi Gabbard koja je rekla kao Iran nema nuklearno oružje i da ga ne namjerava imati. Odgovorio joj je riječima da njega „ne zanima što misli Tulsi Gabbard jer on o tome ima svoje suprotno mišljenje“ (potpuno javno omalovažavanje osobe koja bi po prirodi stvari tj. funkciji koju obnaša to morala znati, a sigurno i zna bolje od Trumpa.

S druge strane na Trumpa su pritisak, ali da ne uđe u rat s Iranom snažno radili i demokrati s većim dijelom tzv. duboke države – čak i sinkronizirano s dijelom republikanaca koji o tome imaju isto mišljenje. Također i brojni američki liberalni mediji upozoravali su na krajnje rizičnu situaciju u koju Trump svojom politikom pomoći Izraelu može dovesti SAD. Štoviše, CNN je neposredno prije američkih napada  objavio donio analizu u kojoj se govori kako Iran ne želi posjedovati nuklearno oružje, a i da želi, to još ne bi mogao ostvariti u iduće tri godine!

To se podudara i s obavještajnim podacima samog SAD-a, a kako vidimo – Tulsi Gabbard to dobro zna. Osim toga nedavno je dobro uzdrmala američki establishment objavom svog šokantnog videa nakon posjete Hirošimi, o nikad većoj opasnosti od izbijanja katastrofalnog nuklearnog rata u svijetu.

Možete ga pogledati na poveznici ovdje ili ispod teksta.

 

Geopolitika