Za razliku od CRO premijera Andreja Plenkovića i njegovih ministara što ne skidaju ružičaste polit-ekonomske naočale, čak i službena državna statistika – laički: točan zbroj netočnih podataka!? – kojoj tzv. obični/mali ljudi u principu ne vjeruju jer ne korespondira s njihovom svakodnevicom, nevoljko potvrđuje posljednjih mjesec-dva da je gotovo tri četvrtine građana prisiljeno živjeti na slamku. Cijene hrane, režija, energenata, usluga, liječenja, priuštivog stanovanja itsl. neizdrživo su eksplodirale osobito od početka jeseni 2025. i očito je kako ih trećemandatna HDZ-Plenkovićeva vlada više nije kadra kontrolirati. Stoga Plenkovićeva predbožićna izjava o tomu da „naši građani danas žive bolje no ikad prije“ zvuči kao neodgovorno, licemjerno ruganje ljudima u lice u okolnostima kada i službena statistika ne skriva kako 20 posto žitelja tzv. Samostalne, Neovisna i Suverene živi u kritičnom riziku od siromaštva. Na samom rubu ili ispod njega.
Do iritantnosti bahat/arogantan bez pokrića, gospodarski ministar Ante Šušnjar iz koalicijske kvote Domovinskog pokreta (DP) u povodu predbožićno-novogodišnjeg inflatornog udara na životni standard upravo je zgrozio javnost, ali i ekonomsku struku, nonšalancijom: „Inflacija u RH je neželjeni učinak rasta gospodarstva, plaća, mirovina i potrošnje i nije visoka koliko joj se pridaje pozornost.“ Kao, „mi smo sezonalno gospodarstvo, za vrijeme turističke sezone i blagdanskog razdoblja imamo povećanu potrošnju koja raste već 31 mjesec zaredom i tu dolazi do generiranja, tj. ubrzavanja inflacije. Imali smo inflaciju i 12, 13 ili 14 posto“. Što pak s činjenicom da je potrošnja tjedan uoči Božića porasla osam posto, a broj fiskaliziranih računa pao dva posto!? Već pučkoškolska računica sugerira da su ljudi kupovali manje, ali znatno skuplje robe, pa…
Nije problem to što mase tzv. običnih/malih građana dišu na škrge i žive na slamku, najugroženije kategorije – penzići, radnici na minimalcu i oni s plaćama manjim od 1000 eura, kakvih je 50 posto, ljudi na socijalnoj pomoći te vojska ine sirotinje – već na vatrogasnim aparatima za puko preživljavanje!? Problem je to što se inflaciji „pridaje velika pozornost“!? A HDZ-Plenkovićeva vlada je, tvrdi, rastom gospodarstva, plaća, mirovina, socijalnih i inih davanja, svojim politikama, omogućila građanima već 31 mjesec zaredom više novca u džepu i time veću potrošnju. Neće biti. Ima tu jedna kvaka o kojoj Šušnjar ni abera. Usporedbom, je li, svote ostvarenog prihoda od potrošnje i broja fiskaliziranih računa očit je nesrazmjer koji upućuje na spoznaju o tomu da je stalni rast cijena svim, osobito egzistencijalno važnim proizvodima i uslugama, formalno bildao dojam o debljim novčanicima ljudi. Za što je, sic transit, zaslužna baš HDZ-Plenkovićeva vlada.
Plenkovićeva inflacija
I otkud onda „neutemeljene kritike“ njezinih politika, kojima „pomaže osobito ranjivim skupinama u društvu kako bi im smanjila inflatorne pritiske i omogućila lakši život“? Međutim, broj fiskaliziranih računa opada u razdoblju kojim se Šušnjar i Plenković hvale – i opadat će 2026. godine, za koju najavljuju nešto nižu inflaciju od tri posto – a prihodi od potrošnje su rasli. Time profitira i državni proračun budući da se u više od 50 posto hrani iz PDV-a na potrošnju gotovo svih proizvoda i usluga – čak i humanitarnih donacija, sic transit – te ekonomski pretjeranih cca 20 posto od turizma. Upravo su vladine politike loših proračunsko-upravljačkih prioriteta razlog zašto se politička oporba oštro obara na pogubne uzroke „Plenkovićeve inflacije“.
Nije normalno da je kupnja skupoga zapadnog oružja preča od npr. obrazovanja, socijalne sigurnosti i životnog standarda naših ljudi. Je li jedan njemački tenk Leopard 2A8, kojih je HDZ-Plenkovićeva vlada neki dan kupila 44 po cijeni od 25-30 milijuna eura po komadu, važniji od 30-40 puta manje svote za cca 8000 potrebitih osobne asistencije!? Ustavni sud RH je upravo srušio nevjerojatno diskriminatorne/nehumane nove zakonske paragrafe o osobnoj asistenciji („Neću razgovarati s ulicom!“ – bezobrazno je resorni ministar Marin Piletić odbio te ljude kad su ga upozoravali na kršenje svojih temeljnih ljudskih prava) i poslao vladu na popravni ispit. Umjesto da smjesta smijeni dokazano nesposobnog ministra Piletića, kada već nesavjesnik ne pomišlja na ostavku, premijer ga brani, sugerira krivnju prethodnih vlada (SDP-ove Zorana Milanovića?) i spominje – novčani trošak za osobnu asistenciju. Sramota. Da je trošak i peterostruko veći, ustavno socijalni RH ga mora imati među proračunskim prioritetima.
Ne mareći za sindikalna upozorenja vladajućima kako zbog rastuće inflacije i nemogućeg života na slamku spremaju zakonom dopušteni masovan otpor, vlada je odobrila kupnju sustava protudronske zaštite, 18 francuskih haubica CAESAR, 44 tenka Leopard 2A8 i 420 teških terenskih kamiona TATRA ukupne vrijednosti blizu dvije milijarde eura. I, premijer Plenković je na brzaka otputovao u Pariz i Berlin u shopping, a hrvatski će porezni obveznici godinama otplaćivati taj zajam iz Unijinih tzv. instrumenata SAFE na podnošljivosti koji ih je Plenković, bez pitanja, prethodno obavezao na NATO-ovu summitu. Vladin potpredsjednik i ministar obrane Ivan Anušić će reći da su „vlada i MORH čvrsto opredijeljeni za daljnju modernizaciju HV-a jer je to izravan ulog u sigurnost građana i potpora NATO-ovim ciljevima sposobnosti“.
Kakvi NATO-ovi ciljevi kad ti 20 posto sugrađana gladuje (npr., vidi kilometarske kolone svaki dan samo u Zagrebu pred pučkom kuhinjom fratara na Svetom duhu), 90 posto od 1,2 milijuna penzića prima manje od 700 eura mjesečno, svaki drugi od 1,6 milijuna zaposlenih živi s manje od 1000 eura, a cijene svih proizvoda i usluga dnevno probijaju sve granice izdržljivosti!? Ako je premijer Plenković mislio na sebe, svoje ministre, saborske zastupnike i buljuk politički ZNA SE instaliranih ljudi u rukovodnoj infrastrukturi ekonomije i društva, onda je sasvim u pravu da ta kategorija „danas živi bolje no ikad prije“. Recimo, njegovih 6000 eura mjesečne plaće plus najmanje toliko od dnevnica i inih povlastica prava je egzosfera u odnosu na prosječnu ili medijalnu plaću u RH. Penziće se u tom odnosu na da pronaći ni elektronskim sitnozorom!
Zbog „nesuverenističkog“ cupkanja po birokratskim notama EU/NATO-a i uplitanja u ukrajinski rat – gdje je RH u odnosu na svoj BDP peti donator gubitničkog i sramotno korumpiranog režima u Kijevu, sic transit – plaće, mirovine, socijala, sustavi zdravstva, školstva, znanosti, kulture etc. se ne mogu nositi s inflatornim udarima. Nije stvar toliko u tomu da nema novca, uključivo još kraće vrijeme raspoloživo u Unijinoj blagajni, koliko jest u tomu da ga se ne cijeni kao razvojno gorivo, proizvodnju dodane vrijednosti radi domaće samodostatnosti i izvozne konkurentnosti. Nakon Estonije, Hrvatska je rastom/visinom inflacije (3,8 posto) najgora među 20 zemalja članica eurozone, što je zoran dokaz HDZ-Plenkovićva zabrinjavajućeg upravljanja tzv. Samostalnom, Neovisnom i Suverenom. Kojoj su od proklamiranih, je li, samostalnosti, neovisnosti i suverenosti ostali tek trobojnica crven-bijeli-plavi, grb o kojem se Hrvati ne uspijevaju dogovoriti počinje li šahovnica crvenim ili bijelim poljem, ima li iznad ili nema krunu s grbovima pet svojih povijesnih pokrajina, te himna što ju je na preporodne stihove Hrvata Antuna Mihanovića uglazbio u Glini sredinom 19. stoljeća Srbin Josif Runjanin.
Sjeća li se još tko medijski preglasnih ideala drčnog pokojnika Hrvoja Šošića i polit-ekonomskih istomišljenika o „hrvatskoj pušci na hrvatskom ramenu i hrvatskoj lisnici u hrvatskom džepu“? Nema se smisla ni sjećati kad „hrvatskoj pušci na hrvatskom ramenu“ zapovijeda NATO, a „hrvatskom lisnicom u hrvatskom džepu“ raspolažu Bruxelles, Svjetska i Europska banka, Međunarodni monetarni fond, rejtinške agencije tipa Standard&Poor’s, Moody’s, Fitch, kojekakve megakorporacije… Hrvatsko tzv. obiteljsko zlato i srebro – od banaka, trgovine, prometnica, nekretnina do najunosnijih turističkih kapaciteta u najprestižnijim odredištima, telekomunikacija, rudimenata nekad moćne izvozne industrije, uskoro i poljoprivrednog zemljišta etc. – više nisu nacionalno bogatstvo profitima u službi hrvatskog razvoja i blagostanja.
Po riječima predsjednika NHS-a Dražena Jovića medijima, „stanje u RH uopće nije dobro. Moramo priznati problem i objasniti radnicima kako da školuju djecu s 900 eura plaće. To je neizvedivo. Stanje se podcjenjuje i banalizira, a to nije dobro. Od Nove godine poskupljuju komunalije, struja i hrana, razne naknade i usluge, što je ozbiljan udar na životni standard“. U kolovozu 2025. je međugodišnja stopa inflacije iznosila 4,1 posto, a u rujnu 4,2 posto. Usluge su poskupjele 6,6 posto, energija 5,3 posto, hrana, piće i duhan 4,1 posto… Uvođenjem pak „naše valute eura“ umjesto nacionalne kune, sve je preko noći poskupjelo više od 100 posto: kupovna moć tzv. običnih/malih ljudi drastično je pala, tako da, odokativno, ono što je jučer stajalo 100 kuna danas treba platiti 100 eura. Premijer Plenković je tada rukama, nogama i jezikom uvjeravao sugrađane u razliku jedva 0,2-0,4 posto.
Jest da je vlada nedavno povećala sa 70 na 100 osnovnih prehrambenih namirnica s ograničenim cijenama ne bi li „pomogla najsiromašnijim“, ali, po „starom trgovačkom običaju“, koji inspekcija traljavo sankcionira, tih artikala uglavnom – nema na policama. „Vlada nekoliko godina provodi niz mjera kojima utječe na suzbijanje inflacije, ali ona nije dominantan akter u suzbijanju njezina rasta“, reći će posebni premijerov ekonomski savjetnik Zvonimir Savić. I sad, građani bi trebali svršavati od sreće, ako prežive Novu godinu, jer ih Savić uvjerava da će „inflacija ove godine biti veća od tri posto, ali prošlih je godina bila i veća od 10 posto“!? Sljedeće godine će, procjenjuje, stopa inflacije biti 2,8 posto, koliko, je li, odokativno predviđa i Europska komisija. Ništa ohrabrujuće, ali… Tim više jer je Eurostat upravo objavio hrvatsku inflaciju u studenom 2025. po stopi od 4,3 posto (Estonija 4,7 posto; eurozona 2,2 posto), mjerenu tzv. humaniziranim indeksom potrošačkih cijena.
Strukturni problem
„Društvo mora štititi najugroženije, tomu moraju svi pridonijeti, pa je neprihvatljivo da neki zarađuju na račun građana“, pametovao je u HTV-ovu Dnevniku bivši „svakomloncupoklopac“, protuvladin sindikalni čelnik Krešimir Sever, sada vrlo miroljubiv, konstruktivan predstojnik Vladina ureda za socijalno partnerstvo. „Od uvođenja eura do danas nekima su izdašno rasle zarade preko leđa građana, čime su najviše trpjeli najsiromašniji. Ograničene cijene proizvoda i usluga treba strogo kontrolirati, jer u Hrvatskoj imamo veliki broj ljudi na minimalcu ili blizu minimalne plaće, umirovljenika koji vrlo teško sklapaju početak i kraj mjeseca. Stoga je važno utemeljiti registar građana kao alata kojim će država moći ciljano, izdašnije pomagati i najpotrebitijima.“
„Svojedobno je guverner HNB-a Boris Vujčić kazao u vezi s inflacijom i enormnim poskupljenjima svega i svačega neka građani kupuju tamo gdje je jeftinije, a ministar gospodarstva Ante Šušnjar sada kako se inflaciji pridaje prevelika pozornost“, kazao je bivši SDP-ov financijski ministar Boris Lalovac u intervjuu u središnjem Dnevniku Nove TV. „Među njima dvojicom se vodi ozbiljna utrka koji će bolje objasniti inflaciju, a to je strukturni problem na koji je oporba više puta upozoravala premijera. Pa i pri donošenju državnog proračuna za 2026. godinu. Da je problem strukturni, znači da su hrvatski i ciklusi eurozone različiti. Oni su došli na inflaciju od dva posto, spustili su kamatne stope. Instrument kojim se bore protiv inflacije više ne koriste. Hrvatskoj treba suprotan instrument, ako vodi monetarnu politiku samo s razine Europske središnje banke (ECB). Drugi je problem gubitak konkurentnosti, a treći su cijene hrane. Vlada čak u proračunu tvrdi da nema problema. Bavi se paušalnim mjerama. Nije učinila ništa zamrzavanjem cijena 100 proizvoda, jer su cijene nakon toga rasle više no općom stopom inflacije.“
Registar siromaštva!? Sramotni „geto“ za ljude kojima kapitalistički sustav tzv. divljezapadne CRO demokracije okreće leđa!? Umjesto da se učinkovito bavi liječenjem otvorenih gospodarskih i društvenih rana, skrbi za svoje ljude prije no za sve drugo, vladajući ne pokazuju znanje, volju i aktivitet ni za što izglednije od pukog dolijevanja životne tekućine kad se ona spusti blizu dna čaše. Slamka ostaje do daljnjega.
