Sve prolazi, sve: uredničko prigovaranje sudbini

Napomena: Neobično je važno (po)slušati pjesme (klikni na zaplavljene riječi!), jer su nerazmrsivi dio ove uredničke ispovijedi i osobnosti, ispovijedi nastale kao posljedica privremene demotiviranosti, kao skribomanski način da se otkloni mentalna katalepsija, kao prigovaranje sudbini, kao netremice gledanje u oči prijetnjama propasti.

Svako toliko, uslijed, ili bezobzirne ravnodušnosti, ili razjarenih osporavanja intenziviranih katkada do visceralne mržnje, ili naraslih metastaza gluposti određenih primatelja poruka putem portala koji uređujem – osvrnem se gnjevno kao lokalni Jimmy Porter iz Osbornove drame. Okrenem glavu i pogledam na prijeđeni put. I sve je kao s vlastitom djecom: daješ im piti stopostotnu otopinu ljubavi, ali, prigovore pokatkad: zar nisi osjećaj naklonosti mogao u natočiti u kristalne čaše, i kada smo bili žedni i malaksali, a ne kad si ti imao vremena? Jebi ga, sorry, dragi posjetitelji SBPeriskopa, nije bilo namjerno. Volio sam i volim kako znam.

Nikad i nikome nisam udovoljavao do vlastitog negiranja, iako sam osjećao da se to od mene očekuje. Započevši pričicu s portalom mislio sam da će se stvari odvijaju kao u pjesmi Krug Ekatarine velike.

Ovaj krug sam smislio
Ovaj krug sam stvorio
Ovaj krug sam razbio, k’o vetar rasuo
                                                                                                                          
Vetar misli, vetar zna, sve što znamo ti i ja
On me voli, on me nosi, on me razbija, aha
                                                                                                                           
Kao da sam umoran i kao da sam star
Kao da je dosadno i suviše ga znam
Ovaj krug skupio i opet sklopio
On me voli, on me nosi, on mi oprašta, aha
                                                                                                                             
Kao ne
I kao da
Kao zabrana
I kao dozvola
Kao ne, ne, ne
Kao da, da, da
Kao zabava
I kao… dosada
                                                                                                                           
Ovaj krug sam smislio
Ovaj krug sam stvorio
Ovaj krug

Ali, nije uvijek (bilo) baš kao u Krugu. Život je uzbudljiv, nepredvidljiv i nepopustljiv.

Pustiš tako nedavno u svoje portalsko Uvik kontra jato sličnu pticu koja treba poligon – slobodno internetsko nebo, da odcvrkuta svoje pjesme. Nakon nekog vremena ptica otpjeva falš da iz moralnih razloga ne želi biti u društvu s čovjekom (drugom, i bezobraznom, pticom u jatu) koji isto tako slobodno i žestoko poje, te zatraži da zato skinem njegovi objavljene tekstove. Pomisliš tada da uvjerenja i obećanja nisu uklesana u kamen, i da će te besmislice i farse odvesti u letargiju što je put prema termičkoj smrti, jer živiš od bukteće vatre povjerenja i osjećaja pripadnosti grupi medijskih egzekutora koja se bavi verbalnim napadima na neprijatelje Slobode. Skratit će ti život, predmnijevaš, preuranjeni zaključci. Možda je i ovo ispovijedanje o razočarenju i njenim ružnim izraslinama, jedan takav.

Stvari su ipak dublje od jadnih, ozlojađenih desperacija. Ali, ja za njih nemam voljne podmornice kako bih krenuo u potragu i pretraživanje dna dubokog mora zajedničke povijesti s prijateljima. Na kojoj dubini leži njihova nepokretna ravnodušnost? Tko je i zašto torpedirao njihovu zainteresiranost za ono što ti zapravo jesi? Ne želim to saznati. Ipak, kopka me malo kako to da neki moji prijatelji upravo nepristojno uporno ignoriraju moju avanturu s portalom?! Moj medijski tihi obrt. Što oni ustvari misle o meni? Da sam neodgovorna budala koja rasipa i svoje vrijeme? Da moji vlakovi budućnosti, doduše, tutnje naprijed, ali u drugom smjeru od njihovog? Da neumjereno živim u bordeliziranom svijetu Mreže? Kada slušam  Arsena Dedić – Rebus – 04/15 Prijatelj mislim na njih. I opraštam im. Ali, ih ne razumijem.

Kako kaže Edo Maajka feat. Sasa Antic – Sve prolazi sve prolazi, pa i suradnici i odnosi s njima. Ne izdrže, iako nikakvog pritiska nema, samo prakticiranje slogana “ja gradim portal, portal gradi mene”. Gazimo po istim stazama, a onda se staze nenadano počinju račvati. Sjetim ih se kao nekakvih fantoma zbog pjesme (klikni, ponovit ću, na zaplavljene riječi!), a sjetim se pjesme zbog njih. Na jednog pomislim s očinskom brigom, jer je prije kratkog vremena otišao u Legiju stranaca. Da sam vjernik molio bih se svakodnevno za njega. Što drugo s tvrdoglavcima? Neki su me klasično izdali, a time i sebe, a jedan je čak htio da ga (za)štitim od anonimnih komentatora kao otac dječaka koji se nabacuje kamenjem na prolaznike, a kad ga ovi uhvate za uši, on cvili i zaziva intervenciju. Umjesto sukladnosti u suštini odnosa prevladala je asimetrija važnosti, umjesto primirja, povećala se glupa zaliha ne-prijatelja. U dramatskom procesu životne priče nije to tako strašno. No, bit će bolje, kako glasi najkraći vic u Hrvatskoj.

Sve prolazi, sve…

8 comments

Skip to comment form

  1. Zanimljiva, gorko-ironična zluoporaba portalskog prostora. Ispovijed ljudske dimenzije odvratno svakodnevnog uredničkog posla.

  2. Jedno je biti fokusiran i životno zainteresiran za urednički mazohizam, a drugo je biti samo privremeno na istom putu. A ravnodušje prijatelja nije samo u sferi interneta i posla, to je, kako je urednik napisao, puno dublje.

  3. U ovom gradu teško je sve, kritizirati loše, iznositi istinu, živjeti i preživjeti…..
    A prijatelji, i oni to postaju po potrebi, malo jesu, malo nisu….

  4. Nemoj tako Glavni uredniče! Dopušteno je biti „otrovan“ postupcima svojih povremenih suradnika i dopušteno je čak biti ljut i na sebe jer polazimo od pretpostavke da su i drugi kao mi –ali vrijeme pokaže da smo ih „loše“ procijenili. Kaže Narodna poslovica:“ Uzdaj se use’ i u svoje kljuse“!
    Želim reći – nemoj dovoditi u pitanje postojanje SBP jer se ja odmah uplašim kada ti počneš „kukati“. Ne zaboravi koliko bi dušmani bili sretni da ovaj portal ušuti!? Na medijskom nebu iznad ovog grada i šire bi nastala pomračina Sunca! Najveća je istina koju si na kraju napisao – da, sve prođe i dobro i loše! Doći će novi autori, probudit će se i neki od ranije i život ide dalje.

    1. Upravo tako!!!!!
      Potpisujem sve što napisa Nama!
      Ne daj se Glavni uredniče!!!!

  5. Ako ništa, slušajte dobru mjuzu. Baš okrepljuje!

  6. Odlicna kolumna Vrh.Nadam se da ne prolazi sve, da bar malo pameti ostaje…., samo se nadam.

  7. Koji literarni klasik, vrh, vrh, vrh! Komentiram kao ljubitelj književnosti i lijepe riječi, u složenost međuljudskih odnosa ne bih se pačao, u dance with dragons. Ljudi imaju pravo ostati, otići, imati svoje sumnje i interese. Sirovo nasilje je jedina ogavela u međuljudskim odnosima. Odlasci i ostanci nisu nasilje, već izbori. izbor je pravo, i u tom smislu urednik nema pravo osporavati pravo na stav kolumnista i čitatelja najboljeg portala u gradu.

Odgovori