S minimumom asocijacija, bez jergovićevskog promišljanja o moralnoj težini, potpuno hladno, bez fokusiranja na detalje, bez asocijativnosti, bez literarne sjene koja često pokrije moje članke, a da se ipak osjeti odnos i karakter, odlučio sam napisati i javno objaviti kratki tekst o svom nesvakidašnjem iskustvu urednika ovog malog portala. Konkretno, namjeravao sam intervjuirati poznato brodsko znanstveno ime, poznato u nacionalnim razmjerima. Nakon što je ime u mailovima, dakle, pismenom potvrdom, pristalo na dopisni razgovor, poslao sam mu pitanja i upute. Otada čekam njegove odgovore, od davnog 19. ožujka. Ne samo da do danas (27. 5) nisam dočekao odgovore (i dvije fotke u landscape formatu), nisam dočekao ni obrazloženje, a kamoli ispriku za kašnjenje odnosno nepoštivanja dogovora. To mi se nikad u životu autora u novinama i na portalima, nije dogodilo. Ta ekskluzivna činjenica zaslužuje da ju se zabilježi. I ja to činim, sve se nadajući bilo kakvom odzivu.
U najjednostavnijem, starinskom jeziku to se zove neodržana riječ. A riječ koja ne stoji iza sebe, u poslu s tekstom i ljudima, gubi težinu kao novčić od olova. (Majku mu ja ipak ne mogu bez lirskih sjena!). Gledajući kroz prizmu pristojnosti i profesionalnog odnosa, postupak ove jako javne osobe bi se mogao opisati kao ghosting, nepoštivanje dogovora, neprofesionalno ponašanje, socijalna nepristojnost.
Pitam se o kakvom je zapravo čovjeku riječ? Svakako, on je nedosljedan, ignorant, majstor odgađanja, komunikacijska šeprtlja i pati od kompleksa više vrijednosti. On ne zna da i ja patim od istog kompleksa kad me drugi pokušaju podcijeniti. Moguće je da faca spada u ljude koji se povuku kad osjete pritisak, neizvjesnost ili strah da neće ispasti dobro. Ali čak i tada, odrasla i odgovorna reakcija neće nestati. Takvi se obvezno i kratko jave da ne mogu ili ne žele nastaviti kao što su se dogovorili. Strah od odjeka i neispunjenih očekivanja može objasniti njegovo ponašanje, ali ga ne čini korektnim prema drugoj strani tj mojoj neznatnosti. Emocija može biti razlog, ali odgovornost ostaje izbor. Ipak sumnjam u sve ove pretpostavke, jer se radi o čovjeku sa značajnim iskustvom u odnosima s medijima.
U vrijeme AI brzine, trenutačne analize u realnom vremenu, kasniti dva dana znači povratak u komunikacijski srednji vijek, a neodgovorno prekoračiti rok preko dva mjeseca, nesavjesno ostaviti pitanja da vise, kao naš ultrapoznati učenjak, kameno je doba u kojem naš praučenjak ima toljagu destruktivne umišljenosti. Zaključno, neodržana riječ poništava i najveće ime u bilo kom razdoblju.
Što kažete? Da ga podsjetim? Mislite da mi je baš toliko stalo?
_____________________
