Ako je netko do sada dvojio što je država, slučaj Frke-Petešića, ali i mnogih drugih političkih dužnosnika, pokazao nam je da je država zapravo nekretnina.
Sve priče o tome kako s državom treba uspostaviti posebni emocionalni odnos, koji se naziva domoljubljem, zapravo su, pokazali su nam to plastično naši političari, puste tlapnje. Oni s državom imaju posebne poslovne i vlasničke odnose. Sve što rade, dobro naplate, baš kao što i usele u svaki prostor koji im stoji na raspolaganju.
Da država nije nekretnina, stvari bi stajale drugačije. Tada se političari ne bi borili tko će posjedovati prostor, nego bi promišljali i razvijali javne politike u funkciji građana.
To što je Frka-Petešić dobio podrum za knjige, dobio ga je zbog toga što on i politička opcija kojoj pripada i čije politike provodi, državu promatraju kao nekretninu koju netko treba posjedovati.
Ne znam koga uopće čudi što su Državne nekretnine izdvojile gotovo pola milijuna kuna za preuređenje podrumskog prostora u kojem su smještene knjige Frke-Petešića? Državne nekretnine su to učinile iz domoljubnih razloga za domoljuba.
Domoljubni prostor ne smije propadati, treba ga održavati i, što je najbitnije, treba omogućiti da taj prostor dođe u prave ruke – onih koji Hrvatsku vole. Naravno, vole je kao nekretninu i prostor. Sve ostalo bi bilo bogohulno.
Marksisti, primjerice, ne mogu biti domoljubi. Marx je, ako pitate naše domoljube, bio naivac koji je smatrao da je novac prava moć, odnosno, Marxovim riječima, on je tvrdio da ”novac može sve što ne možeš ti” pa tako ”novac može jesti, piti, ići u kazalište i na ples, on zna prisvojiti umjetnost, učenost i historijske vrijednosti”.
Marx je bio potpuno u krivu. To što je mislio da može činiti novac, naši su domoljubi pokazali da novac ne čini, nego domoljublje. Domoljublje je ona moć koja vam osigurava novac, hranu, piće, naknade, knjige i podrume.
Vidjeli smo to i iz nedavnog dopisa Državnih nekretnina iz kojeg je razvidno da Frka-Petešić ne ide u podrum. U podrum ne ide, sačuvaj bože, ni njegov novac. U ovaj podrum ide domoljublje.
Sve što ne može činiti Frka-Petešić, čini njegovo domoljublje. Njegov doprinos čitavoj raspravi svodi se na puko čuđenje kako građani ne shvaćaju da je on domoljub koji voli knjige, ali ih voli manje od države. Zato je dopustio da mu država otuđi i zatoči knjige. On, prema vlastitom priznanju, u tom podrumu nije ni bio.
Baš kao što je nekada bivša država političke neprijatelje sklanjala na Goli otok, tako je ova država sklonila Petešićeve knjige kako bi se on mogao posvetiti bitnoj djelatnosti – razvijanju domoljubnih politika. Čitanje ne razvija domoljublje, zato je bila nužna državna intervencija koja je imala za cilj odvojiti Frku-Petešića od knjiga, kako ne bi ideološki zastranio.
A nezahvalni građani, umjesto da cijene ovu njegovu žrtvu separiranja od knjiga, u ovome vide skandal. Srećom, tu je premijer Plenković koji, zbog svakodnevne blizine s ovim suvremenim svecem i isposnikom domoljublja, ne dopušta, i to samo zato što je slučaj ”prinesen njegovoj pažnji”, da se nastavi sramotna haranga kojekakvih nedomoljubnih nezahvalnika.
No baš kao što je država nekretnina ili prostor za domoljube, tako je i Crkva nekretnina za biskupe i svećenike. To što je, ne Marx, nego naivac Isus Krist, pokušao promovirati tezu o Crkvi kao zajednici vjernika ili naroda Božjeg, pripada u anale krivog poimanja.
Institucija koja ima više nekretnina nego vjernika, zasigurno ne smatra da su vjernici i vjera bitniji od nekretnine i vrijednosti koju te nekretnine imaju.
Pokazuje to i najnoviji slučaj u Zadru. Naime, prema medijskim informacijama, država je Zadarskoj nadbiskupiji, kao kompenzaciju za oduzetu imovinu, odlučila prepustiti vlasništvo nad zgradom Doma županije. Za sve one koji ne znaju, zgrada Doma županije je najatraktivnija nekretnina smještena na Rivi, odmah iznad Pozdrava Suncu.
Da je Crkva, kojim slučajem, zajednica vjernika ili naroda Božjeg, ne bi joj trebale prazne nekretnine. Ovako, uz gotovo praznu zgradu Sjemeništa, Zadarskoj nadbiskupiji, treba još jedna nekretnina. Naravno, i ova nekretnina će biti za knjige. A za što drugo bi i bila?
Budući da poštujemo načelo sekularizacije ili realitet odvojenosti države od Crkve, u Dom županije neće useliti knjige domoljubnog ili sekularnog sveca Frke-Petešića, nego isključivo knjižni fond koji pripada Zadarskoj nadbiskupiji, a koji je, kako je najavljeno, trebao biti združen s knjižnim fondom Sveučilišne knjižnice u Zadru.
Sad, ili nešto od ovoga nije istina ili ćemo, svi mi koji živimo u Zadru, svjedočiti rijetkom religijskom fenomenu – bilokaciji.
Nije isključeno da zadarske crkvene vlasti računaju na to da će isti knjižni fond istovremeno biti prisutan na dvije lokacije – u zgradi Doma županije i u Sveučilišnoj knjižnici. To je već čudo.
Ako se to dogodi, onda je vrijedilo zgradu Doma županije prepustiti Zadarskoj nadbiskupiji. No ako se to ne dogodi, onda je krajnje vrijeme da država, koja se poima kao nekretnina, od Crkve nauči kako se nekretnine umnažaju, a ne kako se ostaje bez nekretnina.
Kako sada stvari stoje, sasvim je razvidno da svi oni koji žele dobiti neki prostor od države, uz uvjet da su domoljubi i(li) vjernici, nužno trebaju imati knjige. Svi oni koji su se rugali ljudima koji su ulagali u znanje i knjige, sada se suočavaju s bolnom istinom – bez knjiga nema ni nekretnina. Ako ovo nije dokaz da su Hrvati ljudi knjige, ne znam što jest.
Pravi Hrvati nikada neće pristati na to da im u knjižnici budu i knjige Karla Marxa. Takvi su u ideološkoj zabludi jer smatraju da novac otuđuje na način da oni koji imaju ujedno i realiziraju sve svoje zamisli i ideje. I to sve zato što imaju novaca, odnosno novac im daje da budu sve ono što oni nisu.
Imati misao o stanu, a nemati stan, znači biti bez stana. Imati misao o knjigama u podrumu ili u Domu županije, a nemati podrum ili zgradu Doma županije, znači biti bez podruma i Doma županije.
Kako vidimo, samo ideološki zastranjeni ljudi smatraju da je za realizaciju zamisli potreban novac. Ne, za to ne treba novac, nego isključivo domoljublje i čvrsta vjera. Svi ostali su, znali to ili ne, jugonostalgičari koji ne vole ovu državu-nekretninu.
autograf
Sve priče o tome kako s državom treba uspostaviti posebni emocionalni odnos, koji se naziva domoljubljem, zapravo su, pokazali su nam to plastično naši političari, puste tlapnje. Oni s državom imaju posebne poslovne i vlasničke odnose. Sve što rade, dobro naplate, baš kao što i usele u svaki prostor koji im stoji na raspolaganju.
Da država nije nekretnina, stvari bi stajale drugačije. Tada se političari ne bi borili tko će posjedovati prostor, nego bi promišljali i razvijali javne politike u funkciji građana.
To što je Frka-Petešić dobio podrum za knjige, dobio ga je zbog toga što on i politička opcija kojoj pripada i čije politike provodi, državu promatraju kao nekretninu koju netko treba posjedovati.
Ne znam koga uopće čudi što su Državne nekretnine izdvojile gotovo pola milijuna kuna za preuređenje podrumskog prostora u kojem su smještene knjige Frke-Petešića? Državne nekretnine su to učinile iz domoljubnih razloga za domoljuba.
Domoljubni prostor ne smije propadati, treba ga održavati i, što je najbitnije, treba omogućiti da taj prostor dođe u prave ruke – onih koji Hrvatsku vole. Naravno, vole je kao nekretninu i prostor. Sve ostalo bi bilo bogohulno.
Marksisti, primjerice, ne mogu biti domoljubi. Marx je, ako pitate naše domoljube, bio naivac koji je smatrao da je novac prava moć, odnosno, Marxovim riječima, on je tvrdio da ”novac može sve što ne možeš ti” pa tako ”novac može jesti, piti, ići u kazalište i na ples, on zna prisvojiti umjetnost, učenost i historijske vrijednosti”.
Samo ideološki zastranjeni ljudi smatraju da je za realizaciju zamisli potreban novac. Ne, za to ne treba novac, nego isključivo domoljublje i čvrsta vjera. Svi ostali su, znali to ili ne, jugonostalgičari koji ne vole ovu državu-nekretninu
Marx je bio potpuno u krivu. To što je mislio da može činiti novac, naši su domoljubi pokazali da novac ne čini, nego domoljublje. Domoljublje je ona moć koja vam osigurava novac, hranu, piće, naknade, knjige i podrume.
Vidjeli smo to i iz nedavnog dopisa Državnih nekretnina iz kojeg je razvidno da Frka-Petešić ne ide u podrum. U podrum ne ide, sačuvaj bože, ni njegov novac. U ovaj podrum ide domoljublje.
Sve što ne može činiti Frka-Petešić, čini njegovo domoljublje. Njegov doprinos čitavoj raspravi svodi se na puko čuđenje kako građani ne shvaćaju da je on domoljub koji voli knjige, ali ih voli manje od države. Zato je dopustio da mu država otuđi i zatoči knjige. On, prema vlastitom priznanju, u tom podrumu nije ni bio.
Baš kao što je nekada bivša država političke neprijatelje sklanjala na Goli otok, tako je ova država sklonila Petešićeve knjige kako bi se on mogao posvetiti bitnoj djelatnosti – razvijanju domoljubnih politika. Čitanje ne razvija domoljublje, zato je bila nužna državna intervencija koja je imala za cilj odvojiti Frku-Petešića od knjiga, kako ne bi ideološki zastranio.
A nezahvalni građani, umjesto da cijene ovu njegovu žrtvu separiranja od knjiga, u ovome vide skandal. Srećom, tu je premijer Plenković koji, zbog svakodnevne blizine s ovim suvremenim svecem i isposnikom domoljublja, ne dopušta, i to samo zato što je slučaj ”prinesen njegovoj pažnji”, da se nastavi sramotna haranga kojekakvih nedomoljubnih nezahvalnika.
No baš kao što je država nekretnina ili prostor za domoljube, tako je i Crkva nekretnina za biskupe i svećenike. To što je, ne Marx, nego naivac Isus Krist, pokušao promovirati tezu o Crkvi kao zajednici vjernika ili naroda Božjeg, pripada u anale krivog poimanja.
Institucija koja ima više nekretnina nego vjernika, zasigurno ne smatra da su vjernici i vjera bitniji od nekretnine i vrijednosti koju te nekretnine imaju.
Pokazuje to i najnoviji slučaj u Zadru. Naime, prema medijskim informacijama, država je Zadarskoj nadbiskupiji, kao kompenzaciju za oduzetu imovinu, odlučila prepustiti vlasništvo nad zgradom Doma županije. Za sve one koji ne znaju, zgrada Doma županije je najatraktivnija nekretnina smještena na Rivi, odmah iznad Pozdrava Suncu.
Da je Crkva, kojim slučajem, zajednica vjernika ili naroda Božjeg, ne bi joj trebale prazne nekretnine. Ovako, uz gotovo praznu zgradu Sjemeništa, Zadarskoj nadbiskupiji, treba još jedna nekretnina. Naravno, i ova nekretnina će biti za knjige. A za što drugo bi i bila?
Budući da poštujemo načelo sekularizacije ili realitet odvojenosti države od Crkve, u Dom županije neće useliti knjige domoljubnog ili sekularnog sveca Frke-Petešića, nego isključivo knjižni fond koji pripada Zadarskoj nadbiskupiji, a koji je, kako je najavljeno, trebao biti združen s knjižnim fondom Sveučilišne knjižnice u Zadru.
Sad, ili nešto od ovoga nije istina ili ćemo, svi mi koji živimo u Zadru, svjedočiti rijetkom religijskom fenomenu – bilokaciji.
Ne znam koga uopće čudi što su Državne nekretnine izdvojile gotovo pola milijuna kuna za preuređenje podrumskog prostora u kojem su smještene knjige Frke-Petešića? Državne nekretnine su to učinile iz domoljubnih razloga za domoljuba
Nije isključeno da zadarske crkvene vlasti računaju na to da će isti knjižni fond istovremeno biti prisutan na dvije lokacije – u zgradi Doma županije i u Sveučilišnoj knjižnici. To je već čudo.
Ako se to dogodi, onda je vrijedilo zgradu Doma županije prepustiti Zadarskoj nadbiskupiji. No ako se to ne dogodi, onda je krajnje vrijeme da država, koja se poima kao nekretnina, od Crkve nauči kako se nekretnine umnažaju, a ne kako se ostaje bez nekretnina.
Kako sada stvari stoje, sasvim je razvidno da svi oni koji žele dobiti neki prostor od države, uz uvjet da su domoljubi i(li) vjernici, nužno trebaju imati knjige. Svi oni koji su se rugali ljudima koji su ulagali u znanje i knjige, sada se suočavaju s bolnom istinom – bez knjiga nema ni nekretnina. Ako ovo nije dokaz da su Hrvati ljudi knjige, ne znam što jest.
Pravi Hrvati nikada neće pristati na to da im u knjižnici budu i knjige Karla Marxa. Takvi su u ideološkoj zabludi jer smatraju da novac otuđuje na način da oni koji imaju ujedno i realiziraju sve svoje zamisli i ideje. I to sve zato što imaju novaca, odnosno novac im daje da budu sve ono što oni nisu.
Imati misao o stanu, a nemati stan, znači biti bez stana. Imati misao o knjigama u podrumu ili u Domu županije, a nemati podrum ili zgradu Doma županije, znači biti bez podruma i Doma županije.
Kako vidimo, samo ideološki zastranjeni ljudi smatraju da je za realizaciju zamisli potreban novac. Ne, za to ne treba novac, nego isključivo domoljublje i čvrsta vjera. Svi ostali su, znali to ili ne, jugonostalgičari koji ne vole ovu državu-nekretninu.
autograf
