Negativni trendovi iz političkog života, formiraju nove sustave vrijednosti kojima se teško suprotstaviti. Dovoljno je insinuirati nešto o nekome da bi se uži krug ljudi raspričao ili objaviti informaciju na nekom portalu željnom senzacija, da bi se razgolitio svaki segment života ciljane osobe. Iako su posljedice takvih radnji proizvoljni zaključci nadobudnih piskarala, tako nametnuta slika o osobama sporo blijedi. Činjenice i pravila novinarske struke nitko ne mjeri a istina se predstavlja kao kategorija sa tisuću lica.

Osim što se kopa po životima ljudi, ni povijesne činjenice nisu nedodirljive.

Požuruje se nova povijest gotovim zaključcima a protekla podređuje dnevnoj politici. Cjenka se s moralnim vrijednostima, na način da se riječ moral, pojavljuje u skoro svakoj političkoj izjavi. Postalo je moderno proglašavati se moralnom vertikalom. Ipak, takve izjave osoba iz političkog života nisu dobre pa makar došle i od predsjednice države.

A primjeri moralnih vrijednosti vrlo su različiti. S jedne strane istražuje se imovina Milana Bandića čiju vrijednost niti jedan smrtnik ne bi mogao zaraditi od plaće. S druge strane prozivaju se peglanja službenih kartica u ministarstvu kulture. Iako je višak neopravdano podignutog novca vraćen u blagajnu, ministrica podnosi ostavku. Gradonačelniku metropole to ne pada na pamet.

Svaki političar „koji drži do sebe“, osjeća potrebu poučiti nas i svoje političke protivnike o moralnim vrijednostima. Iako su svima nama, koji ne bolujemo od kratkog pamćenja, još svježa sjećanja na revizorska izvješća iz proteklih godina. Tada je gospođa Šima Krasić iznosila nalaze državne revizije, na dugačko i na široko nabrajala uočene nepravilnosti, nezakonitog trošenja novca i prekoračenja ovlasti. Sabor je izvješća slušao, prihvaćao i ništa se posebno nije događalo, osim što se narod moralno zgražavao.

Od ponašanja političara tog vremena do moralnih vertikala sada, primjećuje samo vertikala – i to naroda, po pola.