Ljudska prava u Hrvatskoj su u 2025. godini stagnirala, dok je u nekim područjima došlo do regresije, s primjetnim prijetnjama vladavini prava, upozorava pučka pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter u svom najnovijem godišnjem izvještaju.
Pritom je pravobraniteljica zabilježila rekord – u preko 30 godina, koliko postoji ta institucija, lani joj se obratio najveći broj građana. Najčešće su se prituživali na (ne)djelovanje zdravstvenog sustava, diskriminaciju u različitim područjima života, socijalnu skrb i kršenje radničkih prava.
Lanjska godina bila je teška i za pripadnike različitih manjinskih skupina, kao i ljudskopravaške aktiviste, novinare te predstavnike nezavisnih institucija koji su se našli na udaru vlasti. I sama pravobraniteljica suočila se sa žešćim napadima nego što je to ranije bio slučaj.
Zastrašivanja, kaznena prijava, najava pokretanja postupka za njeno razrješenje i omalovažavajuće izjave premijera Andreja Plenkovića uslijedili su nakon što je reagirala na negativne posljedice hipodromskog koncerta Marka Perkovića Thompsona, odnosno sve učestalije javno korištenje pokliča “Za dom spremni” i nedostatak njegove javne osude.
Značajnu prepreku u radu pravobraniteljice i dalje predstavlja izrazito spor tempo kojim njezini izvještaji dolaze na parlamentarnu raspravu. “U trenutku predaje izvješća za 2025. godinu, Hrvatski sabor još uvijek nije raspravio ni izvješća za 2023. i 2024. Ovakve višestruke i dugotrajne odgode rasprave onemogućavaju instituciju pučke pravobraniteljice u ispunjavanju svoje uloge. Stoga odgode rasprave treba gledati i u kontekstu vladavine prava”, ističe se u uvodu izvještaja.
Unatoč svemu, pojedini saborski zastupnici i članovi Plenkovićeve vlade ovih su dana našli vremena da se obruše i na najnoviji izvještaj pravobraniteljice. DP-ov Ivan Penava tako joj je zamjerio što je provela postupak i dokazala da je Savjet za nacionalne manjine oduzimanjem trećine budžeta, i to na inicijativu njegove stranke, naš tjednik doveo “u nejednak položaj u odnosu na druge (manjinske) medije” s ciljem da izvrši pritisak na “uređivačku politiku i na kritičko novinarstvo”.
“Zamislite koliko dobro stojimo kao društvo kada je to najveći problem pučke pravobraniteljice”, cinično je poručio predsjednik DP-a. Za Penavu, kao i ostale koji nisu pročitali opširan izvještaj o stanju ljudskih prava u Hrvatskoj, donosimo njegov pregled po najznačajnijim područjima.
Manjine
Nema tome tako davno da smo na ovim stranicama, u povodu jedne od okruglih godišnjica donošenja Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, napisali sljedeće: “Kao pripadnik manjine u Hrvatskoj možete pokrenuti vlastiti medij. U slobodno vrijeme možete i zaplesati u lokalnom folklornom društvu te obići obnovljenu crkvu neke od manjinskih zajednica.
Drugim riječima, sve će biti u redu dokle god se ponašate onako kako to od vas inače očekuje desnica – da se držite svog malog geta.” Sada, kad nam se (politička) stvarnost obila o glavu, ispada da se kao Srbin, odnosno Srpkinja ne možete opustiti ni unutar četiri zida kulturnog centra ili redakcije vlastite zajednice.
Jer, nikad ne znate tko vam može banuti na vrata: zakrabuljeni pripadnici Torcide ili BBB-a, koji će vas uz prijetnje kao što su “srpska smeća” i “Za dom spremni” istjerati na ulicu, ili pak vodstvo Savjeta za nacionalne manjine, koje će vam po političkom naputku i uz manipulacije procedurom odrezati trećinu dotadašnjih sredstava.
Navedene događaje, sprječavanje održavanja i otkazivanje kulturnih događaja u Splitu, Zagrebu, Ogulinu i Vukovaru, kao i smanjenje sredstava za izdavanje Novosti, pučka pravobraniteljica u svom je izvještaju izdvojila kao eklatantne primjere osporavanja prava na kulturnu autonomiju pripadnika srpske nacionalne manjine u 2025.
Radi se o području iz Ustavnog zakona u čijoj je realizaciji ranijih godina bilo najmanje problema, a sada, kako ističe pravobraniteljica pozivajući se na rezultate istraživanja HRejtinga, ispada i da se “(čak) 38,6 posto ispitanih protivi održavanju Dana srpske kulture u hrvatskim gradovima”.
Sprječavanje održavanja i otkazivanje kulturnih događaja u Splitu, Zagrebu, Ogulinu i Vukovaru te smanjenje sredstava za Novosti izdvojeni su kao eklatantni primjeri osporavanja prava na kulturnu autonomiju pripadnika srpske nacionalne manjine. Radi se o području iz Ustavnog zakona u čijoj je realizaciji ranijih godina bilo najmanje problema
U takvoj atmosferi je u svibnju 2025. otkazan i nastup Bošnjačkog kulturno-umjetničkog društva Sevdah iz Zagreba na Večeri bošnjačke kulture u Crikvenici jer su se njihovi članovi, pri obilasku centra grada, usudili otplesati Užičko kolo. Budući da je riječ o srpskom narodnom plesu, koji su pritom izveli u blizini spomenika braniteljima, lokalna vlast i mediji brže-bolje su ih optužili za “narušavanje časti i ugleda Crikvenice i njenih građana”.
Što se tiče ostalih odredbi iz Ustavnog zakona, pravobraniteljica je konstatirala da su najizraženiji problemi i dalje prisutni u realizaciji prava na upotrebu manjinskog jezika i pisma te na razmjernu zastupljenost među zaposlenima u upravi i pravosuđu.
Iako je udio nacionalnih manjina u ukupnom stanovništvu Hrvatske 6,20 posto, na dan 31. prosinca 2025. u tijelima državne uprave te stručnim službama i uredima Vlade bilo je zaposleno 2,84 posto pripadnika manjina. Usporedimo li podatke iz posljednjih desetak godina, razvidno je da je taj udio značajno smanjen.
Osim Srba, i Romi su prošle godine bili izloženi duboko ukorijenjenoj diskriminaciji u gotovo svim područjima života. Mnoge romske obitelji tako i dalje žive u prostorno segregiranim naseljima, koja su i infrastrukturno zanemarena, njihovu djecu sustavno se izdvaja u posebna razredna odjeljenja, a unatoč izraženoj potrebi za radnom snagom, pripadnici te manjine se redovno suočavaju s diskriminacijom u zapošljavanju.
“Pri razgovoru za posao im se navodi da su oglašena mjesta već popunjena, iako to nije točno, ili im se izravno govori da ih se ne želi zaposliti zbog romskog podrijetla”, piše u izvještaju pravobraniteljice.
Lani su se u javnosti, i to više nego ranijih godina, pojavljivali i različiti oblici govora mržnje, a podaci MUP-a o zločinima iz mržnje pokazuju da je u istom razdoblju čak 50 (mogućih) kaznenih djela bilo motivirano nacionalnim podrijetlom žrtve. Uz Srbe i Rome, jedna od najčešćih meta bili su migranti, osobito strani radnici.
Rad
Na ulici ih pljačkaju, vrijeđaju i udaraju, a na poslu ih mobingiraju, tjeraju da rade u nesigurnim uvjetima, uskraćuju im plaće i naknadu za prekovremene sate ili im to isplaćuju na ruke. Tako izgleda svakodnevica dijela stranih, ali i domaćih radnika koji su se nastavili obraćati uredu pravobraniteljice, ukazujući i na dehumanizirajući odnos svojih poslodavaca.
“Trenutno me je direktor, bez isplate plaće, praktički dao svom poznaniku, kao da sam neki predmet”, navodi se u jednoj od pristiglih pritužbi. Druga se pak odnosi na reklamu neimenovane agencije za posredovanje pri zapošljavanju u kojoj su radnici prikazani kao servirani na pladnju.
A što radnici iz tzv. trećih zemalja (najviše iz BiH, Nepala, Srbije, Filipina, Indije i Sjeverne Makedonije), kojima je u 2025. izdano nešto manje dozvola za boravak i rad u Hrvatskoj nego u ranijem periodu, dobiju zauzvrat? Teške fizičke poslove za minimalnu plaću i katastrofalne uvjete stanovanja.
Prema statistici objavljenoj u izvještaju pravobraniteljice, proizlazi da 40 posto stranih radnika ima plaću nižu od 850 eura i da ih oko 20 posto živi u smještaju koji dijele s više od 11 osoba.
Ukazivali su i na to da im dozvole za boravak i rad nisu produljivane u zakonskom roku, dijelom zbog kašnjenja poslodavaca, a dijelom zbog dugotrajnog postupanja MUP-a, što ih prisiljava na okretanje crnom tržištu rada. U takvom kontekstu mnogi strani radnici praktički su prisiljeni trpjeti zlostavljanje na poslu jer im u suprotnom prijeti deportacija.
“Zaprimili smo i informacije da je više stranih radnica zaključano u prostorima u kojima žive i rade, da ne mogu slobodno izlaziti te da su im oduzete putovnice, povodom čega je u tijeku istraga općinskog državnog odvjetništva zbog više kaznenih djela na štetu četiri državljanke Indije i jedne Filipina”, istaknuto je u izvještaju.
I za kraj sumorne teme donosimo mrvu pozitive – iako strani radnici generalno nisu skloni učlanjenju u sindikate, u 2025. godini porastao je broj onih koji su se pridružili udruženjima radnika. “Time ih se osnažuje i da javno istupaju i prosvjeduju kako bi zaštitili svoja prava. No mediji su izvještavali i da se strani radnici učlanjeni u sindikate suočavaju s pritiscima i prijetnjama poslodavaca, uključujući ukidanje dozvole za boravak i rad, zbog čega smo na vlastitu inicijativu otvarali predmete u kojima još postupamo”, poručuju iz ureda pravobraniteljice.
Zdravstvo
U zemlji koja se suočava s manjkom oko 4.000 medicinskih sestara, gotovo 300 obiteljskih liječnika i 67 timova zdravstvene zaštite predškolske djece, 57 zdravstvene zaštite žena i 184 tima dentalne medicine, ne čudi nas pretjerano podatak da stopa smrtnosti od uzroka koji se mogu liječiti iznosi gotovo 50 posto više od EU-prosjeka. Uz sve to, ispada i da 7,1 posto BDP-a, koliko smo lani utrošili za sektor zdravstva, i dalje nije ni izbliza dovoljno da se primaknemo razvijenijim članicama Unije.
Uredu pučke pravobraniteljice građani su se u 2025. najčešće javljali upravo zbog kršenja prava na zdravlje: predugih lista čekanja, poteškoća s dobivanjem informacija o zdravstvenom stanju i liječenju, gubitka zdravstvenog osiguranja, problema s naknadom za troškove putovanja do liječnika u drugi grad i različitom dostupnošću zdravstvene zaštite između urbanih i ruralnih sredina.
Građani su se najčešće javljali zbog kršenja prava na zdravlje: predugih lista čekanja, poteškoća s dobivanjem informacija o zdravstvenom stanju i liječenju, gubitka zdravstvenog osiguranja, problema s različitom dostupnošću zdravstvene zaštite između urbanih i ruralnih sredina
“Čitajući pritužbe teško se oteti dojmu da, umjesto da sustav vodi pacijenta, pacijenti se, nerijetko s teškim dijagnozama, moraju sami snalaziti, tražiti termine i mjesta gdje pretrage mogu obaviti kao i ‘loviti’ zdravstveno osoblje kako bi dobili više informacija o svom stanju”, poručuje pravobraniteljica.
Već godinama prisutan je problem dugog čekanja na dijagnostičke postupke, primjerice MR i CT, što prisiljava građane na korištenje privatnih usluga. Time se izravno ugrožava načelo jednakosti, jer siromašniji građani ostaju bez pravovremene skrbi.
Kad su u pitanju specijalistički pregledi, lani se najdulje čekalo na ultrazvuk dojke (227 dana), pri čemu ta pretraga uopće nije dostupna u trećini hrvatskih županija. Jedna onkološka pacijentica, navodi se dalje u izvještaju, termin za kontrolni UZV dobila je za više od devet mjeseci. U sudskom postupku naposljetku joj je priznat ukupan trošak pretrage koji je bila primorana obaviti privatno, ali se HZZO žalio na presudu.
Duboki strukturni problemi i dalje su prisutni u sustavu palijativne skrbi. Prema podacima Ministarstva zdravstva, takvu skrb godišnje u Hrvatskoj treba između 26.000 i 46.000 bolesnika, a ostvaruje ju manje od polovice potrebitih. Pritom se nedostaci u sustavu izravno reflektiraju na još desetke tisuća njima bliskih osoba koji se o njima brinu, pokušavajući im osigurati da što manje pate.
Socijala
Taman kad smo pomislili da se barem u sustavu socijale možemo nečime pohvaliti jer je stopa rizika od siromaštva u 2025. blago pala u odnosu na 2024. godinu, ispostavilo se da je ona nanovo rasla među najranjivijima. Najteže su pogođene osobe starije dobi koje žive same – njih čak 64,4 posto nalazi se u riziku od siromaštva, što ih uvjerljivo čini najugroženijom društvenom skupinom.
Unatoč različitim mjerama, poput usklađivanja mirovina ili jednokratnih dodataka, većina njih nije bila ciljano usmjerena na najranjivije, upozorava pravobraniteljica Tena Šimonović Einwalter. Kad se podvuče crta, ispada da je prosječna starosna mirovina lani iznosila 696,21 euro, odnosno svega 602,32 eura kad se uključe i međunarodni ugovori, dok je značajan dio umirovljenika primao i znatno niže iznose.
U takvim okolnostima dobrom dijelu starijih osoba u Hrvatskoj teško je osigurati osnovne životne uvjete, a kamoli sve skuplje socijalne usluge, poput smještaja u potkapacitiranim staračkim domovima.
“Jedan od najvećih problema o kojem već godinama pišemo je nedostatak osoblja, osobito medicinskog, u domovima socijalne skrbi za starije i nemoćne, a što izravno utječe na kvalitetu zdravstvene zaštite i zdravstvene njege nepokretnih i dementnih osoba… Tako su na primjer u Domu Makarska, u kojem je 50 od ukupno 62 korisnika u trećem i četvrtom stupnju usluge, zaposlene samo glavna sestra i jedna medicinska sestra, jedan socijalni radnik na pola radnog vremena, a nema zaposlenog fizioterapeuta ni radnog terapeuta. Iz razgovora sa zaposlenicima se saznalo da unatoč objavljenim natječajima, nema kandidata za zapošljavanje”, stoji u izvještaju.
U isto vrijeme, sustav socijalne skrbi pokazuje i šire slabosti: od preopterećenih radnika i sporog rješavanja prava do izostanka ozbiljnijih pomaka u podršci osobama u beskućništvu, koje i dalje uvelike ovise o radu udruga.
Uz upozorenja o rastu nejednakosti i slabom učinku socijalnih transfera, postaje jasno da problem nije samo u nedostatku sredstava, nego i u načinu na koji se ona raspoređuju. Stoga sustav koji bi trebao biti prva linija zaštite najranjivijih sve češće djeluje kao ona posljednja, i to nedovoljna.
