Neki događaji su u neprestanom koketiranju s politikom i različitim političkim strankama,  ne bi li uski interes jednog trenutka omogućio prostor za prosperitet, bolju statistiku i nešto novca. To nije ništa novo, a  ne bi bilo ni važno, da se time ne ugrožava priroda, zdravlje i životi ljudi.

Da li je voda još zagađena?  Briga za osnovne zdravstvene tegobe svakoga od nas, ne ostavlja prostora razmišljati o dozvoljenim i nedozvoljenim vrijednostima opasnih tvari u zemlji, vodi i zraku kojima smo dnevno izloženi. Trudimo se vjerovati izvještajima i prema njima se ponašamo.

Ali, nedavni događaji ostavili su trajnu sumnju u njih, u ljude koji o njima brinu i o sistemu koji u sprečavanju nastanka panike među građanima, pojednostavljuje vrlo  složene događaje koji se tiču elementarnih prava i života ljudi. Stoga, ni strogi zakonodavni okvir koji smo postavili da bi postali dio europske obitelji, ne daje garanciju da u tako strogim zdravstvenim uvjetima i živimo.

I bez havarije sa vodom, zagađenja zraka koje proizvodi Rafinerija  nafte iz Bosanskog Broda, mogu se izdvojiti zagađivači koji pridonose šteti u ukupnom smislu. Povećanje prometa u gradu, sa  starim automobilima, kombijima i kamionima doprinosi ukupnoj štetnosti zraka koji udišemo, sezona grijanja koja je pri kraju, nije donijela kraj i posljedicama od ispuštenih štetnih tvari.

Koja je poveznica u svemu tome? Siromaštvo! Želimo standard kakav dolikuje prosječnom građaninu Europe, želimo razvoj gospodarstva kako bi povećali zaposlenost, želimo što brže doći od točke A do točke B. Zbog toga, na svim razinama se ponekad "zažmiri oko" na nepravilnost, opravda nešto neopravdano ili jednostavno postavi teza, kako nismo  izdvojeni slučaj u europskoj i svjetskoj praksi. Čujemo, vidimo, osjetimo i šutimo.

Da li to činimo svjesno ili nesvjesno nebitno je,  realnost  mu pridružuje znak jednakosti, jer isto doprinosi šteti. Usprkos tome opet će dio nas, kada uspije nešto malo uštedjeti ili doći do brzog kredita, požuriti nabaviti automobil sa groblja automobila koje je Njemačka otpisala i zabranila za korištenje na svojim cestama.

Promišljanje zdravim razumom  nije privilegij svojstven politici ni zakonima a ponekad ni nama samima. Slijedom toga je i Saborski odbor za zaštitu okoliša i prirode rekao svoje. Kao, za otrove se može pretpostaviti  od kuda su, ali se ne može zaključiti zašto su bili tu, niti pretpostaviti kada će se ponovo pojaviti.  Građani mogu biti mirni.

Nedovoljno ulaganje u infrastrukturu, nedovoljno stručnih kadrova za kontroliranje sustava, premalo kontrolnih mehanizama. Tehnologija je napredovala, ali čovjek koji njom upravlja nije. Što zbog štednje, neznanja ili zbog stjecanja dodatnih vrijednosti, bogaćenje u korist siromaštva je učinilo svoje. Svjesno ili nesvjesno, trujemo se.