JA ... Žena, majka, kćerka, sestra, supruga, radnica, baka, svekrva, punica, prijateljica,  feministica,  susjeda, kuma, nudistica, radna kolegica, ljubavnica, volonterka, junakinja, vrtlarica, planinarka, vozačica, klizačica, kuharica, dadilja, slikarica, hraniteljica, rekreativka, sakupljačica, pacijentica,  blagajnica,  spremačica,  restauratorica,  službenica,  savjetnica, lažljivica, slastičarka,  kolekcionarka,  krojačica, optimistica ..

Kada sam bila dijete, lagala sam svaki dan. Nisu mi vjerovali i kada sam govorila istinu, a sve što sam činila ili rekla bilo je pogrešno! Jedna od omiljenih zabava u djetinjstvu nam je bila staviti čavao na tračnice koji nakon prolaska vlaka poprimi spljošteni oblik - idealan za vrh strijele koje smo izrađivali i koristili u igri kauboja i Indijanaca. Kada sam se pohvalila tati pokazujući svoj ručni rad, on nije dijelio moje oduševljenje zbog izuma i kreativnosti, nego mi je zabranio ići na prugu. Vrlo rano naučimo što roditelji žele čuti, pa im prestanemo govoriti istinu, jer se bojimo njihovog razočarenja u nas više nego batina & kazne. Kada si dijete, najvažnije ti je biti prihvaćen i sve smo spremni učiniti kako bi prošli inicijaciju primanja u grupu – pa makar to značilo krađu konzerve u trgovini. Lagali smo o ocjenama, izostancima, pušenju, povjerenim tajnama svojih prijatelja ... Na prugu sam i dalje išla, ali to više nisam priznala. Odem zubaru, predam zdravstvenu knjižicu i čekam red. Nakon sat - dva slušanja brusilice, stenjanja i plakanja djece, nestane struje, medicinska sestra svima u čekaonici vrati knjižice i veli da dođemo sutra, jer danas više ne rade. Kod kuće kažem da sutra opet moram kod zubara, a mama ne vjeruje ni da sam bila. Nikada nisam uspjela razabrati da li mi je ona prvo počela ne vjerovati ili sam ja prva počela lagati!? Kao od većine ovisnosti u životu, i od laganja sam se odviknula napravivši dil s Tvorcem.

Približavaju se opet neki izbori, i za potrebe ove kampanje, dosjete se stručnjaci da bi mogli koketirati sa nama biračima i kroz referendumsko pitanje o graničnoj životnoj dobi za odlazak u mirovinu. Koji gaf!? Koji lažljivci!? Kud baš Maras i Fred - bivši ministri u vladi koja je izglasala odredbu - danas najglasnije zagovaraju ideju protiv njezine provedbe. Mi građani naivčine – zagrizli mamac i danima gruntamo o njihovim pametnim prijedlozima. Godišnjica Račanove smrti, a Stribor Valenta na FB objavi onaj divni video gdje pokojni Ivica poetski govori snove i vizije u kakvoj bi Hrvatskoj želio živjeti! Ma kud baš on? Nije bilo dovoljno gledati ga ispred bolnice s porukama protiv nasilja nad ženama!? Taj najveći razbijač brodskog SDP-a usudi se „Račanovo ime spominjati uzalud“!? Lokalni HNS ovci se razletjeli po Slavoniji da ispadne kako su brojniji nego prije, dok to malo rukovodstva & članstva brzo ode - čim saznaju odgovor na pitanje:„ .. što tu ima za mene“? HDZ-ovce i njihove slugane ne spominjem, jer su mjerna jedinica za laž i poltronstvo. Trenutnom gradonačelniku se ne usudim ni ime izgovoriti u ovom kontekstu, jer dok dokažem da je “lovostaj na lisice, ode zeki glava“!

O jučerašnjem Prazniku rada, grahu, radnicima i sindikalnim vođama sam rekla što mislim prošlog četvrtka, a ipak, ne mogu govoriti o ulozi lažljivice ako ih ne spomenem i danas. Laž znači obmanu i namjerno izrečenu prijevaru. Moja profesorica T. Radić je znala reći: “Tko laže, taj i krade, tko krade taj i ubija a tko ubija - bude ubijen!“ Na početku ove priče sam objasnila svoju teoriju o tome radi čega lažemo dok smo djeca. Odrastanjem naučimo da lagati nije pedagoški i kako život nikome nije ostao dužan. Sjećam se vremena kada su objavom lažnih vijesti oklevetali neke ugledne ljude. Oni su nakon nekog vremena i sudskim putem dobili satisfakciju, ali šteta je već nepopravljivo bila učinjena. To je ona priča o vreći punoj perja koja rasuta s vrha nekog brda ili crkvenog tornja predstavlja izrečenu ili napisanu laž. Demanti ide sitnim slovima i nevidljiv je u usporedbi sa krupnim naslovnicama gdje se na sav glas iskrivljuju povijesne činjenice ili nekoga sumnjiči bez dokaza o krivnji. Većinom je cilj degradirati osobu koja smeta organiziranoj mafiji. Pokupiti to rasuto perje (nakon što ga je vjetar raznio tko zna kamo) teško je i nemoguće. Tako nam u sjećanju ostane asocijacija radi koje na spomen nečijeg imena pomislimo loše o toj osobi ili organizaciji. Našeg sugrađana Tihomira Jakovinu i njegovo ime su nakon povratka u Slavonski Brod razvlačili ružnim naslovima za potrebe dnevne politike. Jako zanimljivo je to da nikada nisam pročitala naslov kako bivši ministar poljoprivrede i predsjednik ŽO SDP-a, ustvari nikada nije pozvan na niti jedan obavijesni razgovor i da nikada nije podignuta niti jedna optužnica protiv njega. Isto je bilo kada su vrli brodski novinari za sitne pare pisali laži o tadašnjem predsjedniku GO SDP Željku Račkom, čija je najveća mana bila što ima novaca koje nije ukrao. Bombastične naslove su prenosili visoko tiražni listovi u cijeloj RH a demantiji su nakon nekog vremena objavljeni u istim novinama, na trećoj stranici, pri dnu – sitnim slovima. Posljedice su uvijek iste, raja čita samo naslove, sadržaj ih ne zanima! Takav oblik nasilja je na ovim prostorima  viđen i doživljen bezbroj puta. Popljuvati ravnateljicu vrtića & škole, novinare i urednike, gradske vijećnice, udruge...  proglasiti ih nesposobnima, mrziteljima svega što je Hrvatsko... iz bilo kojeg razloga i ne snositi sankcije u „igrama bez granica na naš način“!

Nakon argumentirane i vrlo žestoke rasprave, Glavni urednik ovog portala mi je prošle godine rekao:“ Nemam ništa protiv tog čovjeka, osobno mi je i drag, ali mi je istina draža!“ Nakon toga me pozvao da pišem za SBPeriskop. Svatko ima svoju istinu, a poznajem osobe koje bi prevarile i detektor laži izgovarajući  vlastitu - bezbroj puta ponovljenu laž. Osobno više ne želim trošiti svoju energiju na zagovaranje ničije istine dok za ishod današnjih laži izgovorenih iz usta pripadajućih lažljivaca, osjećam samo radoznalost. Pitanje svih pitanja glasi: “Kako još uvijek „pušimo fore“ aktualnih političara vjerujući u njihove riječi, kada smo još kao djeca tu foru prodavali svojim starcima govoreći im samo ono što oni žele čuti (a sve u svrhu da bi svi bili sretni)???