andersen 2.0

ona nije ona djevojčica sa žigicama
ona ne mora zamišljati
ona je napokon pronašla
umjesto hladnoće toplinu
umjesto samoće pripadanje
umjesto gladi obilje
umjesto zanemarenosti voljenost
umjesto maštanja o sreći stvarnu sreću
umjesto beznađa sigurnost
umjesto kratkih bljeskova trajnu svjetlost
ona netremice gleda zaslon mobitela.

razotkrij opisne dodatke
nariši osjećaje, obogati smisao
pokaži raspoloženje osobnost
zauzmi stav protumači i kako vidiš ovo: 
kineski dreser pasa
kiropraktičar za kućne ljubimce
krv za donbas
predsjednica biračkog odbora 
prankeri koji podmeću bicikle 
neprimjetnim užetom zavezane za ogradu
židovska država i djeca palestine
knjige
jelo
zrak
ljubav
more
polja
muzika
pjesnik u svijetu
pjesnik i svijet u njemu

kao u basni o mišu i lavu u mreži,
mala, nekorištena posuda
poslužila je velikom kuharu
u kuhinji velikog hotela,

kako bi u njoj spravio
nedostajući umak od kopra
za važnu i hitnu narudžbu,

jer su sve odgovarajuće 
bile u plongeu
nedostupne, i sasušene i masne.

veliko je ono što je potrebno
a potrebno je sve što je prikladno.

posudo mala, hvala tvojim
zaboravljenim stijenkama
što izdržaše užareni plin,
u sebi je ponavljao chief.

i nije znao kako da joj zahvali:
da ju ubuduće tek gleda kao suvenir,
ili nastavi stalno upotrebljavati.

ona uzima ozbiljno znakove 
zagrobne prisutnosti.
kad je čula šušanj u praznoj i hladnoj rerni
ili kad je gramofon nakon usporavanja stao,
za nju su to bili odjeci onostranog,
energija svijesti njene bake
koja nikada nije potpuno otišla,
koja joj se došla javiti,
jer njeno nevidljivo strujanje
nikada nije nestalo.

jučer je sam od sebe pao luk
s radne plohe u kuhinji, na pod,
baš dok je govorila o svojoj majci
koja je nedavno umrla.
to je znak, povezanost, tvrdila je.

ja vjerujem u jungovsko razumijevanje
smislenih podudarnosti.
kad pogledam vrijeme na monitoru laptopa
i kad se podudare sati i minute,
pomislim kako je sa sinom u Irskoj
sve u redu.

_____________________