18. OSCARFEST letak
Brigita Lukina - Žena i čavao (foto-senrju)
Dado Kovačcević - € barjak (Prvomajska)
Miroslav Gerenčer Gero - Jakov Jozinović
__________________________
Dražen Jergović - Razgibavanje
Kad bismo i danas ručno obrađivali zemlju, ne bi nam trebalo fitness-centara.
____________________________
Ivan Grahovec - Svečana akademija u ružičastoj magli
Jučer sam svratio do trga na još jednu u nizu obljetnica. Prizor je bio upravo onakav kakav priliči našoj stvarnosti: na jednoj strani ljudi koji su nekoć davali sve za ideale, a na drugoj današnji prvobitelji koji se gledaju preko nišana, ali se zato složno guraju u redu za porciju graha. Ta je zdjela postala jedini zajednički nazivnik naše politike – simbolična razmjena mrkih pogleda uz miris sušenih rebara.
Dok smo stajali u redu, s razglasa su nas zasuli valovi onog specifičnog, domaćeg optimizma. To je ona vrsta vedrine koja se dijeli besplatno i šakom i kapom, jer je to valjda jedini artikl na tržištu koji inflacija ne može okrznuti. Što je novčanik tanji, to su obećanja o budućim ulaganjima deblja. Slušajući te govore, čovjek bi pomislio da živimo u zemlji čudesa, a ne u državi u kojoj je proizvodnja minusa postala najsofisticiraniji tehnološki proces. Primjerice, kod nas tvornice i rafinerije rade punom parom samo onda kada treba dokazati da je gubitak zapravo vrhunsko postignuće modernog menadžmenta.
Posebno me fascinira ta naša matematika velikih brojki. Imamo te neke gospodarske divove koji vrte milijune, dok s druge strane naši fondovi funkcioniraju kao mini crne rupe. Jednostavno je: što oni više zarade, to više novca "ispari" iz zajedničke blagajne. To je znanstveni fenomen dostojan laboratorija, gdje milijuni nestaju brže nego što prosječan umirovljenik stigne odlučiti hoće li danas kupiti kilogram kruha ili paketić tableta za tlak.
Dok mi ovdje važemo svaku mrvicu, oni koji su se "snašli" uživaju u mirovinskim blagodatima iz dalekih poreznih oaza, promatrajući nas kroz ružičastu maglu novih investicijskih ciklusa. Čak su i Norvežani, poznati po svojoj hladnokrvnosti, sjeli, izračunali i shvatili – najisplativija investicija vezana uz nas je zapravo karta u jednom smjeru prema sjeveru. Njima se bježanje isplati više nego nama ostajanje.
A što na sve to kaže radnička klasa? Naša sindikalna borba postala je vrlo melodična. Sve se svelo na pjevušenje uz kakvu gibanicu ili prigodni domjenak. Lakše je progutati još jedno ministarsko obećanje nego se uspraviti i tražiti svoje, jer gibanica barem ne traži da misliš o sutrašnjici.
Sve nas to, kažu stručnjaci s tribine, priprema za nešto veliko. Hrane nas vijestima o svjetskim igrama moći i velikim vođama preko oceana, dok nas zapravo polako uvježbavaju za finalni čin – onaj svečani bankrot države koji ćemo dočekati s osmijehom, jer nam je već odavno objašnjeno da je dno zapravo samo odskočna daska za novi, još kreativniji minus.
________________________
NALIČJE TJEDNA Dražena Jergovića
SANDRA neslužBENČIĆ
Zvonimir Nemet - AFORIZMI
Oni vole ovce jer su se navukli.
Lako je od točke A do točke B ali do G je puno teže.
Vlast je puna praznih "Elitista" ali punih računa.
Njezino Mudroslovlje i Glasnoslovlje dokazuje tvoje Šutoslovlje.
Njezino Jezikoslovlje nema lovostaj.
Srp više ne kosi, čekić je zahrđao ali ista vrsta vlada.
Koga je briga kad glasine uzmu maha.
Svaka ima jednu i druga joj ne treba.
Šećeri posvađaju sve kao "ovi" s politikom narode.
Svako društvo ima svoju Kugu.
