Odlazak legende
Iako je Ćiro doista legendarni nogometni trener, vjest da je preminuo u 88. godini od karcinoma nas je rastužila, posebno nogometne fanove, ali nekako pala u drugi plan zbog katastrofe u Turskoj. Ćiro neka ti je vječna slava i pozdravi moje.
Onaj očaj u Turskoj, onu tugu je prestrašno gledati. Još su nam svježe slike potresa kod nas, no par stotina puta jači potres mislim da ne možemo ni zamisliti. Pa još po noći kad spavamo, kad reakcija sigurno kasni, tješi možda da neki nisu bili ni svjesni što se dogodilo. Uz to opet zimi, ma užas. Kažu da je još oko 200 000 ljudi pod ruševnama, po hladnoći, to sve je nešto što kod mene samo izaziva suze.
Trenutno im se ne može pomoći, mislim u smislu naše pomoći. Jer sad trebaju prvo izvući ljude i jedino profesionalnih ljudi i volontera trebaju, onih koji mogu i znaju kako i što na licu mjesta. Turska ima sigurno dovoljno hrane i odjeće, a pomoć zemalja stalno stiže. One kojekakve uplate, to bi preskočila, jer znamo da ti novci nekako nestanu, nitko ih ne vidi nikada. Treba pričekati i pratiti objave ljudi koji se potrude na licu mjesta saznati kome i kako direktno pomoći, koji sigurno pomažu.
Vijesti ne gledam često, ne mogu jer mi pokvare dan, a ovu tugu nije moguće ni spriječiti ni skratiti, pa mi je dovoljno samo povremeno da neštočujem. Kao vijest da su našli 16 beba koje su preživjele. Kap u moru, rekli bi, ali zamislite radosti roditelja i obitelji ( ako su preživjeli :( ). Onda se pitamo čemu sve oko čega raspravljamo, oko čega se mučimo i kakve gluposti trpimo.
Danas čitam jedan članak novinara, muškog, koji jako dobro piše. Naslov je :" Prvo su došli po žene...", znate već poznatu pjesmu, neki bi se začudili ali svećenika, pastora Martina Niemollera.
Muškarci koji klače neće ni čitati ni razumjeti tekst, ali većina koja to gleda čak i kao cirkus, šutnjom i ignoriranjem na neki način odobrava. Ne zovem ovdje na pobunu, no prejaka je to ekipa koja se širi poput Corone, pronalazi plodno tlo u puno gradova, a ni malo me ne čudi što je našla i kod nas u Brodu. Mi volimo pokazati koliko nam je drag srednji vijek, moliteljima pred bolnicom, sada i ovim klečavcima. Neću komentirati osobe koje kleče, jer oni jadni svejedno ne razumiju život, ali zašto se ne bune normalni muškarci koji imaju kćerke na primjer? Koji imaju žene koje vole i kojima nije ni u peti da se njihove izabranice trebaju zamotati u marame i ferdže? Koji vide ženu pored sebe, ravnopravnu, da zajedno žive, stvaraju, izlaze, putuju, doprinose, odlučuju? Ne žele pralju i kuharicu, sluškinju i robinju. Zamotanu, naravno. Zamislite kćerku koju ste odgojili da uči,radi, da joj je cijeli svijet moguć, da je ravnopravna s bratom, pa naiđe na jednog ovakvog koji bi ju zamotao i zatvorio u kuhinju.
Nekako mi se čini da bi se oni bolje snašli u Katru, Kuvajtu i tamo na istoku, tamo im je taj mentalni sklop i kultura jako sličan.
Znam iz prve ruke za djevojku iz centralne Bosne koja je završila fakultet, roditelji je odgajali sasvim normalno bez ikakve ili previše vjere, u to ne ulazim, ali normalno se svi oblačili i ona moderno, nisu klanjali ni sl. Zaljubila se, prošlo par mjeseci, nisu ni primjetili po malo sve manje šminke, malo duže suknje, hoće da se uda ali vjerski, umotala se. Roditelji očajni, a on je odveo negdje u brdo, kažu oni su sretni. Da imaju ikakav odnos, roditelji to gutaju i trpe, a kažu kod kuće cijelo vrijeme plaču. Ona nikud ne ide bez njega, kaže da je sretna. To je bilo prije više godina, morat ću pitati kako je sada. Ne kažem da se neke žene ne bi u tome našle i bile sretne. Možda je i ona sretna, ali je promjena za 180°.
Ja gledam ovako. Ako me upoznaš, pa ti ja kažem da mi je san biti kući, ugađati mužu i djeci, biti domaćica, to je moj izbor i to je ok. ( Jedna moja prijateljica mi je rekla da se udaje odmah poslije srednje, ja u čudu pitam zašto, ona kaže da joj na pamet ne pada ići raditi ili sl., hoće biti domaćica. Odmah sam joj rekla ok, super kad znaš što želiš! Sad je baka, sretna, isti brak, živi baš kako je htjela). Ako želim na mjesec, a ti se tome protiviš, pa idi dalje, nađi neku sa snovima do drugog kraja ulice. Sreća je da smo različiti, sreća je da imamo izbor, ali ne treba nam nitko nametati svoj pogled na to kako bi jedan spol trebao živjeti.
Što da žene izađu ( a više nas je) pa traže da muškarci ostanu kući, da nema kava, ni rekreacije, nema 'veselih' slika po mobitelima i aplikacijama, nema pornića ne dajte Bože, nema ništa! Kuća, pos'o, pos'o, kuća, još im staviti one ulare kao kod konja :-)! Najgore je što se više nema tko pobuniti, jer oni koji su mislili da se može nešto promijeniti vide da to ne ide, pakiraju se i odlaze. S ovim novim računima za industrijsku struju i grijanje, puno malih privrednika i obrta stavlja ključ u bravu i kud koji mili moji. Nameti će biti sve veći, jer nas je sve manje, raštrkani smo na velikom području i za neku bunu nas nema nigdje dovoljno. Ovima gore je bitno da PDV ide, nameti ostaju, kobajage olakšice su samo produljenje agonije. Molitelji ostaju. Jer iako u zapadnim zemljama dolaze ti kojekakvi zamotani i turbo vjernici, ovi naši tamo ne bi prošli, tako da oni svoju afirmaciju mogu samo kod nas tražiti.
Moja stara susjeda iz djetinjstva, muslimanka, uvijek je bila zahvalna Titu što joj je skinuo feredžu, tako je govorila i svojim kćerkama obavezno kupovala rifle i šminku.
(Neki)muškarci pojma nemaju! Al su glasni svojom tišinom i to je opasno, ili?!
A sada recepti koje i muškarci mogu napraviti i iznenaditi svoje supruge na primjer za Valentinovo!
Gregada
Ovo je sasvim jednostavno i povoljno jelo. Tradicionalno kažu da je to jelo mornara, kada bi im ostalo bijele, jeftine ( riba koja se ne cijeni previše) ribe.
Stavili bi kuhati ovako i brzo imali ukusan obrok. Tako je prešlo na kopno. U međuvremenu se prave varijante koje su sve samo ne povoljne, stavljaju se škampi i skupa riba, ali sa oslićem možete napraviti jednako dobro. Možete kupiti i oslić bez glave, onaj s kosti, lako se odvoji od kosti, a povoljnije je.
Za ovo jelo bi bilo dobro da imate riblji temeljac. Ja napravim uvijek više kad imam priliku pa zamrznem u porcijama. Sada ima za kupiti u nekim dućanima također, pogledajte.
Također vam treba dobro bijelo vino, @touch.wine ima fini Chardonnay koji sam uklopila u i onda uz jelo.
SASTOJCI:
1 kg oslića ili druge bijele ribe
1 kg luka
2 režnja češnjaka
1 kg krumpira
oko 1 l temeljca
2-3 dl bijelog vina
2 žlice začina za juhu ili žlica soli
vezica peršinovog lista
maslinovo ulje ( ako nemate 'obično' maslinovo, stavite za dinstanje pola pola suncokretovog i maslinovog djevičanskog)
papar
PRIPREMA:
Jednostavno je. Ja volim prvo prodinstati luk na maslinovom ulju iako to nije obavezno. Režete kolute. Dodajte par režnjeva češnjaka sjeckanog na listiće ili sitno. Koristite široku pliću posudu.
Krumpir na deblje šnite, 5-6 mm. Složite na luk pa podlijete s temeljcem i kratko kuhate. Posolite malo. Riba se kuha kraće pa da krumpir ne ostane sirov. ( ovisi koju ribu i kolike komade imate!) Kada je na pola kuhan, složite ribu, vezicu lista peršina sjeckanu grubo, podlijte s cca dva dl vina i temeljcem da se riba pokrije. Prelijte sa još cca 1 dl maslinovog ulja. Na ulju ne štedite. Sve posolite još malo ili začinite začinom za juhu. Kuhajte na jakoj vatri otklopljeno. Na kraju pospite s još malo peršinovog lista i friško mljevenim paprom. Uživajte u niskokaloričnom i preukusnom obroku.
Moram napomenuti da se pravi i sa više tekućine, više jušno, no mi volimo ovako.
Fritule s ricottom
Ove fritule imaju odličnu strukturu i dobijete lijepe kuglice. Priprema je dvije minute, a možete praviti i slane, a po receptu su tek malo slatke. Ne upijaju ni puno ulja, tako da su skoro pa savršene!
SASTOJCI:
120 g mekog brašna
2 jaja
250 g ricota sira
1 žlica šećera ( ne mora, no meni su malo preslane bez, bez obzira na šećer okolo. Možete ih praviti slane, znači posve izostaviti šećere i arome za slatke kolače pa imate slanu verziju)
2 vanil šećera ( jedan u tijesto i jedan u šećer okolo)
Na vrh noža soli
2 žličice praška za pecivo
Po želji korica limuna ili aroma limuna ili ruma
Čašica alkohola, rakija, konjak ili sl
Dodatno kristal šećer sitni za poslije uvaljati ili po želji šećer u prahu ali onda malo šećera u smjesu jer neće biti slatke.
PRIPREMA:
Pomiješajte suhe sastojke, jaja s malo šećera umutite i dodajte ricotu. Pomiješajte. Ugrijte ulje na cca 170 i pržite ih da lijepo porumene. Vadite na ubrus da upije višak masnoće pa uvaljajte u šećer. Poslužite sa karamelom ili čokoladnim umakom. Poigrajte se aromama.
