FOTO: Marko Seper, Patrik Macek/PIXSELL, Nacionalna zbirka zračnih fotografija Edinburgh
Fotografije Jasenovca iz 1945. koje su snimili saveznički zrakoplovi, na kojima se vidi da su kod Gradine u BiH postojale masovne grobnice žrtava iz logora Jasenovac demantiraju laži Igora Vukića čije je plasiranje u Saboru dopustio Jandroković
Igor Vukić, jedan od sudionika sramotnog skupa koji je proteklog tjedna održan u Saboru, ponovno je svjesno lagao i manipulirao povijesnim činjenicama i dokumentima koji nedvojbeno pokazuju postojanje masovnih grobnica u okolici logora smrti Jasenovac. Vukić je bio jedan od sudionika skupa koji su organizirale parlamentarne stranke DOMiNO i Suverenisti, a na tom su skupu ponovljene laži kako na području logora Jasenovac nikada nije dokazano postojanje masovnih grobnica.
Dokazuju to fotografije iz škotskog arhiva u Edinburghu koje je Nacional objavio još 2019. uz pomoć povjesničara Gorana Hutineca. Te fotografije snimljene su neposredno pred kraj Drugog svjetskog rata i jasno pokazuju masovne grobnice na području Gradine, mjesta koje se nalazi na području BiH, s druge strane rijeke Save od logora Jasenovac. Nacional je 2019. te snimke otkupio od arhiva u Edinburghu te ih je tada prvi put prikazao hrvatskoj javnosti. No falsifikatori povijesti potpuno ignoriraju te snimke, kao i mnoge druge dokaze i svjedočenja onih koji su pukom srećom preživjeli jasenovački pakao, a sve to radi se uz prešutnu potporu aktualne vlasti i predsjednika Sabora.
Te fotografije i priču o njihovu nastanku Nacional je odlučio ponovno objaviti kako bi prokazao sve laži i manipulacije hrvatske radikalne desnice čiji su Igor Vukić i ostali sudionici skupa u Saboru produžena ruka, a još je gora stvar što se skup na kojem su glavnu riječ imali Krešimir Čabaj, Igor Vukić, Nikola Banić i Pero Šola, održao uz prešutnu potporu HDZ-a i predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, koji je nakon njegova održavanja pokušavao javnosti objasniti kako on, šef Sabora, nema nikakvih mogućnosti zabraniti održavanje takvih skupova, no činjenica ostaje da se pod Jandrokovićevim predsjedanjem u Saboru održao jedan od najsramotnijih skupova u njegovoj povijesti. Na tom su skupu iznijete dobro poznate tvrdnje hrvatskih desničara o logoru u Jasenovcu pa je tako između ostalog ponovljeno kako na području tog logora smrti ne postoji ni jedna masovna grobnica niti su ikada nađena tijela većeg broja ubijenih koji su tamo bili utamničeni.
Falsifikatori povijesti potpuno ignoriraju snimke i mnoge druge dokaze i svjedočenja onih koji su pukom srećom preživjeli jasenovački pakao, a sve to radi se uz prešutnu potporu aktualne vlasti
Te prijesne laži dokumentirano demantira otkriće povjesničara Gorana Hutineca koji je Nacionalu otkrio da u škotskim arhivima postoje zračne snimke masovnih grobnica koje se nalaze na području Gradine u Bosni i Hercegovini. Sramotni skup u Saboru nije bio prvi put da se Igor Vukić služio lažima kako bi promovirao svoju agendu o jasenovačkom logoru. Vukić je prije nekoliko godina u radikalno desnom Hrvatskom tjedniku objavio fotografije koje su snimili američki zrakoplovi prilikom preleta područja iznad Jasenovca krajem Drugog svjetskog rata. Nakon toga je te fotografije širio i po desničarskim medijima poput emisija koje vode Velimir Bujanec ili Tihomir Dujmović, a u svim tim medijima objavljivanje fotografija najavio je pod egidom “ekskluzivno” i “prvi put u hrvatskim novinama” s ciljem da se što šire proda priča prema kojoj se na fotografijama jasno vidi da Jasenovac nije imao veliki kapacitet i da tamo nije bilo masovnih grobnica.
Međutim, u Vukićevu predstavljanju tih fotografija postoji nekoliko notornih laži koje pokazuju da se radilo o perfidnoj manipulaciji činjenicama kako bi se među hrvatskim desničarima proširio mit da u Jasenovcu nije bilo logora smrti u kojem je na najbrutalniji način pobijeno više desetaka tisuća ljudi. Ta je manipulacija prošlog tjedna doživjela vrhunac na predstavljanju u Saboru pod prešutnim pokroviteljstvom Gordana Jandrokovića.
Igor Vukić (lijevo) bio je jedan od sudionika skupa koji su organizirale parlamentarne stranke DOMiNO i Suverenisti u Saboru
Photo: Patrik Macek/PIXSELL
No prva je Vukićeva manipulaciju u hrvatskim medijima prošla gotovo nezapaženo te je na nju upozorio tek tjednik Novosti objavivši tekst u kojem se djelomično raskrinkava pozadina Vukićevih laži, ali se ne spominje i da su fotografije američkih pilota već objavljene u tjedniku Nacional. Na postojanje tih fotografija Nacional je upozorio docent s Odsjeka za povijest zagrebačkog Filozofskog fakulteta Goran Hutinec koji se i ovaj put angažirao u razotkrivanju Vukićevih medijskih manipulacija objavljenih u Hrvatskom tjedniku. Hutinec je fotografije koristio u svom radu “Savezničke snimke iz zraka koncentracijskog logora i stratišta Jasenovac” u američkom časopisu Holocaust and Genocide Studies. Zanimljivo je da su Vukić i njegove revizionističke kolege iz Hrvatskog tjednika objavili samo dio fotografija i to tako da su zumirali dio na kojem u vrijeme nastanka fotografija više nije bilo logora, dok su namjerno izostavili one dijelove na kojima se nedvosmisleno vidi postojanje masovnih grobnica u koje su ustaše zakopale desetke tisuća žrtava logora u Jasenovcu. Nacional je fotografije koje je objavio u siječnju 2019., koje ponovno objavljuje o ovom broju, kupio od arhiva u škotskom Edinburghu u kojem ih je otkrio upravo povjesničar Hutinec. On je i na društvenim mrežama upozorio na Vukićev pokušaj revizije povijesti i napisao:
“Nije lijepo lagati niti se kititi tuđim perjem, jer su te fotografije već prikazane na mnogim znanstvenim konferencijama na kojima sam sudjelovao, a u srpnju 2022. u tiskanom i elektronskom izdanju publicirane su u mom članku u časopisu Holocaust and Genocide Studies. Samo, ja nisam izrezao neugodne istine – grobnice na Gradini i u Uštici, prekopavanje masovnih grobnica i spaljivanje leševa u travnju 1945., lokaciju pogodaka i šteta nastalih u britanskom bombardiranju… sve ono što pobija neistine i izmišljotine iz pera Vukića i amaterske bratije.”
Kako bi se bolje razumjeli razmjeri manipulacije Igora Vukića i njegovih partnera koji su prošlog tjedna iskoristili pozornicu Sabora, treba sagledati cijeli kontekst u kojem su fotografije nastale i što one zaista prikazuju. Naime, kada su ustaše početkom 1945. konačno shvatile da su izgubile rat i da će morati odgovarati za zločine koje su tijekom njega počinile, pokušale su posljednjih dana ratnog sukoba uništiti dokaze svojih nedjela. Najveći zločini bili su počinjeni u logoru u Jasenovcu pa su ustaše tamo napravile najveći napor u tom ogromnom zataškavanju. Odlučile su pobiti sve preostale zatočenike logora, srušiti ga i ukloniti posmrtne ostatke pobijenih. To su vrlo temeljito obavile pa su tih posljednjih dana rata intenzivirane likvidacije, spriječen je i masovan bijeg zatočenika, porušene su glavne zgrade logora, a veliki napor je učinjen i da se očiste masovne grobnice. Budući da je tih masovnih grobnica oko logora bilo mnogo, osobito s druge strane Save, u području sela Gradina gdje su se obavljale masovne likvidacije, bio je to veliki posao. Grobnice su otvorene, iz njih su izvučeni leševi koji su spaljivani, potom su grobnice zatrpavane, a pepeo je bačen u Savu.
Kada su partizani ušli u Jasenovac pred sam kraj rata, mogli su zamijetiti da su bila točna svjedočanstva nekih bivših logoraša, ali razmjere genocida na licu mjesta nisu mogli razaznati
Kada su partizani ušli u Jasenovac pred sam kraj rata, mogli su zamijetiti da su bila točna svjedočanstva nekih bivših logoraša da su se tamo događale strašne stvari, ali razmjere tog genocida na licu mjesta zbog tog ustaškog prikrivanja dokaza zločina nisu mogli razaznati. I kasnijih godina, kada je počelo sustavnije službeno istraživanje jasenovačkih zločina, u što je spadala i forenzika, stvarni razmjeri toga nisu se mogli vidjeti, velikim dijelom upravo i zato što nije postojao ključni dokaz, masovne grobnice. Doduše, neka grobišta su nađena, ali samo njihov manji broj. Ustaše u emigraciji upravo su to isticale kada ni nijekale masovne zločine u Jasenovcu i govorile: ako je tamo ubijeno toliko mnogo ljudi, gdje su njihovi posmrtni ostaci i gdje su grobnice? Da su one postojale – osim izjava svjedoka – nema dokaza. No postoji dokaz da su masovne grobnice postojale, ali su ih ustaše posljednjih mjeseci rata prekopale pa zato više nisu bile vidljive. Jedan od tih dokaza nalazi se i u jednom arhivu u škotskom gradu Edinburghu. Riječ je o zračnim snimkama Jasenovca koje je pilot jedne izuzetno važne savezničke eskadrile izviđačkih aviona napravio u siječnju 1945., a na kojima se vidi da su na Gradini postojale masovne grobnice. Fotografije je snimila eskadrila Mediterranean Allied Photo Reconnaissance Wing – Sredozemna saveznička eskadrila za zračno izviđanje, koja je pod malo drukčijim imenom formirana 1943., nakon što su saveznici slomili Nijemce i Talijane u sjevernoj Africi te su se spremali na invaziju Sicilije. Vodeći u toj eskadrili bili su Britanci, koji su između dvaju svjetskih ratova jače razvili svoje zračne izviđačke snage od Amerikanaca shvaćajući da će one veliku ulogu imati u nekom budućem ratu.
Izviđanje iz zraka pokazalo se ključnim elementom rata te je u prvim fazama rata davalo značajnu prednost u planiranju operacija Britancima nad Nijemcima, čiji su izviđački zračni vojni efekti bili mnogo slabiji i u organizacijskom i u tehnološkom smislu. Kada su krenuli u zajedničke operacije na Sredozemlju, Amerikanci su se pridružili Britancima u tom djelovanju, a sudjelovali su u tome i piloti iz nekih drugih savezničkih zemalja. Letjeli su najčešće na britanskim avionima Spitfire i Mosquito. Nakon što su saveznici osvojili Siciliju i južnu Italiju, ta se eskadrila preselila iz sjeverne Afrike u južnu Italiju i svoje glavne baze imala je u Bariju i Foggii. Tijekom 1943. ona je uvelike promijenila i glavne operativne zadatke jer su izviđački avioni manje služili za pomoć vojnicima na bojištima, a više su se počeli baviti otkrivanjem i fiksiranjem ciljeva za savezničku zrakoplovnu avijaciju koja je u to vrijeme intenzivno, danju i noću, masovno gađala vojne i industrijske centre u Njemačkoj i širem području okupirane Europe. Iz tih baza u južnoj Italiji saveznički izviđački avioni nadlijetali su cijelu srednju Europu, a osobito važnu ulogu imali su u uništavanju industrijskih centara, naftnih polja u Rumunjskoj, mostova, željezničkih čvorišta i luka. Snimani su potencijalni ciljevi i u Njemačkoj, Poljskoj, Čehoslovačkoj, pa i u Jugoslaviji.
Povjesničar Goran Hutinec je fotografije koristio u radu ‘Savezničke snimke iz zraka koncentracijskog logora i stratišta Jasenovac’
Photo: Matija Habljak/PIXSELL
Što je bilo osobito važno, oni su na tim izviđanjima snimali područja koja su nadlijetali i vraćali su se s ogromnim brojem snimki. Negativi su se nakon slijetanja odmah razvijali i izrađivale su se fotografije koje su saveznici pažljivo pregledavali i analizirali. Tih fotografija sa svakog leta bilo je jako puno, računa se da je eskadrila tijekom djelovanja iz južne Italije u dvije godine snimila nekoliko stotina tisuća fotografija koje su potom služile da bi se bombarderskim eskadrilama točno locirali ciljevi. Piloti bombardera tijekom borbenih misija nosili su te zračne fotografije ciljeva. Bila je praksa da piloti izviđačkih aviona aktiviraju automatske kamere prije nego što bi stigli na potencijalni cilj te ih isključe nakon što ga prelete, tako da su se na tim fotografijama našla i neka područja koja saveznicima nisu bila od vojnog interesa.
Tako je jedan američki pilot u siječnju 1945. dobio zadatak snimiti željezničku prugu i kolodvor kod Novske i most preko Save nedaleko od Jasenovca. Tijekom tog leta nadletio je i jasenovački logor te i njega usput snimio. Tako se i ta snimka logora u Jasenovcu, koji za savezničke analitičare tada nije bio interesantan jer nisu ni znali za njegovo postojanje, našla u arhivi svih snimki koje je eskadrila snimila tijekom rata. Nakon Drugog svjetskog rata ta arhiva izgubila je neposredno vojno značenje, nekoliko je puta seljena, ali je bila važna tijekom hladnog rata jer je sadržavala i mnoge snimke objekata u područjima koja su došla pod sovjetsku kontrolu. Nakon što je više puta preseljena, arhiva je smještena u škotski grad Edinburgh pa su se tamo našle i te snimke Jasenovca. Bile su potpuno zaboravljene dok ih tamo nije otkrio Goran Hutinec. Iako je riječ o samo nekoliko snimki, napravljenih s velike visine u tehnologiji snimanja kakva je tada postojala, mnogo manje savršenoj nego što je današnja, ipak se vidjelo da je riječ o izuzetno važnom povijesnom dokumentu. Ne samo da se iz zraka može vidjeti kako je bio raspoređen logorski kompleks, nego se vidi i ključna stvar, a to su nekoliko mjeseci kasnije otkopane, očišćene i zatrpane grobnice na Gradini, ključan dokaz masovnog ustaškog zločina.
To otkriće otvara zanimljiva pitanja: jesu li saveznički analitičari mogli smjesta vidjeti o čemu se radi u Jasenovcu i je li to mogao biti poticaj i za savezničku akciju kada je riječ o logoru? U vezi toga treba podsjetiti na jednu analogiju. Na istovjetan način saveznički izviđački avioni su tada prethodnih mjeseci slučajno snimili i nacistički logor u Auschwitzu. U proljeće 1945. savezničko zrakoplovno zapovjedništvo odlučilo je uništiti tvornicu poznate njemačke kemijske kompanije IG Farben koja se nalazila u poljskom mjestu Monowice, smještenom desetak kilometara od koncentracijskog logora Auschwitza. Da bi točno locirao i identificirao cilj, tamo je 4. travnja 1944. iz Foggie odletio izviđački avion kojim je pilotirao južnoafrički časnik. On je aktivirao kameru prije samog cilja, a preletjevši logor snimio ga je. Bila je to prva zračna snimka Auschwitza, na kojoj su se vidjele barake glavnog dijela logora Birkenaua. Krajem svibnja još jedan avion napravio je isto: snimio je tvornicu, ali i dio logora. Saveznicu su kasnili s bombardiranjem tvornice pa su tijekom ljeta još tri aviona snimila isto područje. Tvornica je prvi put bombardirana 20. kolovoza 1944., kada je samo oštećena, pa je novi napad izvršen 13. rujna. Potom je poslan još jedan avion da snimi štetu, a tada se moglo vidjeti da su neke bombe pale i na Birkenau. Zanimljivo je da je saveznički analitičar objekte Birkenaua točno identificirao kao koncentracijski logor. U to vrijeme saveznici su već znali za postojanje logora u Auschwitzu, i to na temelju svjedočanstava nekih logoraša koji su iz njega pobjegli te su uspjeli dati svoje izvještaje poljskoj vladi u egzilu u Londonu. No tada se znalo samo za postojanje logora, ali se nije znalo što se točno događa u Auschwitzu, odnosno da je riječ o likvidacijama milijuna ljudi.
Prema službenim brojkama u logoru smrti Jasenovac tijekom Drugog svjetskog rata ubijeno je nešto više od 83.000 osoba
Photo: Marko Seper/PIXSELL
Iako je poslije Drugog svjetskog rata počelo intenzivno istraživanje nacističkih zločina i holokausta, a dosta se govorilo i o tome koliko su na Zapadu znali za užase Auschwitza i zašto još za vrijeme rata nije više učinjeno te je tada otkriven i ogroman broj najrazličitijih dokumenata o logoru, za postojanje tih zračnih snimki Auschwitza dugo se također nije znalo. Njih su tek 1978. pronašla dvojica analitičara arhivskog materijala CIA-e, a u javnost su došle 1980., dok su zračne snimke Jasenovca stigle u javnost još kasnije. O tim fotografijama, ali i o tome kako su ustaše pokušale zataškati razmjere zločina u Jasenovcu, govorio je u ranijem razgovoru za Nacional i Goran Hutinec:
“Uništavanje logora je započelo početkom travnja i u tri tjedna gotovo su ga potpuno srušili. Za tu svrhu ciljano su pozvali neke od starih kadrova-koljača, na primjer Miroslava Filipovića-Majstorovića i Ljubu Miloša koji su znali lokacije masovnih grobnica iz 1942. Oni su to sami priznali u poslijeratnim iskazima: da su dobili nalog da unište tragove ekshumacijom i spaljivanjem leševa i da je jedan od onih koji je u tome sudjelovao bio i Dinko Šakić. Snimke snimljene iz savezničkih zrakoplova pokazuju kako su u Jasenovcu i oko njega postojale masovne grobnice prije kraja rata, što pobija tvrdnje negacionista da je logor postao stratištem tek nakon oslobođenja. Kada se snimke uvećaju, mogu se vidjeti pojedinačne zgrade koje su u međuvremenu srušene, a i cijelo naselje Jasenovac. One su važne i kako bi se ispravile greške u nacrtu i položaju određenih objekata unutar logora. Posebno se dobro vidi romsko groblje u selu Uštica. Tamo je bilo masovno stratište Roma iz NDH koji su skoro istrijebljeni 1942. Jugoslavenske vlasti nikada nisu vidjele te fotografije iako su i oni snimali taj prostor iz zraka, ali nakon rata, 1945 – 46.”
I dok je jasno zašto ova otkrića Gorana Hutineca prešućuju rigidni desničari poput onih koji su prošlog tjedna bili u Saboru, ostaje potpuno nejasno zašto te dokaze ne koriste službene državne institucije poput Javne ustanove Spomen područje Jasenovac.
