U svijetu gdje prolaznost trenutka često uzimamo zdravo za gotovo, postoje ljudi čiji objektiv uspijeva zaustaviti vrijeme i udahnuti mu trajnu ljepotu. Marin  Ivezić ( 41 ) , istaknuti fotograf iz Slavonskoga Broda, svojim umjetničkim pristupom i prepoznatljivim vizualnim rukopisom već godinama bilježi emocije, priče i jedinstveni duh svoga grada. Kroz njegovu linsu, obični kadrovi pretvaraju se u umjetnička djela koja svjedoče o strasti, talentu i dubokom razumijevanju fotografskog zanata.

Dobro nam došao Marine na SB Periskop. Reci nam nešto više o tom kako je sve krenulo?

Za fotografiju sam se odlučio kao zanimanje pri kraju osnovne škole. Cijela obitelj je govorila da radim baš dobre obiteljske fotografije običnim amaterskim fotoaparatom, pa sam odlučio upisati srednju školu za fotografa. Odmah iza srednje škole dobio sam posao u jednom foto-studiu i tu se razvila dodatna ljubav prema fotografiji. Ta me ljubav nakon desetak godina odvela i do posla fotografa na kruzerima. Po povratku s kruzera odlučio sam otvoriti studio i ta uspješna priča traje i danas, a uskoro će biti i deseta godina.

Što je to što fotograf uradi ako je lošija svjetlost ili neatraktivna lokacija?

Što se tiče same svjetlosti, uvijek imam 3 do 4 blica sa sobom. Nikada se ne smije doći nepripremljen ni na jedno fotografiranje. Po meni je svjetlost najbitniji dio svake fotografije. Ako je lokacija loša, onda se baziram na portrete u kojima objektivima potpuno zamutim pozadinu. Na taj način lokacija je potpuno nebitna.

Koliko se tvoj vizualni stil mijenjao kroz godine i što je najviše utjecalo na tvoj današnji umjetnički izričaj?

​Počeo sam raditi davno, u vrijeme filmova kada se nisu baš mogli razvijati stilovi. Tada je bio bitan pravi trenutak jer se nije radilo na tisuće fotografija, već određen broj, i nisi smio ništa propustiti. Nakon toga je došlo digitalno doba i nismo znali puno o obradama fotografija, a ni nije bilo toliko dostupnih programa, pa se stil polako razvijao. Najviše sam se razvio na školovanjima za kruzer jer surađuješ s puno vrhunskih fotografa iz cijelog svijeta. Moj osobni vizualni stil je da probam što više napraviti prirodne boje i dočarati stvarni trenutak.

Kako pristupaš ljudima koji su nesigurni i imaju tremu pred kamerom?

​Kada su ljudi nesigurni, imaju tremu, ne vole se fotografirati, s njima samo zbijam šale i polako ih opuštam. Svakih malo im pokažem neku dobru fotografiju da vide koliko su dobro ispali. Nekada im samo kažem neka šeću prema meni, pogledavaju se, i onda im pokažem par fotki. Na taj način ih uspijevam opustiti i stvarno se ne sjećam da s nekim nisam uspio.

Što za tebe čini dobru fotografiju – tehnički dio ili emocija?

​Mislim da jako puno pazim na tehnički dio i oštrinu. Današnji fotoaparati i objektivi puno toga olakšavaju jer savršeno izoštravaju i sami prate oči osobe, pa je sve puno jednostavnije. Emocija daje ono nešto posebno u fotografiji, tako da je dobra fotografija spoj svega zajedno. Nekada su nama fotografima draže neke fotografije za koje smo se puno više morali potruditi, a možda s tehničke strane i nisu toliko savršene.

Da li ti je neki trenutak s posla ostao u pamćenje? Nešto što se dogodilo na nekim od fotografiranja?

​Jako puno mojih snimanja mi je ostalo u sjećanju i s jako puno ljudi ili parova sam ostao u odličnim odnosima. S nekima sam sada i kućni prijatelj. Evo, baš danas sam naišao na jedan par od prije par godina koji čekaju četvrtu bebu. Jako smo se razveselili jedni drugima jer se dugo nismo vidjeli. Međutim, nekako najviše mi je u sjećanju ostao jedan malo ružan trenutak sa svadbe koji bi mogao pomoći svim fotografima. U crkvi, za vrijeme vjenčanja, kada je svećenik pitao je li uzimaju jedno drugo, meni krepao fotoaparat. Zaustavio sam svećenika, mladenci i cijela crkva u šoku. Rekao sam svećeniku da mi treba minuta da uzmem drugi fotoaparat i nastavio fotkati kao da se ništa nije dogodilo.

Za kraj ćemo te iskoristiti da nam daš neki koristan savjet za sve mlade koji se bave ovim...

Vraćamo se na lekciju iz prošlog pitanja: uvijek imajte duplu opremu ako radite nešto što mislite naplatiti. To bi bio prvi savjet. Drugi savjet bio bi da fotografiraju što više – prijatelje, obitelj, bilo koga. Igrajte se sa svjetlom i istražujte. Moderno je doba i do informacija možete doći na sve strane. Čisto gledanje nečega, a bez da probate isto to, kao da niste niti gledali.

Hvala Marine što si bio moj gost na SB Periskopu. A vi dragi moji mladi i oni stariji, ne bojte se primiti aparat u ruke, hvatati svoje trenutke i stvarati vlastitu umjetnost – jer fotografija je puno više od pukog pritiskanja okidača; to je najljepši način da sačuvate sjećanja i ispričate svoju priču.

______________________

Za suradnje ne zaboravite posjetiti naše Instagram profile : @mladen_ivezic_photography

@design_dajanamiklos.

​Hvala vam što ste bili uz nas, što nas čitate i što s toliko pažnje pratite naše inspirativne i ohrabrujuće priče!