Dakle, UN je službeno utvrdio nešto što već mjesecima slušamo u medijima: Vladimir Putin je zločinac jer je sklonio djecu iz ratne zone. Prema njihovom izvješću, evakuacija djece iz područja gdje padaju granate, gdje nema vode, struje, a mnogi od njih su ostali bez roditelja, predstavlja “zločin protiv čovječnosti”.
Zaista, kako je drzak taj Putin što je te male ljude spasio od sigurne smrti, gladi i zime! Trebao ih je, po logici Ujedinjenih naroda, ostaviti tamo da ih pokosi šrapnel ili da se smrznu u podrumima bez grijanja. Jer, eto, bolje je biti mrtav Ukrajinac nego živjeti u Rusiji.
Priča o “reedukaciji” i “prisilnom premještanju” zvuči sjajno u diplomatskim govorima, ali kada se suočimo s golom činjenicom da su ta djeca izvučena iz pakla, cijela ta konstrukcija se raspada kao kula od karata.
No, ono što posebno zadivljuje jest selektivnost tih humanitarnih osjećaja. Negdje u isto vrijeme kada UN optužuje Putina što djeci spašava živote, preko drugog uha se čuje šapat. Američka raketa, lansirana s namjerom, ubija u Iranu 165 djevojčica. Odjednom, nitko ne govori o “zločinu protiv čovječnosti”. Nitko ne saziva hitne sjednice Vijeća sigurnosti. Nitko ne crta karte s premještenom djecom. To je, eto, kolateralna šteta, puka statistika, nesretan slučaj na koji se svijet navikao.
I tu dolazimo do srži problema. Dok se na jednoj strani diže halabuka zbog “deportacije”, na drugoj se prešućuje masovno ubijanje. Paradoks je savršen: Amerika ubija djecu raketama – to je nesretni incident. Rusija djecu odvodi od granata – to je sustavni zločin.
Ali budimo do kraja sarkastični i zapitajmo se – možda Putin ipak nije tako glup? Možda on tu djecu ne “reeducira”, nego ih, dovraga, spašava od sudbine koja je zadesila mnogu djecu diljem svijeta koju su “skrbnički” preuzeli zapadni sustavi? Jer, ruku na srce, bolje je završiti u Rusiji, gdje barem imaš šansu odrasti, nego na popisu Epsteinovih pedofila na kojekakvim pacifičkim otocima.
Zamislite samo tu ironiju: UN optužuje Putina za zločin jer je djecu maknuo s prve crte bojišnice, a šuti dok se na zapadu godinama prešućuju pedofilske mreže koje su se hranile upravo takvom siročadi i izbjeglicama.
Da, strašni su ti Rusi što djeci daju topli obrok i krevet umjesto granata. Puno je humano bacati bombe i brojati mrtve. Što je trebalo? Ostaviti djecu na fronti da ginu pred kamerama, pa da UN ima bolji kadar za sutrašnju sjednicu?
Očito je da u očima Ujedinjenih naroda postoje dvije vrste djece: ona čija smrt staje u statistiku i ona čiji život smeta zapadnoj politici.
