Nije samo ustašofilija, potpuno ludilo zavladalo je Hrvatskom! Zamislite državu u kojoj žrtvoslovno društvo i društvo političkih zatvorenika prijavljuje policiji „nepoćudne” novinare, one koji nisu „na liniji” režima, i inicira postupak odjave njihovog prebivališta?! A upravo to se dogodilo bivšim „feralovcima” Borisu Dežuloviću i Viktoru Ivančiću. Tko je genijalac koji se dosjetio ove opačine nije poznato, jer, „junaci” koji su krenuli u hajku na novinare koji im nisu po volji od trenutka kada su prljavu igru pokrenuli ne žele o njoj govoriti, svih upućuju na svog odvjetnika koji, pak, standardno, zasad ništa ne može komentirati. Jedino razumno u ovom slučaju bilo bi da policija uzvrati prijavama protiv vodećih ljudi dvaju navedenih društva, zbog lažnog prijavljivanja, maltretiranja novinara i zloupotrebe policijskih resursa, odnosno štete koju su angažmanom policije nanijeli državnom proračunu!
Dakle, počelo je s pozivom Borisu Dežuloviću da se javi u Policijsku postaju Omiš jer je, temeljem članka 12. Zakona o prebivalištu pokrenut postupak odjave njegovog prebivališta u Pisku kod Omiša ( gdje doista živi ). U srijedu se Dežulović i odazvao na poziv i očitovao na sve okolnosti koje su prijavom problematizirane. Neslužbeno je, piše N1, doznao da su za ovu prljavu šaradu odgovorni Hrvatsko žrtvoslovno društvo ( HŽD ) i Društvo hrvatskih političkih zatvorenika koji su zatražili da se pokrene postupak odjave njegovog prebivališta, kojeg je policija po službenoj dužnosti i pokrenula ( ?! )
Predsjednik HŽD-a Ante Beljo, na upit N1, objašnjava da je prijavu podnio odvjetnik, pa je onda to i prava adresa za svako dodatno tumačenje. Ali, poput Belje koji loptu gura u teren odvjetnika Srećka Ilića, i ovaj dobačenu loptu gura dalje od sebe. Doduše, potvrđuje da je u ime HŽD-a podnio prijavu, u njoj se navode razlozi, a na Državnom odvjetništvu je da odluči ima li elemenata za postupanje. I to je to. „Amen! Aleluja!”, zaključuje razgovor Ilić, po vlastitom priznanju nesklon novinarima, iako ga za njegove sklonosti nitko nije ni pitao.
I tako je prijava dvaju „stradalničkih„ društava kojom se traži pokretanje postupka odjave prebivališta Bore Dežulovića postala pravi misterij. O razlozima za ovu zloćudnu ujdurmu kojoj je očigledno cilj „nepodobne” novinare šikanirati, izlagati neugodnostima i povlačenju po policijskim kancelarijama ne bi li ih natjerali ili da šute ili da se iz Hrvatske isele, ne znaju čak ni oni koje su iz dvaju društava prijavili. Umjesto da policija provjeri tko su podnositelji prijava, zbog čega to čine, i s kakvim argumentima, a potom ih prijavi za uznemiravanje i novinara i policije, čuvari reda i mira prijavu tretiraju kao najozbiljniji i sasvim utemeljen akt. A je li? Ako jest, zašto policija o tome priopćenjem ne izvijesti javnost?
– Ne mogu znati koji je razlog i koji su detalji prijave, ali potpuno je jasno da se radi ne samo o pokušaju pritiska na mene i maltretiranju, nego i o maltretiranju policije koja je morala triput izlaziti na teren da utvrdi živim li ja doista na toj adresi. Poručujem im da ostajem ovdje i ne napuštam svoje ognjište. Neće me ustaški ološ otjerati s mojih vjekovnih ognjišta– izjavio je Dežulović za N1.
A još Dežulović nije ni stigao do Piska nakon susreta s omiškom policijom, kojoj je potvrdio da doista živi na prijavljenoj adresi na kojoj ga nisu zatekli kada su dolazili, a već je u javnost dospjela informacija da je istim postupkom obuhvaćen i njegov kolega novinar i kolumnist Viktor Ivančić. Srećom po Ivančića, policija je zakucala na njegova vrata kada je bio kod kuće, pa je posao provjere obavljen na licu mjesta, a ne u policijskoj postaji.
Viktor Ivančić
Ivančić je o svojoj epizodi s policijom i mističnom prijavom za N1 izjavio:
“Oni naprosto žele da mi ovdje ne živimo, pa pokreću postupak odjave naših prebivališta. Pri tome se koriste državnim resursima – tužilaštvom i policijom – za maltretiranje i pritisak na novinare, jer policija mora izlaziti na teren, mora uzimati izjave, mora sastavljati zapisnike… Mene sada zanima hoće li država – dakle tužilaštvo i policija – reagirati na očitu manipulaciju i zloupotrebu. Hoće li, naime, sada djelovati prema onima koji su ih upregli u službu napada na novinare. Čisto sumnjam. Između ostalog i zbog toga jer je odvjetnik koji je pokrenuo postupak odjave naših prebivališta, Srećko Ilić, član saborskog Odbora za pravosuđe. Dakle, on jest država“, konstatira Ivančić.
Onima koji bi ga se htjeli riješiti tako da ga iz vlastitog grada i države potjeraju usput je poručio: “Da nahranim paranoju ustašofila, mogu im poručiti da ja iz Splita nikud ne idem. Čak i ako se jednoga dana preselim iz Hrvatske u Jugoslaviju, neću mijenjati sadašnje prebivalište.”
Što ova bizarna priča govori o naravi hrvatske države, o medijskim i novinarskim slobodama, o pravu na drugačije mišljenje, stav, svjetonazor? Zašto se mistificira ovaj, dosad doista neviđen slučaj, ako šute oni koji su Dežulovića i Ivančića ( možda i još nekog, op.a. ) prijavili, pitanje je otkud im saznanja na kojima temelje prijavu, i zbog čega policija, odnosno DORH ne otkriju karte ako ni zbog čega drugog a ono zbog ugrožene pravne sigurnosti ne samo ove dvojice, nego potencijalno i drugih novinara i građana?
Zar je zaista dovoljno da neki opskurni „čuvari hrvatske punokrvnosti” podnesu prijavu protiv onih koji im smetaju na ovaj ili onaj način, u ovom slučaju protiv novinara koji ne žele šutjeti o fašizaciji Hrvatske koju je preplavio primitivizam i zadrti nacionalšovinizam, pa da policija pokrene postupak? Što je s odbačajem prijave? Ili nam žele reći, s obzirom da je protiv Dežulovića podnesena kaznena prijava ( ? ), da za to imaju valjane argumente? Ako je tako, zbog čega se javnosti ta informacija uskraćuje?
Tko je ekipa iz Hrvatskog žrtvoslovnog društva koju predvodi Ante Beljo, najbolje govore sami, svojim – djelima. Na internetskoj stranici društva dvije su udarne vijesti: Prva, da je na portalu dragovoljac.hr objavljena nova e-knjiga tzv. akademika Josipa Pečarića, znakovitog naslova: „Ante Beljo”! Druga, e-knjiga Josipa Pečarića „Lili, Benčić, Thompson i ZDS”.
A što drugo! Tako se gradi moderna Hrvatska, na kultu ličnosti i ustaškom ZDS…Gdje mi to živimo?!
