Volim narodne izreke i poslovice, zanimljivo mi je kako su ljudi već tada, samo promatrajući, bez alata i znanja koja imamo danas oko puno stvari bili u pravu. Neke izreke su ajmo reći zdravorazumske; kao nespretno dijete, često sam padala, a još sam češće na svoja bolna koljena ili laktove mogla čuti Proći će kad se budeš udavala. To doista je istina, svakoj rani treba vremena da zacijeli. I doista, prošlo je i puno prije nego li ću se udati. Ne moramo biti znanstvenici niti doktori da vidimo kako se s vremenom rana pretvara u ožiljak. Ali, što je s onim izrekama koje postoje u narodu, a ne možemo ih tako lako potvrditi ili opovrgnuti jesu li provjerene? Sigurna sam da jako velik broj njih je, a evo i znanstvenih objašnjenja za nekolicinu.

Leti li svaka ptica svome jatu?

Tu možemo vezati i Sličnosti se privlače, što onda povlači i Različitosti se privlače. Što je od toga istina? Naime, ovdje je stvar malo kompliciranija nego što se čini. Oboje je točno, ali do neke mjere. Nešto što nam je novo i različito sigurno će okupirati našu pažnju i biti će nam zanimljivo, ali to nije nešto što traje dugoročno. Kada postanemo svjesni razlika i kada zadovoljimo svoju znatiželju, to nešto novo i različito nam više nije toliko zanimljivo.  Istraživanja su pokazala kako se zapravo, na duže staze, okružujemo ljudima koji su nama slični, koji dijele slične interese, stavove, hobije, pogled na svijet, itd. Sličnosti nam zapravo produbljuju odnose i daju nam osjećaj pripadanja. S toga, radije ulažite u ono što je vama blisko i drago, ali si i s vremena na vrijeme dopustite razbiti rutinu s nečim novim, zanimljivim i izazovnim.

Što trijezan misli, pijan govori?

Činjenica je da konzumacija alkohola dovodi do toga da otpustimo kočnice. Puno smo opušteniji i ležerniji nakon jedne čašice, ali upravo u tome leži objašnjenje zašto ova izreka nije istinita. Alkohol ima ogroman utjecaj na mozak. On utječe na dio mozga nazvanim hipokampus. To je naš centar za pamćenje. On je odgovoran za rupe u pamćenju koje se mogu pojaviti idući dan nakon koje čaše previše. Nadalje, alkohol utječe na motorni i prefrontalni korteks. Motorni korteks je zadužen za regulaciju naših pokreta, dok je prefrontalni korteks zadužen za rasuđivanje i prosudbu. Prefrontalni korteks je jedan od ključnih dijelova mozga koji nas čini ljudima. Zamislite situaciju, vozite se kući sa zabave i popili ste. Cesta je prazna, a vama se taman na semaforu pali crveno svjetlo. Vrijeme koje je potrebno da percipirate to crveno svjetlo puno je duže kada ste pod utjecajem alkohola. Uz to,  trebat će i više vremena da mozak tu informaciju crvenog svjetla shvati i obradi, pa ćete tako i kasnije stisnuti kočnicu nego što biste to napravili da niste popili. Također, kada konzumiramo alkohol, oslabljena nam je motorna kontrola, kao i naše rasuđivanje pa se zbog te inhibicije ponekad mogu javiti nepoželjna ponašanja. Na primjer, nerijetko se u vijestima može čuti kako je izbio nasilni incident i da su svi sudionici bili pod utjecajem alkohola. Konzumacija alkohola mijenja i utječe na gotovo svaki dio našeg mozga. Samim time, promjenom u mozgu, mijenjamo se i mi sami. 

Daleko od oka, daleko od srca, ili?

Postoji jako puno istraživanja na ovu temu, pogotovo kada govorimo o vezama i romantičnim odnosima. Često se može pročitati kako postoje benefiti npr. veza na daljinu. Međutim, uđe li se dublje u tu problematiku, realnost je takva da postoje benefiti, ali su oni individualni i zapravo u vrlo malom postotku. Ta istraživanja su se bavila psihičkom razinom i uglavnom pokazuju da takve veze funkcioniraju ukoliko u odnosu postoji velika razina povjerenja, vjernosti, ulaganja, poštivanja i sl.  Ono o čemu se rijetko može pročitati su istraživanja u kojima se ispituje neuronska razina. Takva istraživanja govore da daljinom, kemijske veze u mozgu pucaju. To se događa zato što više nema podražaja koji ih hrani, osnažuje i održava ih živim. Tu leži i jedno od objašnjenja zašto se kaže da nakon prekida veze, slomljeno srce boli kao fizička bol. Ali, nemojte me krivo shvatiti, kontekst je vrlo bitan, a osjećaji koje prema nekome gajimo ne nestaju u potpunosti, već s vremenom i odsutnosti postaju puno manjeg intenziteta nego li su prije bili.

Je li jutro pametnije od večeri?

Znamo kako postoje ljudi koji bolje funkcioniraju rano ujutro, ali i oni koji bolje funkcioniraju popodne ili navečer. Međutim, kada govorimo isključivo o donošenju odluka, jutro je pametnije od večeri, neovisno o tome bili ranoranioc ili noćna ptica. To ne znači da se morate dignuti rano ujutro kako bi donijeli neku bitnu odluku, već da je bitnu odluku bolje donijeti u nekoliko sati nakon buđenja, nebitno probudili se u 8 ujutro ili u podne. Objašnjenje je vrlo jednostavno – kada se probudimo, puno smo odmorniji, puni energije, mozak nam nije opterećen informacijama, a time nam je i samokontrola na najvišem nivou. Kako dan odmiče, mozak postaje preplavljen informacijama, a mi iscrpljeniji, što utječe na kvalitetu naših odluka. Istraživanja su pokazala da su odluke koje su donesene nekoliko sati nakon buđenja puno točnije  u odnosu na odluke koje su donesene prije spavanja. Ne kaže se za bezveze, prespavaj pa odluči. Prilikom sna, mozak pohranjuje informacije i rezonira ih što nam ujutro daje dojam hladne glave.

Bez muke nema nauke, ili?

Vjerovali ili ne, ova izreka je u potpunosti točna. To ne znači da ćete prilikom učenja osjetiti fizičku bol, osim ako ne učite npr. voziti bicikl pa je određen broj padova nažalost neizbježan, već znači da je učenje proces koji nije baš tako ugodan. Čak i oni ljudi koji vole učiti govore da nije lagano. Učenje iziskuje veliku količinu koncentracije i kognitivnog napora koji je sam po sebi mukotrpan. Iz iskustva mogu reći da zna biti vrlo teško održati pažnju na gradivu koje treba savladati, a u pozadini razmišljam o tome što ću kuhati taj dan, imam li sve namirnice ili jesam li se sjetila prijaviti ispit. A da ne govorim još i o panici koja nastaje kada shvatim da mi za određeno gradivo treba više vremena nego što sam mislila. Učenje traži vrijeme te se nove stvari ne mogu naučiti preko noći, već kroz duži vremenski period. Zanimljiv je podatak koji govori kako je za određenu aktivnost potrebno čak do 10 000 ponavljanja kako bi ona postala automatska! Ali, nije sve tako crno, učenje novih vještina nas osnažuje. Kada naučimo nešto novo, osjećamo se kompetentnijima čime se i naše samopouzdanje podiže. S toga, ulovite se u koštac s onim što ste oduvijek htjeli naučiti, a nikad niste i uživajte u benefitima svog rada, truda i ulaganja. 

Za kraj, voljela bih naglasiti kako uvijek postoje iznimke i rijetko kad su stvari crno-bijele. Štoviše, ići ću toliko daleko i reći da nikada nisu crno-bijele. Uvijek će postojati istraživanja za i protiv. Bitno je kako ćemo ih shvatiti i interpretirati te hoćemo li ih kritički sagledati. Danas ćemo na određenu temu imati jedne nalaze i potvrde, a kako se znanost razvija, oni će se potvrditi ili opovrgnuti. U tome i je ljepota znanosti. I sjetite se što kažu za iznimke – tu su kako bi potvrdile pravilo.

Andrea Armano, univ. bacc. psych.

mentalnitrening