Pjesnici su čuđenje na netu: Ilija Klindžić-Grbavac

Na Javni poziv pjesnicima i piscima kratkih priča, javio se Ilija Klindžić-Grbavac. Rođen gotovo slučajno 15.lipnja 1953.g u Slavonskom Brodu. Počeo pisati poeziju, na žalost, kaže, zbog jedne plave žene iz Tuleka u Bosanskom Brodu. Nešto napisao ozbiljno do Domovinskog rata, a onda pomislio na drugog brata. Napravljena je knjiga Dva jarbola jedan Brod. Onda se otuđio od sebe i postao sam sebi pjesnički rod.

Objavio je prošle godine i zbirku pjesama pod nazivom Kad nema sunca, šutim.

Razočaran u ljude, ali ne i u Poeziju.

___________________________________________________

INTELIGENCIJU NE BOLI GLAVA

Slistio sam Slavičeka od korica do korica

do dna

i krivudam pijanim mislima

opažam ležeći

prikrada mi se isčeznuće

lebdim ponad kuće

i slušam poj

njih je bezbroj

srpanjski cvrčci

Napojio sam se Slavičeka

Pomislili ste .. a ne !!

varate se

Niti u pomislima

Njegovi su stihovi kao staro vino

obilato je crveno

kockicama i bijelim odlučnostima

domovinske zahvalnosti

Slavno zvuče opojne rime

drugi dan

inteligenciju ne boli glava

Nasmiješenim domoljubljem

moram mu nazdraviti

Ushićeno ga čitam

blagotvoran je moj Slaviček

Pitak

„Sjaj (ne)svakodnevnice“ iz ’87.

dirljivo vitak

„vidio sam mu oko usana

hrvatske riječi Stare, izmučene, i ugodne (i po malo patetične)“

Njegov je brat islandske naravi

Tamo gdje braća imaju različita prezimena

Braća su mu književni prvaci svoga vremena

Sve Petar do Petra

njegov Njegoš

Putni pratilac kroz Donji i Gornji svijet

Dante Alighieri

„Sve je to bilo negdje na po’ puta

između Svijeta i Alkemije“

pa drska „Elita“ sve nas dovodi do stanja uzrujanosti

„Danas se ne objavljuju memoari pisaca

danas se objavljuju memoari terorista i ubojica

… korumpiranih zvijezda  tzv  javnog života“

Slavičekovi ljudi

„razgovaraju sa Sudbinom i Smislom

dok kohorte političara poziraju sve više.

Naravno da idemo prema katastrofi“

Lakomo

Moguće

jednog sam ljeta otišao od kuće

od Teorije krvi i tla

Dugo se žvače bez kvasa kruh

žudeći izbavljenje

drugi su se napatili .. i prije mene

da skratim, i nikako da se vratim

tim istim putem tugaljivim

Mnogo je zakučastih činjenica

„Danas se ne objavljuju … „

razgovori s Sudbinom i Smislom

Pjesnički transkripti čame po ormarima

prekriveni mirisnim dlanovima lavande

  1.   X.  2016.  SPTR.,

SLUDIŠTE

to sam ja i nisam to – pogledom  iskosa

imam barjak za razmišljanje

lozinku ispovijedi

posvađanu ličnost  i sličnost s drugima

sve sam priznao dok se drugi  vele  umno

dvoume i glume

hlad i dažd

po nekad sunce nasumce

treba znati postojati

upute su nečitke

sluhisti se prorijedili

usmeni se odredili

mnogi bi zapjevali

neuki bi jedrili

odjedrili od ovog kopna

gdje ih grli opna

vjerovanja u samog sebe

iskreno pošumljenom vizijom

brdovitost i ravnica dišu

nadolazećim poplavama lakoće

krepkih tekućica ima

nema bolesnih riječi

iznutra

izvana

zaduženost postojanjem

sve je ranjivost

zuje obični pretvarači duše

u neko bolje sutra

osmatračnica suznih očiju

knjiga i daljina

omotam debelu zmiju oko vrata

moj afrički šal

i našalim se strahom

mjesnih obožavatelja

dovoljno nepoznatih  samima sebi

prebjeglih u sažaljenje i nevoljkost

rasplačem ih- siknem zajedničkim jezikom

rastanak

o(p)stanak izlišan

piti s njima pivo i osjećati se sivo

marljivo čekajući  Kulin – bana  na vidikovcu odakle se rasprostire

na sve četiri strane depresivan hod

žalosnih vrba k nebu

ono što u meni vene

oportunistička je priča

hora je

na put da se krene

tamo je rasprodaja  jurilica   budućnosti

jakih i poslušnih

dojmljivo opakih

plaćanja i potraživanja

zaduženih disanja

brutalnih obrata sebe

Sve su to bolesne grimase

na koži planete elementarne nepogode

požari poplave klizišta

promašaji sadašnjosti i … ništa

Simbolička bunjišta

Deseteračka posjećenost nacionalnih kazališta

  1. VIII.  2017.,  SPTR.,

SEVDAHU   PSIHIJATRSKIM   OZDRAVLJENJEM   ZAPRIJETIO

i što sad

u dubini  dana  i  noći

s tvojim tamnim likom

na bijeloj podlozi

sumnjičavom ženom

koja mi provjerava dah iz usta

dišem li

iz hobija ili  je to samo

onomatopeja mojih  pluća

osluškuje moja sačuvana čeznuća

dokle sam njen pozan i srozan

u kojem džepu držim ključeve  ravnodušnosti

a gdje bijele košulje na kojima je ruž za usne

mlađahan  i  crven dokaz da sam imao

bliskih dodira

prakticirao  redovito i besplatno ljubavni socijalizam

dopisnu  ideologiju  s  malim bogom oko vrlo opipljivih

strasti i darežljivih stvarnosti

a imam  umjetničku  žgaravicu od zagorjelih  predvečerja

kad se suncu nije htjelo  a  mene je to u duši mišićavoj

zaboljelo

pa se pitam onako dokono i sjedeći sam

u  opustjelom  dopisništvu  Stvoritelja

načet prazninom i istinom  nadnaravne  olovke

koja sasvim gubi svoju upotrebnu svrhu

čemu  i  kome  moj učitelju  krasopisa

da se riječima obratim

ljetnim rodama koje sviju gnijezdo na dimnjacima

kuća u mojoj  domaji

čuvaju  samo rode domove prazne

naplaćuju se za grešno parkiranje božje kazne

lete  priče  isprazne

velike  ljubavi

u sebi sadrže neiskren dojam

da je to sve zbog toga

i nije kraj svijeta  ako nema  boga

preselio  se u pobožnije  krajeve

a  onda će se jednog   lijepog  dana vratiti

u  svoje dopisništvo  s  novom vještinom

nadnaravne  olovke  koja ima srce

i grafitu će pasti kamen na moje tjeme

a mene baš fino taj udarac u glavu neće zaboljeti

preko puta Bosne dobit  ću novi naputak

kako ću se ponovo roditi zeru uzaludnu

kako ću nanovo živjeti  zeru uzaludnu

Stvoritelj  će me  imati na umu  zeru uzaludnu

jebeš mi sve u ovom  idućem  životu

bolje je nego inače

knjiga  po  glavobolji

nema loših pisaca i poeta

jedan  izniman  a od njega sve bolji  kao Baljšoj  teatar

čitanje i skitanje po volji

a  u  mojim snovima koliko hoćeš stanovnika

svi  došli  u  Croatiju  jer je njome  R’vacka  zamijenjena

došlo je do kristalizacije slova  č,ž,š   u  sve što može biti

domoljubno  kaj  pa ne,.  ne  i   Ne

„..idem  ja..“ razdružiti  se s  onim prvima  „bolan  ne  bio“

smijah  se što  nisam  smion  čakavski

štokavski se istočio  pred morem  i  pred  tobom  na  koljenima

nemam  kockastih  tajni

sve je bijelo i crveno

„pusti  neka  leut  svira..trajna  nina  nina  nena..“

negdje  me  ima  a  negdje  svagda  nema

rado  BiH  se uglazbio

sevdahu  psihijatrijskim  ozdravljenjima  zaprijetio

  1. VII.  2018.,  SPTR.,

TRILER  DAMA  NAOČITO  SAMA

uredno  lijepa  i  pri tome otmjeno plava

nepredvidljiva  u  osamama  započetim

palo  mi  je  napamet  da se pjesmom  koja

po  bontonu  zijeva  osvetim

dohrlila  mome  brdu  pokajanja

a  ima  u  njoj  skerletnih

mladih  i  dojmljivo  očuvanih   ljubavnih   dana

napamet  da  se  pjesmom  pored  rijeke

zureći  u  ljetno  predvečerje  na  ogranku

višebojne  svjetlosti  jednobojan  osvetim

mene  boli  da  se  sjetim

pjesmom

mirisnih  metafora  okupljenih  na vrhu  ormara

žutih  i  uzbudljivih  mirisa  koji  su  prije spavanja

zgužvane  plahte  koljenima  poklanjale  bijelim  jutrima

nepomirljivim  snima  s  okusom  saharina

uvijek  prva  nikada  treća

zato me se slabo  sjeća  nemam  od  nje  kolajni  sočnih  tjelesnosti

gdje  je  odletjela  kreposna  ptica  jarebica

tetrijebu  svome  krila  dala

a  on njoj  iz  oba  oka  neizmjerno  kazao   „hvala“

jednoj  profesorici  što  i  nije  mana  ni’  ovih  ni’  ondašnjih  dana

kad  je    pukla    kreda  na nekoliko  komada

biološki  bezvezno  i  oprostivog  kinetičkog   nereda

može  se  njome  pisati  ali  škripi  u  zavojima

dušina  ploča kod malog

pisanog  slova  „hoću“ noću

da ostvarim  svoja  skrivena  izbavljenja

ostala  je  lebdeća  greda  radi  zakona  opće  jasnoće

uporište  u  Ničemu  kada i  kako  Moćnost   hoće

u  izotopima  uspomena  na  njoj  ono zavodljivo

metafora-voće  s  žutim  odbljescima  i  požudama

natenane  srma kao  u  nijemim  crno-bijelim  filmovima

pjesmom  koja  je  pola-dopola  svjesno  perverzna

moje  proteklosti  i  prokletosti  rijeka  da opipam  neopipljivo

i  dotaknem  nedodirljivo  zbog  viših  razlomaka  a  može  i    razloga

oduzeto

pojasnilo  mi  se  zdvojno  mladovanje

prešlo  u  opušteni  i  ne sasvim  ozbiljni  krvotok  pjesme

kojom  se  kao  omalovaženi  golub  brzo   „nacrtam“

na  svakom  zvoniku

djelatno  i  sveto

što  bih  više ili  niže

življenje  i  ljubljenje  s  nepoznatim  bojažljivostima

postalo  je  napeto

triler  postoji  u  zvonima  pjesme

koja  se  namjerno ne njišu

izlivenih  u neobičnom  porculanu

strašno  mirna  obnoć – u  danu

kad  miruju  najviše  kažu

koje  su ovce  tvoje  a  ujedno  i  meni  sasvim  pripadaju

u  hranidbenom  lancu  namjerno  neću  naglasiti

prevažne  trave  i  otkinute  cvijeću  glave

svakom  smo  željom  i  žlijezdom  s  unutarnjim  lučenjem

ti  zbog  mene  a  ja  zbog  tebe  prouzročili  sitničavu

mikro-obrtničku  nesreću

providno  je  srce  moje

zaklada  providnosti

daje  svoje  od tebe  meni

od  mene  tebi  mjesečeve  neuroze

samo  meni  treba  šišmiševa  špilja

povremena  otmjena  tama  i  svakako

naglavačke  zbilja

nezadovoljstvo  napisane  pjesme  sobom

  1. VIII.  2018.,  SPTR.,

„NA   GRANIČNOM   PRELAZU  IZ   NEBA   U  NEBO“

u  tkalačkom  stanu  ustajali  zvukovi  sami

stali

kad su  istkali  govornu pređu

lijepo  je  sročeno

„.ostavite  balkonska  vrata  otvorenim“

izvjestan  je  dolazak  grlica  u  paru

možda  Ivana  Zlatoustog

da  tkanicu  nastavi

dogode se nova  obraćenja

prvo  riječima  onda  djelom

dok smo mi  odlutali  višenamjenski

u  brdovitost   izvan  grada

voćnjaku  u  pohode  i  više  teorijski

a  malo  i  praktično  kosimo  travu

to se  nekada  zvalo  ladanje

a  sada  ne  znam  kako  se  zove

morao  bih  zaviriti  u  prošle  snove

događanja  i  ranjiva  odgađanja

zrelo  je  zrelo

sve što mi pada  na  ćelavost

tjemenu  kost  uglačanu

semantički  crvenim

našminkano   čelo

u  mojoj  sporoj  magbetskoj  tegobi

traženja  sebe  pored  tebe

nisam  se otvorenih  očiju mogao pronaći

na  malo  vrijeme  zatvorio  sam ih

pod  stećkom  nesvjestice

razočarano  nisam  ugledao  Tebe

nametnuo  mi  se  kaskadni  prizor

koji  me  žali  po  vertikali

orilo  se  svjetlošću

suprotno  brdo na  zračnoj  liniji  brdo  Igrač

poviše  Tomice

jača grana  domaće  kruške

još  od  rose  i  dvije  ose

želi  da mi se  osveti

uočila  je  slijepca  u  meni

jednog  bivšeg  i  jednog  sadašnjeg

jutrima  blagorodnim

da  na  zračnoj  liniji  brdo  Igrač  preko  Tomice

kosac  i  čovjek  od  voćnjaka  nedostaje

u  znoju  lica  svog

izostaje  mrgud  iz  ovog  kraja s velikim

čovjekolikim  dlanovima

katastarska  šapa  i  oznaka

psihoterapijska  izolacija

česta  obnevidjelost   i   čestica  ukorijenjenih  slabosti

da ti pjevam  a  ne   pjeva  mi  se

pa  mojoj  susjedi  s  desna

preopširna  je  moja  normalnost

začuđujuća

od  onog  vremena  kad sam bio

na  nizbrdici  štetan  sebi  a  podrugljivo  koristan

drugima

imao  me  jedno  vrijeme Magbeth- šejtan

ispuhao  sam  ga  na  čestoj  i  čestitoj  uzbrdici

riječi  i  matične  mliječi  protiv  opakih  pogleda

boljetica  i  u  mislima  kad stalno  pjeva  ona

melodijski  otrcana  ptica

ona   profitno-  nebitna   fraza  na svim  umnim  programima

i  postajama  križnim

„biti  il’  ne  biti“

rintaj  na  sebi  postavljaj  brdovita  pitanja

i  samo  pješke  u  grad  silazno

iz  grada   uzlazno  kad  treba

na  graničnom  prijelazu  iz  neba  u  nebo

samostalno  progutaj  gorki  aspirin

bez  vode  bez  odgode

i  onda  ćeš  vidjeti  svog  omiljenog  dramatičara

na  engleskom – zatim  u  prijevodu

u  društvu  besmrtnika  i  zaboravljenih  dužnosnika

neki  repliciraju  na bosanskom  koji sve  više  ne  postoji

neobjašnjivo  se  sebe  odriče  a  zatim  iz  vrlo  strahovitih  razloga

svih  inih  i  drugačijih  boji

mlad  neiskusan  militaristički  površan

sam  sebi  dobrodušno  zna  opsovati  mater

toliko  izaziva  pjesnički  da  plastična-  „pliva  patka  preko  Save

nosi  pismo  na  vrh  glave“

čovječe  koji  često  koristiš  za  grudobolje

i  općepriznate  glavobolje  aspirin

molim  te  sjeti  se  da   si  i  ti

najbolje  opismenjen  na  svome  jeziku

među-ijekavcima  praškastim

onom  do  tebe govornom  prahu

slikovito  rečeno

govornih  dovitljivosti  i  vještina  sin

ma  što to značilo  u

emocionalnoj  grubosti  iznošenoj

prema krasno  odjevenim  djevojčicama

  1.   VIII.  2018.,  Podvinje

26 comments

Skip to comment form

  1. Ajme!!!! Ove pjesme su predivne! Glavni uredniče, pa ovim startom je “letvica” dignuta vrlo visoko (za moje poimanje pezije), pa sam radoznala čije pjesme idu poslje Ilijinih – osim tvojih, naravno?! Ova rubrika mi je uljepšala dan. Hvala.

  2. Jaki stihovi formirane osobnosti. Prikaz iskustva čovjeka kojeg nadahnjuje sve što život čini neponovljivim i uzbudljivi. Ipak, osjeća se odmak od pokušaja da se čovjek podredi kao sljedbenik.

  3. Dobro zajebantsko predstvaljanje u uvodu. Duhovito kao i pjesme mjestimično. Duboko negdje toliko da se dno ne vidi.

  4. Klindžiću, volio bih pročitati tvoje prve pjesme posvećene plavokosoj iz Tuleka. Saznao bih jesi li napredovao ili nazadovao- u svakom smislu.

  5. Pjesnici su nuđenje na netu. Dođoh, vidjeh, uživah.

  6. Iz opusa Crusadera (višestruki laureat za poeziju)

    TEŠKO JE

    Teško je obići vidokrug nazoviprijatelja,
    poklonika klišeja, trendova i rituala,
    bogatih samodopadnošću,
    a ne progutati sline.

    Teško je obući pogled u nezajedljivu nevinost,
    nadu što ne postiđuje, iskrenost izrečenog,
    natopljenu otajstvom,
    a ne progutati sline.

    Teško je presvući jutro u nedodirljivo htijenje,
    umijeće snoviđenja, obzorje neomeđenosti,
    okupano poniznošću,
    a ne progutati sline.

    Teško je podići dušu iz prašine zemljopriljubljenosti,
    bljutavosti ponavljanja, bestidnosti ponuđenog,
    zatrovane gorčinom,
    a sve to – ne ispljunuti.

  7. Slistio sam Slavičeka od korica do korica

    do dna

    i krivudam pijanim mislima

    opažam ležeći

    i povičem iz sveg glasa:

    ženo jesi li skuhala ručak,

    jesi li oprala veš i suđe dok sam ja kontemplirao

  8. Pisac uvodnika nije imao profesionalan pristup zadatku (tako se autor, tko god on bio, ne predstavlja: s dozom ironije ili cinizma?): “Onda se otuđio od sebe i postao sam sebi pjesnički rod.“
    Isto tako je logički promašena opaska: “Razočaran u ljude, ali ne i u Poeziju.“ Poeziju piše čovjek i ona je “proizvod“ njegove skrivene osobnosti, koji on ne može promatrati kao objekt (kao predmet zanimanja samo čitaoc, ali ne autor koji je stvaraoc, da bi mogao biti razočaran: to je kao da netko kaže da je razočaran u arhitekturu… trivijalno i paušalno).

    1. Pratim ovu rubriku i ne doživljavam ju kao da oni koji se javljaju dobivaju zadatak. Što se logike tiče, poezija je na nekin način njoj nasuprot.

      Crusader, upravo je nevjerojato da se ti obrecavaš na autora što nije imao profesinalni pristup odnosno što se lagano zajebavao kako bi detronizirao sebe s pijedestala pjesnika. O biti, o njegovim stihovima, ti nisi riječ rekao. Ne iznenađuje me to, jer sklon si formalizmima, zakeranju, kako bi se na istoku reklo. Pa zar nisi mogao od svih tih silnih stihova i dobre poezije izdvojiti barem nešto i osvrnuti se, pohvaliti ili pokuditi generalno ili s dokazima odnosno citatima?

  9. Edo Bare – odgovorit ću ti, iako si baš ti i još jedna sitna bili okidač da izgubim kontrolu kada se javih prvi puta na ovaj i inače jedan portal, zbog vulgarnoga vrijeđanja koje me je zateklo…

    Pjesnik ne komentira pjesnika, on uživa u njegovim stihovima. To radi samo recenzent, a ja govorim o predstavljanju (znam što govorim, jer sam u tim krugovima).

    Tvoj komentar da je autor uvoda “detronizirao sebe s pijedestala pjesnika“ apsolutno ne stoji, on je to (nesvjesno) učinio pjesniku (“postao sam sebi pjesnički rod“), ali ako je to tvoja percepcija, a tvoja stvar.

    I nije to “obrecavanje“, to je iznošenje mišljenja (analiza), kao što ga iznosi svaki komentator. To učinih i u prvom javljanju kada otkrih ciljani “spin“ u uvodu, na što je Voltaire napisao: “Odlična analiza nekih komentatora. Precizno je dijagnosticirano vizantijsko podmetanje kukavičjeg jaja na početku…“

    Što se tiče tvog zadnjeg pitanja: pa ni ti se nisi (zapravo, nitko) nijednom riječi osvrnuo na moje stihove (iako ih stavljam na internet prvi puta) i ne očekujem da ih itko komentira (hvali ili kritizira), jer ih u pravilu dajem na prosudbu samo članovima prosudbene komisije u kojoj sjede kompetentne osobe (etablirani književnici i doktori književnosti). Dakle, dadoh ih kao komentar na iskustvo nakon posjeta ovom portalu (na argumentirane i dokumentirane citate većina komantatora odgovara epitetima i vulgarnostima – zato ta pjesma – ispljunuti prašinu).

    Ljudi vole tapšanje po ramenu, zato i napisah kako neki (kao Babić), premda na suprotnoj strani, čeznu za kvalitetnim komentatorom (bio mu i oponent), baš kao što ratnik žudi za dostojnim protivnikom. Primjer: Znaš li što je učinio kralj Saladin kad je u bici kod Arfusa (Crudade III) Rikard I Lavljeg srca ostao bez konja? Saladinova vojska prestala je s napadom i poslao mu dva rasna konja kako bi se bitka mogla viteški nastaviti, dok je nešto kasnije teško bolesnom kralju poslao svog osobnog liječnika koji ga je i izliječio.

    1. Trebao bih skočiti na jednu tvoju pjesmicu? Polomiti se od analize i definiranja pjesničkog instrumentarija kojeg rabi? Pošalji pjesme kao i Klindžić, pa ću vidjeti.

      Pjesnik ne komentira pjesnika? Oprosti, to se zove zlatom pisati i govnom zapečatiti. Usput: ludilo jekad pjesnik misli da je pjesnik. Kužiš?

      Saladin je za vas Križare bio lijek.

  10. Vidiš kako vrijeđaš. Prigovaraš – nisi se osvrnuo na stihove. A ja tebi – ni ti na moje. Dakle, ono je pjesma, a ovo je pjesmica. Potcijenjivanje a priori. Da ti pošaljem pjesme pobjednice koje su proglasili književnici među kojima je predsjednik HDK-a?
    Mrziš nekoga samo zato što je Hrvat i katolik? Saladin za Križare lijek? Pazi da ti gospodari ne pošalju “lijek“oni iz Maoče (zato pazite da ne pišete o Muhamedu, preblizu im je Brod, kao što je glavni kolumnist o Kristu). Onda bi trebao i nekog tko je Srbin i pravoslavac, tko je židovske ili muslimanske vjere, općenito bilo kavne vjere? A da sam atesit? Zašto me mrziš? To je jednom pitao moj 10-godičnji sin jednog balavca koji ga je gurnuo u trnje o došao je krvav iz škole, a balavac je odgovorio: “Zato što postojiš. zato što ministriraš, umjesto da s nama bacaš petarde“ (starcima na balkon). Čekam odgovor, provokatoru

    1. Ne vrijeđam. Spuštam te na tlo iz pjesničko-internetskih visina. Iziritirao si me analizom Klindžićevog uvoda, bez ijedne opaske na bit- pjesme.

      Pjesme šalji na javni poziv ovog portala, pa da vidimo je li vrijede.

  11. Evo primjera moje analize uvoda jedne kolumne, što ponovih i sada ovdje (ti me negiraš).

    Pisac uvodnika (pisanoga kurzivom) inzistira: “Naglašavamo nacionalnost autora… Hrvata Ladislava Babića“, čime se ono pitanje u naslovu “Jesu li Hrvati smeće“ dovodi na razinu bizarne provokacije. Jer tema kolumne nema gotovo nikakave dodirne točke s naslovom kolumne – to se u novinarskom žargonu zove “navlakuša“. Ova je brutalna. Tema je razočaranje životom pojedinaca koji si ne nalaze mjesta u društvu u kojem žive te su skloni suicidu. Tko bi to čitao da naslov odgovara sadržaju teksta? A čemu onda “udica“? Autor sam na kraju teskta otkriva: “Naslov teksta je namjerno iritirajući, svjesno odabran provocirati…“

    Voltaire reagira ovako: “Odlična analiza nekih komentatora. Precizno je dijagnosticirano vizantijsko podmetanje kukavičjeg jaja na početku s navođenjem nacionalnosti autora, koja ga valjda ekskulpira od bolesne mržnje prema lepoj njegovoj i njenim stanovnicima.“

    A ti ovako: “Ti si proučio Babića od pete do glave, a naročito u sredini i to na dva načina: posisavši mu kurac i cmokajući mu šupak.“

    Iako u Općim pravilima portala jasno piše da će admin brisati komentare koji su vulgarni, koji vrijeđaju, etc. – nije učinio ništa. Zato “komuni“, koju Zambata zove stokom (sitnog zuba?), nekoliko puta za takve komentare (bez protuargumenata na moje argumente i citate) poručih – Aquila non capit muscas.

  12. Jako indirektna poezija. Sviđa mi se ta profinjenost Bosanca koji se suočava s nezgrapnošću i licemjerjem i ambivalentnim odnosom matične zemlje prema kulturi sevdaha čiji štih nosi.

    to sam ja i nisam to – pogledom iskosa
    imam barjak za razmišljanje
    lozinku ispovijedi
    posvađanu ličnost i sličnost s drugima

    sve sam priznao dok se drugi vele umno
    dvoume i glume

    Gadljivo je licemjerje i hohštapleraj koje misli da je nobl profinjenom čovjeku. A i ljubavna lirika je jako indirektna, pjesnik je gentleman.

    1. Fala kurcu da pročitam jedan komentar na ovom portalu koji nije protiv bosanaca. Inače su nekim kolumnistima bosanci krivi za sve što ne valja u Brodu.

      1. Jednom si napisao beu uvida u posljedice da je 8 000 postova na portalu protiv Hrvatske, sad govoriš o jednom jedinom komentaru koji nije protiv Bosanaca. laž do laži. Zdrobljen si od pritiska kako unakaziti sve što se ovdje nastoji. Sve to rezultira fantastičnom neobjektivnošću, pristranošću koja ide tako nisko da čestitaš jednom prostačini na poštapalicama koje su u funkciji prebrojavanja neprijatelja.

      2. Na ovom portalu nikad nitko nije govorio protiv Bosanaca osim jednog komentatora koji je “hoh” 🙂 i iznad svih ostalih :))

  13. Voltaire – Zar si i ti preuzeo rječnik “komune”?
    Spolni organ vam je više u ustima nego u međunožju.

    A ovo je poezija…
    https://www.youtube.com/watch?v=VaRgu3Ylcb8

  14. Edo Bare – Dociraš: “Usput: ludilo je kad pjesnik misli da je pjesnik. Kužiš?“

    Ja ne mislim da sam pjesnik, drugi to tvrde, a ti drugi su oni koji procjenjuju na natječaje poslane radove pod šifrom, prosudbena povjerenstva u kojima su književnici (po vokaciji) pa te oslovljavaju tim riječima koje ti služe na čast. Kužiš?

    Savjetuješ: “Pjesme šalji na javni poziv ovog portala, pa da vidimo je li vrijede.“

    Misliš da ih dam na prosudbu takvima kao ti umjesto magistrima i doktorima književnosti i povijesti književnosti? Jesi li se najeo ludih gljiva? Da objavim pod imenom i prezimenom svoje radove na portalu pa da me (kako si napisao)“karaju kao ti Babića“? Pa nisam takva budala da to dopustim takvim budalama koji kao ti. Margaritas ante porcos?

    1. Ovim komnetarom pokazao si da podcijenjuješ ovaj portal kao medij preko kojeg recipijenti dolaze do informacija i stavova, te da smatraš da ga ne čitaju kompetenti ocjenjivači poezije, politike itd, Kada ti pišeš svoje fašističke ogavele o Babiću, to može, a kada bi trebao netko pisati o tvojim radovima- to ne može. Dvostruki aršini odmah su uočeni kod tebe.

      Vidi stari, ti si budala. I nemoj više nikome nikada docirati, ako smatraš da bi rasprava o tvojoj poeziji naišla na zlonamjerna i nekompetentna tumačenja. Ti si nedorastao mediju i krenuo si negativističi prema svim drugim komentatorima. Podržali su te rigidni desničari kao što su Smith, voltaire i Zeitgeist koji imaju iste motive komentiranja kao i ti- autore i portal nipodaštavati. Neće moći ove noći, budalo umišlejna.

  15. E, da ti se predstavim imenom i prezimenom? Pao bi na dupe, ti čije je komentare admin davno trebao brisati – zbog vulganosti kojima obiluje tvoj rječnik. Moj stav nije ignoriranje portala jer onda tu uopće ne bi bilo mojih (ne znaš da mi je u e-korespondenciji sam V. Lukić dao password (nakon stopiranja kako komentara tako i mene, na broju 70) i savjet da ne nasjedam na vulgarne provokacije (kao prvi put), nego se držim argumenata u raspravi (moji su uvijek citati) te time ojačam i svoj status i status portala? Zeitgeist, Smith, Voltaire su (po načitanosti i informiranosti, dakle argumantiranosti i dokumantiranosti ) za tebe i tebi slične “sveta trojica“, capito?

    1. Na kraju si me uspio i dobrano nasmijati s tvrdnjom o svetoj trojici. Uskih su nazora i jednolični oni da kod čitatelja izazivaju beri beri svojim tekstovima i nazorima. Samo nastavi s pohvalama, u smislu okopljanja i pohvala, jer smijeha mi nedostaje.

      Ovdje si ono što pišeš. Tvoje ime zbog kojeg se pada na dupe, ne zanima me. Samo ono što pišeš pri zdravoj pameti. Ponekad i se učini da je nemaš u potrebnim količinama.

  16. Mariću, “iz punine srca usta ti govore“? Ta tvoja o nedostatku pameti ima svoj uzrok, kužiš? Nagon psihopatski ustrojene osobe je da ono što ju muči nesvjesno izbaci iz sebe i imputira drugome čime ga napada. Prozirno. Nadišla te čak i pre-Sitna svojim “vrhunskim “komentarom: “Ide okolo Crusader i prca sve po redu.“ (rječnik, k tome žene, na nivou “komune“)

  17. Ma gdje su voltaire, Zeitgeist i Smith da pohvale tvoje nebuloze? Kad ti letiš u pratnji su orlovi. samo nastavi, jer što ono reće Marić, treba nam smijeha i, dodajem, podsmijeha.

  18. Baš se nadopunjujemo na ozbiljnijim političkim temama (tema: Putin). Kako muški dio”komune” nije stid da im ženski dio prosvjetljuje pogled, kao Sitna? Pa napisa vam: “Ide okolo Crusader i prca sve po redu.“

Odgovori