Već su prvi dani američko-izraelskog rata pokrenutog 28. veljače protiv Irana pokazali kako vojna operacija ne ide prema prethodno zamišljenom planu odnosno strategiji. Usprkos likvidaciji čak 50-ak visokih državnih dužnosnika na čelu s osobno ajatolahom Alijem Hameneijem već u prvom danu rata koja je ukazivala na vjerojatni brzi slom režima u Teheranu to se nije dogodilo. Nešto je opako pošlo po zlu.
Štoviše! Usprkos izjavama najviših američkih i izraelskih političkih i vojnih dužnosnika, prije svega Donalda Trumpa o gotovo već sigurnoj potpunoj pobjedi, vrlo je brzo postalo jasno kako stvari ne idu u zamišljenom smjeru i da prijete gubitkom kontrole.
Naime, vojno i u svakom drugom pogledu, uslijed nemilosrdnih i beskonačnih zračnih napada najmoćnije zemlje svijeta i njenog najvećeg saveznika devastirani Iran ubrzo je konsolidirao vlast i uspostavio koordinaciju u donošenju političkih odluka i praktičnih vojnih poteza.
Vrlo brzo počeli su snažni vojni odgovori po američkim i izraelskim ciljevima u regiji, pri čemu Iran fokus napada, posve neočekivano, nije barem u dosadašnjoj fazi rata prebacio na izraelske mete, već na američku vojnu i civilnu infrastrukturu u čitavoj bliskoistočnoj regiji. Ovoga je puta iranska taktika u tom smislu iznenadila sve: i SAD i Izrael i svijet.
Teheran se odlučio za nezamislivo
Teheran je, naime, pravilno procijenio kako je ključ u zaustavljanju rata u rukama Washingtona a ne Tel Aviva, i stoga se odlučio na nezamislivo: na razorne napade na američke vojne baze, što je povijesni presedan kada se gleda na broj napadnutih baza i posljedice koje su pretrpjele. The New York Times objavio je satelitske snimke o izvršenim napadima na čak 17 američkih baza i o posljedicama istih. Zbog te je iranske strategija State Department po prvi put u povijesti bio primoran pozvati na evakuaciju američkih građana iz čak 25 zemalja, a do sada ih je bliskoistočnu regiju navodno napustilo njih oko 20 tisuća.
Osim napada na američke ciljeve Teheran se paralelno fokusirao i na napade na energetsku infrastrukturu Perzijskog zaljeva, a svakako, politički i ekonomski najvažnija i najdalekosežnija po posljedicama bila je njegova odluka o zatvaranju Hormuškog tjesnaca.
To je dovelo do promptnog skoka cijena nafte i plina na svjetskom tržištu zbog kojeg je SAD jučer bio primoran čak i privremeno suspendirati svoje sankcije na rusku naftu i dozvoliti državama koje to žele kupnju iste. I to nakon što je već ranije, zbog kritičnog stanja koje je prijetilo Indiji vezano uz njene naftne rezerve koje su bile dostatne za samo 25 dana, bio primoran skinuti svoju zabranu New Delhiju da kupuje rusku naftu.
Enormni skok cijene ruske nafte, Indija i EU
Cijena ruske nafte Urals u prva dva tjedna ožujka skočila je 1,7 puta i postala jednaka svjetskim referentnim sortama. Nije potrebno naglašavati da se ruska nafta sada prodaje po tržišnoj cijeni, jer vremena za igre s ograničavanjem cijena za njezin izvoz više nema. Iako su na virtualnom summitu G7 u srijedu, na kojem je Trump rekao da se Iran „uskoro predaje“ europske članice izražavale protivljenje njegovoj odluci o ukidanju američkih sankcija na rusku naftu, on je bio neumoljiv. Jednako kao i njegov ministar financija Scott Bessent, inače vrlo nesklon Moskvi općenito. Stav europskih moćnika na prvi je pogled glup s obzirom da se energetska kriza nad naftom siromašnom Europom nad nju sve više nadvija, ali je jasno kako iza njihovog protivljenja stoji zaštita njihovih politika – prije svega one o potpunoj zabrani EU-a uvoza ruke nafte još od 2022.g. i početka ruske invazije na Ukrajinu.
Meni osobno nikad nije bio potpuno jasan takav potez koji se obrazlagao uvjeravanjem da će on ubrzati ekonomski slom Rusije a time i pad Putinove vlasti, a bez da su prethodno strateški proanalizirane i sagledane moguće posljedice i po samu EU.
To kažem iz razloga što je i Rusija jako dobro svjesna kako Europa svojim sveukupnim kapacitetima ratuje protiv nje na ukrajinskim bojišnicama (osim službenim vojskama) pa joj i usprkos tomu sve to vrijeme do danas isporučuje ukapljeni plin i naftu (potonju onima koji to hoće). Tj. isporučuje iako zna da će to pomoći njenim neprijateljima, ali također zna da će pomoći i ruskom proračunu. Nešto slično sigurno je mogao učiniti i Bruxelles: nastaviti, makar i u smanjenim količinama kupovati rusku naftu kako bi održao gospodarsku stabilnost i industrijsku proizvodnju dok istinski ne osigura svoju energetsku sigurnost odnosno budućnost. Ali to je ipak neka druga tema, a mi se vratimo ratu s Iranom.
Paradoks: Iran sada ne želi zaustaviti rat
Sve ovo s ukidanjem energetskih sankcija Rusiji i trgovinskih barijera Indiji samo ukazuje koliko je u stvarnosti velik problem po Trumpa navedeni razvoj ratne avanture protiv Irana.
A mogao bi postati i još veći s obzirom na najnoviju vijest američkog medija Axios. Riječ je o pravom paradoksu. Naime, Teheran je jučer objavio kako Iran neće zaustaviti svoje vojne operacije na Bliskom istoku čak i ako SAD proglasi završetak rata, sve dok ne poluči čvrsta i trajna međunarodna jamstva da se ovakvi napadi protiv njega u budućnosti više neće događati.
Štoviše, jučer je Teheran objavio i navodne riječi novog ajatolaha Mojtabe Hameneija (kažem navodne, jer se isti ne pojavljuje u javnosti otkako je izabran, dok Izrael tvrdi da je ubijen, a iransko MVP priznaje da je ranjen) kako će se rat nastaviti do protjerivanja svih američkih snaga iz regije, i da Teheran čak razmatra, po potrebi, i otvaranje novog fronta na Bliskom istoku, tamo gdje su iranski neprijatelji za to najmanje spremni.
Riječ je naravno, o korištenju iranskih proxy organizacija u regiji kojih ne nedostaje – od libanonskog Hezbollaha preko iračkih šijitskih proiranskih snaga, do Jemena na jugozapadu Arabijskog poluotoka. Šijita je i preko 60 posto u Bahreinu (tamo je smještena velika američka baza koja je pretrpjela velike pete od iranskih napada, kao i središte njene Pete flote) iako je u toj monarhiji na vlasti sunitska dinastija pod pokroviteljstvom Saudijske Arabije.
Ali i ne samo to! Nakon nedavnog izraelskog napada na banku u Teheranu preko koje se isplaćuju plaće IRGC-u, Iran uzvraća ili najavljuje kao legitimne mete ne samo banke povezane s Izraelom i SAD-om u regiji, već i na data centre u bogatim arapskim monarhijama u vlasništvu moćnih američkih multinacionalnih IT divova koji su tamo pokrenuli goleme projekte za razvoj AI-ja buduće generacije. Više nisu u opasnosti samo baze i vojnici, ili pak naftna infrastruktura, nego obični radnici, inženjeri, menadžeri – drugim riječima biznis i poslovni ljudi od kojih se ne očekuje da od svojih ureda stvaraju bunkere i da u njima ćuče s kalašnjikovima u ruci. Ovaj rat sve brže poprima posve neočekivane dimenzije, čije će se posljedice, ako se uskoro ne završi – osjećati godinama pa i desetljećima, i to u globalnim razmjerima.
Netko je kriv za ovo stanje
Vjerujem kako je glavni krivac za sve ono što je „pošlo po zlu“ (kako je navedeno u uvodu teksta kao pitanje) Trumpova uvjerenost da, nakon što je to dokazao u Venezueli a prethodno i u prošlogodišnjem jednodnevnom udaru na iranska nuklearna postrojenja, ali i nakon dokazane mogućnosti kontrole izvoza ruske nafte – on može u svijetu sada činiti sve što hoće. Pritom će mu svi podilaziti, mnogi se i klanjati, a oni koji to ne žele, barem uklanjati s puta.
Iran je jedini koji je poremetio tu, zapravo posve realističku procjenu Trumpa temeljenu na činjenicama o strahu i apatiji među svjetskim vođama, i stoga njegova, sada već neskrivena mržnja prema Iranu prelazi u iracionalnu, što se ogleda kroz njegove izjave, blago rečeno – potpuno neprimjerene bilo kojem svjetskom lideru a kamoli onom koji se nastoji prometnuti u globalnog mirotvorca koji zaslužuje Nobelovu nagradu za mir.
Kao argument tvrdnji da je krivac Trumpova uvjerenost u svoju svemoć – gotovo „Božju misiju“ (sjetimo se scene iz Bijele kuće s molitvom evengelističkih pastora nad Trumpom), mogu podsjetiti kako je on ignorirao pozive na nužni oprez i nepokretanje rizičnog rata s Iranom koji su mu stizali iz kruga pojedinih savjetnika, čak i od strane načelnika Glavnog stožera vojske, koji se, naravno, kasnije, kad je rat pokrenut – čvrsto okrenuo provedbi zacrtane strategije.
Trump je procijenio kako za zabrinutost nema mjesta, jer će se vlasti u Teheranu prestrašiti intenziteta zračnih napada, a narod osokoliti za novi izlazak na ulice i konačnu smjenu omražene vlasti. Sve se dogodilo upravo suprotno, pri čemu narod na ulice izlazi prepun gnjeva ali prema SAD-u i Izraelu – smatrajući kako njima nije cilj promjena političke vlasti, već uništenje Irana kao države. O tome su ovih dana pisali i britanski Financial Times i američki The New York Times.
Potonji medij piše kako su američko-izraelski napadi na tisućljetnu iransku kulturnu baštinu pod zaštitom UNESCO-a razbjesnili Irance.
Trump pogazio svoju doktrinu o snažnim, kratkim i jeftinim ratovima
Naravno, ova je priča s ratom još jako daleko od konačnog završetka, a uostalom, još nisu prošla četiri tjedna koliko je Trump odredio kao rok za dovršenje posla. Ali kako god priča završila imat će goleme i teške posljedice ne samo po Iran i Bliski istok, već i po čita svijet, uključujući i SAD. Osim gospodarskih, odnosno trgovinskih i financijskih, one će biti velike i u sferi globalne geopolitike. Ali o tome će biti vremena govoriti kada dođe ne dnevni red.
Ali ono što se već sada sa sigurnošću može reći, Trump je dinamikom i razvojem događaja de facto već sad „oskvrnuo“ svoju doktrinu, koju je njegova administracija već i službeno nazvala „Trumpovom doktrinom“ u sklopu nedavno donesenih – nacionalne sigurnosne i obrambene strategije. Prema njima SAD više neće rušiti tuđe režime i ulaziti u dugotrajne, skupe i iscrpljujuće ratove u kojima ginu američki vojnici. Umjesto toga, kako stoji u novoj doktrini, s obzirom na američku vojnu i tehnološku superiornost izvoditi će kirurški precizne zračne napade protiv nepoćudnih država, koje će, prema potrebi, ponavljati koliko god to bude trebalo do postizanja konačnog cilja.
Već u dosadašnjem tijeku rata Trump je sve to bacio u vodu – naravno, ne namjerno – već zbog krivih procjena:
- rat je već sad po SAD izuzetno skup (službenih brojeva od strane administracije još nema ali se nagađanja analitičara i političara kreću u razmjerima od 5-15 milijardi dolara), a američki vojni resursi u regiji se ubrzano iscrpljuju uključujući i skupe proturaketne sustave i krstareće rakete;
- Pentagon je primoran prebacivati dodatne sustave PRO Patriot iz Južne Koreje, ali i iz Europe na Bliski istok što slabi globalnu stratešku moć američke vojske, a sve kako bi zaštitio svoje bliskoistočne aktive i Izrael što pogoduje američkim suparnicima Kini i Rusiji;
- žrtava među američkim vojnicima jest malo, ali to je posljedica činjenice što nema kopnene intervencije, koja će, međutim, ako se ovakav scenarij nastavi duže vrijeme morati uslijediti ukoliko Washington uistinu bude želio ostvariti pobjedu koja će to na kraju i značiti. U protivnom će, ako u Iranu ne dođe do smjene vlasti ili pak eventualnog raspada države po etničkom načelu riječ biti o Pirovoj pobjedi, što će Trumpovi protivnici i u zemlji i u svijetu nedvojbeno znati iskoristiti.
Dramatična upozorenja stižu sa svih strana
Da je stanje s planiranom američkom strategijom oko pokretanja napada na Iran vrlo klimavo najbolje svjedoči i jučerašnji tekst britanskog Reutersa. Evo najvažnijeg dijela.
„Složeno natezanje užeta unutar Bijele kuće potiču promjenjive javne izjave američkog predsjednika Donalda Trumpa o tijeku rata u Iranu, dok pomoćnici raspravljaju o tome kada i kako proglasiti pobjedu čak i dok se sukob širi Bliskim istokom.
Neki dužnosnici i savjetnici upozoravaju Trumpa da bi nagli porast cijena benzina mogao imati političku cijenu zbog američko-izraelskih napada na Iran, dok neki jastrebovi vrše pritisak na predsjednika da nastavi ofenzivu protiv Islamske Republike, prema intervjuima s Trumpovim savjetnikom i drugima bliskim raspravama.
Njihova zapažanja za Reuters nude dosad neobjavljeni uvid u proces donošenja odluka u Bijeloj kući dok ona prilagođava svoj pristup najvećoj američkoj vojnoj operaciji od rata u Iraku 2003. godine. Zakulisno manevriranje naglašava visoke uloge s kojima se Trump, koji se prošle godine vratio na dužnost obećavajući da će izbjegavati “glupe” vojne intervencije, suočava gotovo dva tjedna nakon što je naciju uvukao u rat koji je potresao globalna financijska tržišta i poremetio međunarodnu trgovinu naftom.
Borba za Trumpovu naklonost obilježje je njegovog predsjedništva, ali ovaj put posljedice su pitanje rata i mira u jednoj od najnestabilnijih i ekonomski najkritičnijih regija svijeta.
Odstupajući od sveobuhvatnih ciljeva koje je postavio pokretanjem rata 28. veljače, Trump je posljednjih dana naglasio da sukob smatra ograničenom kampanjom čiji su ciljevi uglavnom ispunjeni. No poruka mnogima ostaje nejasna, uključujući energetska tržišta, koja su se naglo okrenula u oba smjera kao odgovor na Trumpove izjave. Na predizbornom skupu u Kentuckyju u srijedu je rekao da smo “pobijedili” u ratu, a zatim naglo promijenio temu: “Ne želimo rano otići, zar ne? Moramo dovršiti posao.”
Ekonomski savjetnici i dužnosnici, uključujući one iz Ministarstva financija i Nacionalnog gospodarskog vijeća, upozorili su Trumpa da bi naftni šok i rastuće cijene benzina mogli brzo narušiti domaću podršku ratu, rekli su savjetnik i još dvije osobe bliske raspravama, govoreći pod uvjetom anonimnosti kako bi otkrili interne rasprave.
Politički savjetnici, uključujući šeficu kabineta Susie Wiles i zamjenika šefa kabineta Jamesa Blaira, iznose slične argumente, fokusirajući se na političke posljedice viših cijena plina i pozivajući Trumpa da usko definira pobjedu i signalizira da je operacija ograničena i gotovo završena, rekli su izvori.
Jastrebovi žele nastavak rata
U drugom smjeru guraju jastrebovi koji pozivaju Trumpa da nastavi vojni pritisak na Iran, uključujući republikanske zakonodavce poput američkih senatora Lindseyja Grahama i Toma Cottona te medijske komentatore poput Marka Levina, prema ljudima upoznatima s tim pitanjem.
Tvrde da SAD mora spriječiti Iran da dobije nuklearno oružje i snažno odgovoriti na napade na američke trupe i brodove.
Treća sila dolazi od Trumpove populističke baze i osoba poput stratega Stevea Bannona i desničarske televizijske osobe Tuckera Carlsona, koji vrše pritisak na njega i njegove glavne pomoćnike da izbjegnu uvlačenje u još jedan dugotrajni bliskoistočni sukob.
„On dopušta jastrebovima da vjeruju da se kampanja nastavlja, želi da tržišta vjeruju da bi rat uskoro mogao završiti i da njegova baza vjeruje da će eskalacija biti ograničena“, rekao je Trumpov savjetnik.
Na pitanje o tome, glasnogovornica Bijele kuće Karoline Leavitt izjavila je: „Ova priča temelji se na tračevima i nagađanjima anonimnih izvora koji nisu ni prisutni na ikakvim razgovorima s predsjednikom Trumpom.“
„Predsjednik je poznat po tome što dobro sluša i traži mišljenja mnogih ljudi, ali u konačnici svi znaju da je on donositelj konačnih odluka i svoj najbolji glasnik“, rekla je. „Cijeli predsjednikov tim usredotočen je na osiguravanje da se ciljevi Operacije Epski bijes u potpunosti postignu.“
Nejasni ciljevi
Uvodeći Ameriku u rat, Trump je ponudio malo objašnjenja, a deklarirani ratni ciljevi administracije kretali su se od sprječavanja neposrednog napada Irana do osakaćivanja njegovog nuklearnog programa i zamjene vlade.
Dok traži izlaz iz nepopularnog sukoba, Trump pokušava žonglirati suprotstavljenim narativima za koje neki kritičari kažu da su zakomplicirali već tešku situaciju, s Iranom koji prkosi unatoč razornom američko-izraelskom zračnom napadu.
Čini se da su vodeći politički pomoćnici i ekonomski savjetnici, čija su upozorenja prije rata o potencijalnom ekonomskom šoku uglavnom ignorirana, odigrali glavnu ulogu u poticanju Trumpovih napora ovog tjedna da umiri nesigurna tržišta i obuzda rast cijena nafte i plina.
Njegov javni pokušaj umanjivanja utjecaja rata, opisujući ga kao “kratkoročni izlet”, i inzistiranje da će poskupljenja benzina biti kratkotrajna čini se da su usmjereni na smirivanje strahova od sukoba bez kraja.
Neki visoki suradnici savjetovali su mu da radi na završetku sukoba koji može nazvati trijumfom, barem vojno, rekli su izvori, čak i ako velik dio iranskog vodstva preživi, zajedno s ostacima nuklearnog programa koji je kampanja trebala ciljati.
Val za valom američkih i izraelskih zračnih napada ubili su brojne visoke iranske čelnike, među ukupno oko 2000 ljudi – neki čak i u Libanonu – uništili su njihov arsenal balističkih projektila, potopili velik dio njihove mornarice i smanjili njihovu sposobnost podrške naoružanim posrednicima diljem Bliskog istoka. No, vojna postignuća ozbiljno su potkopana iranskim pojačanim napadima na naftne tankere i transportna postrojenja u Zaljevu, što je dovelo do rasta cijena nafte.
Trump je rekao da će odlučiti kada će završiti kampanju. On i njegovi pomoćnici kažu da su daleko ispred vremenskog okvira od četiri do šest tjedana koji je Trump prvobitno najavio.
Sa svoje strane, iranski vladari će proglasiti pobjedu, kažu analitičari, jednostavno zato što su preživjeli američko-izraelski napad, posebno nakon što su pokazali svoju sposobnost da se bore i nanesu štetu Izraelu, SAD-u i njihovim saveznicima.
Što će biti presudno?
Ključan za konačni tijek rata bit će Hormuški tjesnac. Petina svjetskih pošiljki nafte, koje inače prolaze uskim plovnim putem, gotovo je u zastoju. Ako iranski utjecaj na plovnom putu dovoljno povisi cijene američkog plina, to bi moglo povećati politički pritisak na Trumpa da prekine vojnu kampanju kako bi pomogao svojoj Republikanskoj stranci, koja brani tijesnu većinu u Kongresu na međuizborima u studenom.
Trump se nedavno suzdržao od forsiranja ideje da rat ima za cilj rušenje vlade u Teheranu. Američke obavještajne službe ukazuju na to da iransko vodstvo nije u opasnosti od kolapsa u skorije vrijeme, izvijestio je Reuters u srijedu.
Čini se da barem dio zbrke oko putanje rata proizlazi iz brzog američkog vojnog uspjeha u Venezueli.
Ta je operacija otvorila put Trumpu da prisili bivše Madurove lojaliste da mu daju znatan utjecaj nad ogromnim naftnim rezervama zemlje – bez potrebe za produženom američkom vojnom akcijom.
Iran se, nasuprot tome, pokazao kao mnogo jači, bolje naoružani neprijatelj s ukorijenjenim klerikalnim i sigurnosnim establišmentom.
Stručnjaci su odbacili tvrdnje Trumpovih pomoćnika da je Iran bio u roku od nekoliko tjedana od proizvodnje nuklearnog oružja, unatoč predsjednikovom inzistiranju u lipnju da je američko-izraelsko bombardiranje “uništavalo” njegov nuklearni program.
Vjeruje se kako je većina iranskih zaliha visoko obogaćenog urana zakopana tijekom lipanjskih napada, što znači da bi se materijal potencijalno mogao izvući i pročistiti do kvalitete za bombe. Iran je oduvijek nijekao da traži nuklearno oružje.
Ako se rat oduži, američke žrtve porastu, a ekonomski troškovi umnože, neki analitičari kažu da bi to moglo narušiti podršku Trumpove političke baze. No, usprkos kritikama nekih pristaša koji se protive vojnim intervencijama, članovi njegovog pokreta “Učinimo Ameriku ponovno velikom” do sada su uglavnom ostali uz njega po pitanju Irana.
„Baza MAGA-e dat će predsjedniku manevarski prostor“, rekao je republikanski strateg Ford O’Connell.“ – zaključuje Reuters.
Kao što sam gore i rekao, pričekajmo rok od četiri tjedna koje je Trump najavio kao dovoljno za završetak vojne operacije „Epski bijes“, koja bi, barem kako sada izgleda mogla lako prerasti u „Epski promašaj“!
Da se to ne dogodi, u petak je ministar rata Pete Hegseth izjavio kako šalje amfibijski jurišni brod USS Tripoli i njegovu ekspedicijsku jedinicu marinaca na Bliski istok (info Axios)
Raspoređivanje će dodati tisuće marinaca, nekoliko ratnih brodova i borbenih zrakoplova F-35 za podršku onima koji su već u regiji, rekao je američki dužnosnik.
Dakle, „show“ ide dalje. Trumpa, usprkos svemu što se sada po njega loše događa – nikada ne treba podcjenjivati. Poglavito kada se zna kako iza njega stoji Izrael i snažni židovski lobi u SAD-u.
