„Za cijenu jednog tenka, čija vrijednost dostiže i 30 milijuna eura po komadu, moglo bi se izgraditi 800 potpuno novih vrtića po njemačkim standardima, a za ukupnu cijenu svih tenkova (milijarda eura s opremom za 44 njemačka Leoparda 2A8, op. a.) moglo bi se izgraditi vrtiće za svu novorođenu djecu u Hrvatskoj u jednoj godini te svakom novom bračnom paru isplatiti po 50.000 eura kao poticaj za početak života.“ To je ovih dana – u povodu hrvatske dvije milijarde eura za oružje u Plenkovićevu shoppingu u Parizu i Berlinu – kazao u emisiji „Izvan okvira“ televizije N1 BiH Boris Buden, jedan od najvidljivijih hrvatskih intelektualaca, filozof, esejist i kulturni teoretičar.
Kaže: „Hrvatska kupuje tenkove dok demografski nestaje. Već danas gledamo posljednji naraštaj Hrvata.“ Dobro, kada stignu ti tenkovi u RH, je li, oko 2030., koju godinu prije ili kasnije, neće baš duhovi sjedati za njihove upravljače i nišanske sprave, ali možda neće biti daleko od toga. „Za pet godina“, komentirao je pak predsjednik RH i vrhovni zapovjednik Oružanih snaga RH Zoran Milanović, „mogu završiti i dva svjetska rata.“
Činjenica jest da su politički lobiji moćnih zapadnih vojnih industrija bili već prije više godina posijali masovni strah od „ugroze mira i nacionalne sigurnosti“, što je u posljednje vrijeme preraslo u gotovo histeričnu glad za oružjem. Osobito zbog dnevno prijetećih odjeka ukrajinskog rata, pa izraelskoga genocida nad Palestincima u Pojasu Gaze, rastuće napetosti oko Tajvana, eskalacije regionalnih sukoba u Aziji i Africi, ruskog ruleta NATO – Rusija u međunarodnim vodama i zračnom prostoru etc.
„Zapad se ponovo ubrzano naoružava, dok golema neravnoteža moći ostaje nepromijenjena“, tvrdi Buden, upozoravajući na militarizaciju Europe i na to da Hrvatska „bez rasprave slijedi europske trendove iako je u dubokoj demografskoj i političkoj krizi koju političke elite sustavno zanemaruju“. Raščlanjujući globalne odnose moći, uspoređujući SAD, Kinu, Rusiju i Europu, ali i hrvatsku društvenu zbílju i širi geopolitički kontekst, Buden smatra upitnim hrvatsko enormno ulaganje u oružje. I nije jedini. Međutim, CRO premijeru Andreju Plenkoviću, koji je buduće naraštaje obvezao vraćati zajam cca 1,8 milijarda eura, nije palo na um pitati hrvatsku javnost smije li to učiniti i od koga se to RH ima braniti.
Što građane koštalo da koštalo
„Amerika ima godišnji vojni proračun od bilijun i pol dolara, a u principu joj vojska ne treba“, napominje Buden, 1990-ih jedno od ključnih imena domaće kritičke scene i bivši urednik zagrebačkog Arkazina, antiratnog časopisa alternativnog pokreta Arkazina, koji danas živi u inozemstvu. „Europa se naoružava, a Hrvatska je spremno prihvatila taj proces.“ Što građane koštalo da koštalo!? Bruxelles ciljano laže europskoj javnosti – to pak trbuhozborački opetuje službeni Zagreb – kako se Rusija priprema „napasti Uniju/NATO čim se obračuna s Ukrajinom, i zato moramo biti spremni“. Neki se HDZ-Plenkovićevi jastrebovi ne libe vrlo agresivno sugerirati i na neprijatelja s lijeve obale Dunava.
Tko se jednom opeče, kažu, puše i na hladno, pa… Ministar obrane i vladin potpredsjednik Ivan Anušić – bit će valjda i po PS-u najgorljiviji zagovornik naoružavanja po svaku i svačiju cijenu – lakira tih dvije milijarde vojnih eura, 80 posto iz zajma tzv. EU instrumenta SAFE: „Moramo sačuvati stabilnost, mir, suživot i one vrijednosti za koje smo se odlučili prije 35 godina.“. I daj sada reci da to ne treba braniti – oružjem! Dakako, ne samo s 44 Leoparda 2A8 nego i sustavima protudronske zaštite, s 18 francuskih samohodnih haubica Caesar, 420 teških terenskih kamiona TATRA, poboljšanjima na već kupljenim polovnim višenamjenskim borbenim Rafaleima itsl.
Diplomacija i iskreno mirotvorstvo odavno već ne stanuju u Europi Ursule Röschen/Ružice von der Leyen, tzv. koalicije voljnih, i Keira Starmera i Marka Ruttea, pa sluganskom logikom ni u Banskim dvorima. Otkako je s proameričkog tzv. kolektivnog Zapada potpaljen ukrajinski rat na mig Trumpova prethodnika Josepha Robinettea „Joea“ Bidena, Jr, – što se nikako nije smjelo dogoditi – diplomacija i dogovorno rješavanje problema su bez pardona gurnuti daleko ustranu eda bi se oslobodio globalni prostor ratnohuškačkoj proturuskoj histeriji i oružju.
A svakomu je s makar dva zrna soli u glavi unaprijed bilo jasno da je taj rat – izgubljen. Rusiju se ne može pobijediti ni oružanom silom, ni tzv. sankcijama, ni izgonom iz dijelova tzv. međunarodne zajednice pod zapadnom kontrolom, ni (pokazalo se: ekonomski suicidnim!) embargom u Europi na ruske energente etc. Trumpova se Amerika, financijski i moralno opljačkana u korupcijom izjedenoj Ukrajini, povukla iz rata koji ne može dobiti, a europske tzv. partnere/saveznike ostavila na cjedilu. Ta se gotovo već četverogodišnja ratna/humanitarna tragedija drastično plaća na Starom kontinentu povampirenom inflacijom, neslogom u tzv. obitelji, enormnim „obrambenim“ troškovima zbog ispražnjenih vojnih arsenala i priprema za rat s Rusijom i partnerima te slobodnim padom inače solidnoga životnog standarda pola milijarde Europljana.
„U maloj državi kakva je Hrvatska (gotovo svaka veća ulica u Londonu, Parizu, da se i ne spominje Šangaj etc., ima više stanovnika, op. a.), koja se već desetljećima suočava s iseljavanjem, starenjem stanovništva i zapuštenom infrastrukturom, otvara se pitanje prioriteta (kruh ili puška? – op. a.)“, ističe Boris Buden. „Postoji izravna veza između obrambene potrošnje i demografskog sloma. Kupujemo tenkove koji u Ukrajini ničemu ne služe. Suvremeni ratovi pokazuju da tenkovi imaju ograničenu vojnu vrijednost. U Ukrajini nemaju nikakvu ulogu, ne izlaze iz skloništa jer bi odmah bili uništeni.“
Prema njegovu mišljenju, Hrvatska se približava demografskoj točki bez povratka: u drugoj će polovici stoljeća 60 posto Hrvata biti starije od 65 godina. „Političke elite“, tvrdi, „nemaju viziju za sljedeća dva naraštaja. Demografske politike uglavnom ostaju deklarativne i ključni problemi neadresirani. Djeca koja se sada rađaju, to su posljednje Hrvatice i Hrvati, posljednji naraštaj. Neće ih biti više.“
Državni zavod za statistiku (DZS) koncem kolovoza 2025. priopćio je da je Hrvatska sredinom prethodne godine imala 3,866.233 stanovnika ili 0,2 posto (6547) više od procjene iz 2023. godine. „To je neznatan, gotovo zanemariv porast, kojeg ne bi bilo da nemamo toliki priljev stranih radnika (navodno već cca 200.000, s tendencijom oko 500.000 do 2030. godine, op. a.), jer se hrvatski državljani još masovno iseljavaju“, ustvrdio je demograf Nenad Pokos u Dnevniku Nove TV. „Na njihova mjesta dolaze strani radnici iz izvaneuropskih zemalja, zadnjih godina sve više.“
Osim stranih radnika – bez kojih bi ionako kržljavo CRO gospodarstvo bilo zatrokiralo, presušili proračunski izvori za 250.000 državnih i javnih službenika, 1,3 milijuna penzića, socijalu, vojne i ine potrebe – hrvatska atraktivna odredišta, osobito na Jadranu, nastanjuje sve veći broj stranih penzića iz bogatijih EU zemalja, koji ovdje kupuju nekretnine i prebivaju veći dio godine. Pa kad se radikalni tzv. desničari obaraju na negativne trendove „zamjene stanovništva“ – o čemu se zapravo ne radi – uzroke takvih migracija valja uzeti objektivno i adresirati ih na prava mjesta.
„Demografski pad bi morao zabrinuti sve žitelje u RH“, izričit je demograf Pokos. „To je pitanje državnog i nacionalnog opstanka, glavno strateško pitanje, moglo bi se reći – prioritet svih prioriteta. Hrvatska mora donijeti zakon o demografiji. To bi bio nadzakon kojim bi sva ministarstva morala regulirati mjere iseljavanja i poticati populacijsku politiku rađanja više djece.“ Prije koju godinu je HDZ-ov državni tajnik, mladi demograf Marin Strmota, na opće i zaprepaštenje ministrice Nade Murganić, naprasno, na konferenciji za novinare, podnio neopozivu ostavku na svoju dužnost. Osjetio se beskorisnim jer, kazao je, „vlada vodi folklornu demografsku politiku“. Naravno da CRO premijer Andrej Plenković to negira.
Valjda po onoj kako je žaba vidjela da konje potkivaju – jer, zašto bi, je li, Emmanuel Macron, Mario Draghi, Henry Kissinger, Luiz Inácio Lula da Silva, Pedro Sánchez i takvi svjetski autoriteti bili važniji autori od CRO premijera – Plenković je uoči vojnog shoppinga u Elizejskoj palači neki dan objavio u prestižnom francuskom časopisu Le Grand Continent opsežnu tzv. doktrinu o sadašnjosti i budućnosti Europe. Na stranu sada to da vani nije primijećena, jer frazerski opetuje bruxelleski činovnički tzv. mainstream, a kod kuće se svela na ironičnu bagatelizaciju od toga da ga je „Milanović natjerao na korak dalje“ (Žarko Puhovski) do toga da je „dao vrlo ružičastu sliku Hrvatske te izostavio ključna pitanja i probleme“ (Tvrtko Jakovina).
Pa sve što čini kod kuće i vani, zaključiti je, proizlazi iz njegova čvrstog uvjerenja o tomu da se „Europa suočava s brutalnom realnošću“, ali da „trenutak koji je pred njom ne bi trebao izazivati strah, već probuditi našu odlučnost“. Ma što to značilo i ma koliko on davao prednost oružju i ratu. Ne kruhu, je li, ne ulaganju u mirotvorstvo, u sigurnost, multilateralnost, diplomaciju bez fige u džepu i bolji život svojih sugrađana/Europljana.
„Hrvatska je u posljednjem desetjeću (je li, otkako je on premijer, op. a.) utrostručila svoj obrambeni proračun i ostaje predana postizanju cilja od 2,5 posto BDP-a do 2027. i tri posto do 2030. godine“, japajače Andrej Plenković u Le Grand Continentu. „Poštovat ćemo obvezu preuzetu na samitu NATO-a u Haagu od pet posto do 2035. godine. Tijekom mog mandata kao premijera napustili smo određene vojne tehnologije istočnog podrijetla u korist zapadne tehnologije: nabavili smo borbene zrakoplove Rafale iz Francuske, helikoptere Black Hawk i Kiowa Warrior iz Sjedinjenih Država, vozila Bradley, transportne zrakoplove Patria, dronove Bayraktar i drugu operativnu opremu.“
Gladni i žedni brane demokraciju
Premijer se nadalje hvali aktualnom kupnjom u Francuskoj i Njemačkoj za dvije milijarde eura iz zajma tzv. EU instrumenta SAFE, uvođenjem opet obaveznog vojnog roka te najavljuje nova velika ulaganja u ratnu mornaricu. E sad, hoće li zbog demografskog sloma u maloj i nejakoj tzv. Samostalnoj, Neovisnoj i Suverenoj – kojom politički upravlja Bruxelles, a vojno NATO, gospodarski pak strani vjerovnici i megakorporativni kapital, pa opet nije „svoja na svomu“, sic transit – duhovi sjediti za upravljačima i nišanskim spravama hrvatskih tenkova, haubica, helikoptera, HIMARS-a, aviona, razarača…? Plenković i u tzv. doktrini zna da to ne bi išlo, pa…
„Hrvatska je 1991. godine imala 4,8 milijuna stanovnika; danas ih ima 3,8 milijuna“, piše u francuskom časopisu. „Pokušavamo masovno ulagati u obiteljske politike kroz pristupačno stanovanje (s obzirom na zelenaške cijene tzv. kvadrata stana od najmanje tri prosječne plaće u RH, vladino si ‘pristupačno stanovanje’ ne može priuštiti 95 posto građana, op. a.), porezne mjere, podršku roditeljima….
Više nego ikad prije pokušavamo svim ovim mjerama usporiti negativan trend, a možda ga onda polako i preokrenuti. Stoga smo osmislili program posebno za demografsku revitalizaciju. Moramo biti dovoljno jaki da se oslonimo na sebe, ali i visoko integrirani kako bismo proveli temeljno europsko načelo: solidarnost među članicama i jačanje naše sposobnosti obrane demokracije – kod kuće ili u svijetu.“
Posebno se, je li, računa na gladne i žedne Hrvate u obrani demokracije u svijetu novim količinama skupoga zapadnog oružja budući da eskalacija polit-ideoloških i inih nereda posljednjih mjeseci u demografski umirućoj, posvađanoj i depresivnoj Hrvatskoj izravno pokazuje kako HDZ-Plenkovićeva koalicijska vlada već neko vrijeme nema kontrolu nad dnevnim zbivanjima u zemlji. Inflacija ubija životni standard, troškovi života sukljaju u nebo. Siromaštvo se armiralo u svakodnevici. Zadnji pak podaci o odnosu mladih hrvatskih žitelja prema obaveznom vojnom roku upućuju na neveselu spoznaju: dvije trećine ih se izjasnilo za tzv. civilno služenje, bez oružja.
tacno
