Kad bi netko pomislio da političari slušaju one koje predstavljaju, neka samo otvori komentare ispod vijesti o agresiji SAD-a i Izraela na Iran. Tamo će vidjeti istinu koju glavni mediji pokušavaju zakopati ispod naslova koji brane moćnike.
Većina naroda svijeta jasno je pokazala gdje stoji. Protiv agresije je, protiv nasilja, protiv politike koja podržava najteže zločine 21. stoljeća. No političari unatoč toj činjenici i dalje guraju svoju agendu. Oni ne slušaju narod. Oni rade za proizraelsku stranu i točno se zna čiji interes zastupaju.
Komentari ispod tekstova na glavnim portalima više su nego jasni. Ljudi pišu bez straha, bez ustezanja, bez potrebe za političkom korektnošću. U desetljećima nakon pada Berlinskog zida svijet je vidio ratove, invazije, bombardiranja civila i potpunu moralnu propast onih koji su se proglasili svjetskim policajcima. Ipak ova agresija na Iran ima nešto posebno gadno u sebi.
Sve znaju
Političari koji podržavaju SAD i Izrael u njihovu pohodu na Iran ne rade to iz neznanja. Oni točno znaju što podržavaju. Znaju za civile koji će stradati, znaju za obitelji koje će biti rastavljene, znaju za djecu koja će umrijeti pod ruševinama. Njihov je izbor potpuno svjestan i to čini stvar još strašnijom.
Najveća ironija leži u tomu što se ti isti političari često kriju iza retorike o demokraciji i volji naroda. Dok narod piše protiv agresije, oni potpisuju sporazume i šalju oružje. Dok se građani bude na ulicama diljem svijeta, oni sjede na sastancima s onima koji financiraju rat. To nije predstavljanje naroda, to je izdaja naroda.
Mediji koji kontroliraju narativ znaju točno što rade. Oni stavljaju naslove koji opravdavaju agresiju, brišu komentare koji postanu preglasni i proglašavaju svakoga tko progovori istinu teoretičarom urote. Ali brojke su neumoljive, komentari se ne mogu zauvijek brisati, a ljudi sve bolje vide tko je na čijoj strani.
Ono što se događa u slučaju agresije na Iran samo je nastavak obrasca viđenog u Iraku, Siriji, Libiji i Afganistanu. Svaki put ista priča, svaki put isti lažni izgovori, svaki put političari koji podržavaju zločine dok narod gleda i zapisuje. Jedina je razlika danas što narod više ne šuti. Glasno piše, dijeli, komentira i proziva.
Problem nije samo u onima koji izravno sudjeluju u agresiji. Problem je i u onima koji šute, koji gledaju na drugu stranu, koji prave da ne vide jasnu volju naroda. Svaki političar koji podržava proizraelsku stranu u ovoj agresiji osobno odgovara za svaki gubitak ljudskog života. Nema se tu što ublažavati niti tumačiti, činjenice su na stolu.
Ako već namjeravaju podržavati najteže zločine 21. stoljeća, neka to kažu otvoreno. Neka objasne zašto je njihov interes važniji od života tisuća civila. Neka prestanu skupljati glasove na temelju lažnih obećanja i lažne empatije prema ljudskoj patnji.
Narod je rekao svoje. Komentari su to potvrdili. Povijest će zapamtiti tko je stajao na kojoj strani. Neće se pamtiti naslovi provladinih medija, pamtit će se tko je šutio dok su drugi ginuli. Za one koji danas podržavaju agresiju taj će sud biti posebno oštar, posebno okrutan i posebno zaslužen.
