Hrvatska bruji od komentara, podijeljenih mišljenja i stavova zbog trostrukog ubojstva u Splitu. Tužna sam i očajna što smo dopustili mladiću da upropasti svoj život i postane ubojica jer će cijela njegova obitelj nositi teret generacijama. Jesmo li svi krivi?
Kada sam bila srednjoškolka, jedna je majka iz susjedstva stavila oružje u ruke sinu – mome vršnjaku, i gurnula ga kao živi štit ispred sebe u trenutku fizičkog nasrtaja svoga muža. Rođeno dijete je učinila maloljetnim ocoubojicom! Nikada nećemo doznati „što bi bilo da je bilo“ bez oružja u rukama djeteta koje štiti svoju majku od udaraca rođenog oca, ali znamo što se događa sve godine i desetljeća nakon tragedije. Maloljetni sin – pjesnička duša, odlazi u kaznionice i zatvor odslužiti višegodišnju kaznu vračajući tako dug društvu. Onaj drugi dug, što ga zovu Smrtni grijeh – nosi danonoćno zaboden kao trn u svom srcu. Prigrlivši zlu kob kao lijepo skrojeni kaput, privlači u svoj život situacije i osobe sličnog iskustva. I tako, do danas ostaje utopljen žalosnim životnim pričama žena, žrtava nekih drugih zlostavljača, koje molitvama ili kletvama zazivaju tajanstvenog osvetnika da ih spasi.
Slične situacije se događaju svugdje i naravno da naša mala državica ne odstupa od prosjeka crnih statistika ostalih državica u regiji i šire. Događaju se požari u kojima smrtno stradaju novorođenčad, mladi, stari & nemoćni! Prečesto svijet potresaju vijesti o stravičnim zločinima koje počine neke psihički bolesne osobe ili terorističke organizacije. Događaju se nesreće u željezničkom, cestovnom, riječnom, zračnom prometu kao i kalvarije na moru. Gine se u ratovima, umire od gladi, žrtve odnose potresi, požari, poplave, vulkanske erupcije, … i smrt je sveprisutna u našoj svakodnevnici!!!
Mene danas boli duša ne zbog smrti, nego radi reakcije prevelikog broja Hrvata i Hrvatica koji pozdravljaju i odobravaju izbor mladića da postane ubojica kako bi zaštitio svoju obitelj od kriminalaca (kada ih vlast ne sankcionira). Sve one „junačine“ (pred čijim očima se trideset godina događaju rat, pljačka društvene imovine neviđenih razmjera, propadanje ljudskih vrijednosti u javnom životu i crkvi - pa i obiteljski kriteriji o ljudskosti erodiraju), žude za boljim i pravednijim životom! Mnogi od njih nemaju ništa protiv da nečije dijete uzme oružje i poubija sve kriminalce, narkodilere, makroe, korumpirane političare, lažne branitelje i generale, žene koje su abortirale, pedere i lezbijke, pedofile, preostale Srbe, Rome, ..
Gledam na TV-u prilog o sudskom epilogu nakon prijave o spolnom uznemiravanju kolegice policajke za vrijeme noćnog dežurstva i ne vjerujem svojim očima ni ušima. Policajka se usudila prijaviti kolegu koji se prema njoj za vrijeme noćnog motrenja vulgarno ponašao – i ona nakon 2-3 godine procesa mora platiti sudski trošak i odvjetnika a „cijenjeni“ kolega otišao u mirovinu pa nije imao priliku ponoviti zlodjelo i tako izbjegao odgovarati u jebenom prekršajnom postupku (Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji – spolno uznemiravanje poznaje kao prekršaj a ne krivično djelo). Kada novinari izvještavaju o uspješnom hvatanju i privođenju balavca sa dva đointa, napišu barem inicijale prijestupnika ali umirovljenog perverznjaka nisu imenovali. Nikakvu odgovornost ne snosi niti zapovjednik koji kolegici policajki - samohranoj majci sa djecom mlađom od 8 godina (koja po zakonu ne smije raditi noćne smjene) kaže neka da otkaz i prestane raditi u policiji ili na carini ako nema kamo sa djecom noću, dok je na poslu, .. i bezbroj sličnih primjera kršenja prava žena na rad i ljudsko dostojanstvo.
Ne mijenjanjem pravnih okvira i ne kažnjavanjem počinitelja prema postojećim zakonima – aktualna vlast direktno doprinosi klimi nepovjerenja hrvatskih građana (a pogotovo građanki), u ovu zemlju kao pravnu državu. Ta ista država je legalizirala klađenje i pod izgovorom otvaranja tisuću novih radnih mjesta kockare, kamatare i sličan društveni šljam proglasila poduzetnim građanima. Do prije samo trideset godina, policija je upadala na mjesta gdje se kockalo, orgijalo i organiziralo klađenje - oduzimala im zatečene hrpe novaca, a iza rešetaka stavljala one koje je zatekla u toj kriminalnoj raboti. Isto su postupali prema narkodilerima, makroima i prostitutkama.
Tako su jasno slali poruku nama građanima što je zakonom zabranjeno, nemoralno i pogubno za svaku hrvatsku obitelj (do koje nam je toliko stalo)! Nedavni rat je omogućio nekim generalima i ljudima na vlasti enormne zarade trgujući drogom i oružjem „balkanskom rutom“. Umreženi u tom kriminalnom poslu s vojnim i političkim vrhom zemalja ex Yu, u ratu i u miru peru prljavi novac kupujući tvornice, tvrtke, dvorce, otoke, .. Prljavim novcem financiraju političke stranke pa i neke predsjedničke kandidate/nje – ali o tome se nitko ne usudi govoriti jer je opasno..
Da su dosadašnje hrvatske vlade dobro radile svoj posao, ne bi stvorile uvijete da mladić izabere postati ubojicom kako bi zaštitio svoju obitelj od nasilnika koji u svakom normalnom, civiliziranom i nekorumpiranom društvu sjede u bolnici ili iza rešetaka?
Za sada nam ostaje šljam koji umrežen i izvanredno organiziran neometano terorizira svoje sugrađane! Država pomaže dopuštajući stranim bankama poslovanje novcem svojih građana pod zelenaškim uvjetima. Falsifikatori i lopovi rade (sjede) u ministarstvima i Vladi RH gdje novac za liječenje djece i nabavku bolničke opreme sakupljamo humanitarnim akcijama (poreza na taj novac se država isto ne odriče). Lokalni šerifi obnavljaju samo ceste jer tu najlakše uzmu 20% sebi! Za kulturu nema novaca, za bolesnu djecu također, ali ga zato ima za Katoličku crkvu čija uloga nije zanemariva u kaosu liberalnog kapitalizma na balkanski način! Vlast nema svoj novac i nikada ga nisu imali jer oni NE zarađuju a oporbeni glasovi iz „saborskog kazališta lutaka“ ne govore dovoljno glasno kako mi građani nismo zadovoljni načinom na koji vlast troši naš novac.
Dok studenti i akademska zajednica šute, jedino feministice i strukovni sindikati povremeno podižu glas. Na ulici i društvenim mrežama šalju poruku vladi da nas ignorantskim ponašanjem svojih institucija ponižavaju kao građane/ke RH i kao stanovnike/ce Evrope. Duša me boli jer me cijela ova situacija podsjeća na kukavički potez majke dok se sakriva iza svoga djeteta gurajući ga u neopisiv zločin prema vlastitom životu i sebi.
„Ovaj svijet je opasno mjesto za življenje. Ne zbog onih ljudi koji su zli, nego zbog onih koji u vezi toga ništa ne poduzimaju.“ Albert Ajnštajn
