Pred kraj ove godine, kako se i očekivalo, izašao je novi Slavonski narodni kalendar za 2021-u godinu – zanimljiv mozaik spomenarsko-putopisnih i feljtonsko-evokativnih radova koji vjerno odražavaju osjećaje i način života slavonskog čovjeka. Novi broj ove kultne periodične publikacije, nažalost, tiskan je bez uredničkog nadgledanja Mirka Tomca, dosadašnjeg odgovornog urednika kalendara. Naime, poznato je da je Mirko Tomac umro u svibnju 2020-e godine, nakon teške bolesti. Zamijenile su ga na funkciji odgovornog urednika  njegove kčeri Ana Tomac Hradovi i Marija Tomac Šimić. Podsjećam da je i Mirko 1993. godine, nakon smrti svog oca Ivana Tomca, pokretača SNK, preuzeo njegovu funkciju  urednika koju je ovaj imao od 1961. godine. U impressumu kalendara može se pročitati da je Izdavač DIOZIT d.o.o. Slavonski Brod (Željko Divnić), da je pripremu tiskovne forme napravio Autor – Studio za grafički dizajn, Slavonski Brod, te da su urednici Dunja Vanić i Branko Penić. Dunja Vanić radila je na poslovima oko odabiranja i odobravanja tekstova i njihovog lektoriranja, a Branko Penić, obavljao je iste poslove, bez lekture, ali, ističem, i posebno važne poslove na animiranju autora članaka i poduzimanja niza aktivnosti k usmjerujućem uvezivanju svih uključenih u stvaranje almanaha. On je, kao iskusni izdavač, treba naglasiti, imao ključnu ulogu da SNK (pre)živi.

Slavonski narodni kalendar zadržao je sve uobičajene, stalne informacije kojima je omotan sadržaj: kalendar s imenima svetaca, datume za poljoprivrednu sadnju i radove (kroz godinu), popis praznika, blagdana i spomendana u RH, riječ urednika i nadahnuto obraćanje čiče Grge Grgina. A sadržaj, kao i uvijek do sada, u skladu je s davnašnjom definicijom kalendara: „godišnjak i prigodni oblik redovite edicije u kojem će se govoriti o Slavoniji, njezinim problemima, povijesti, kulturnim i društvenim dostignućima”. U tom smislu komponiran je i ovaj broj SNK, i kao takav, postat će, poput svih dosadašnjih, rasadnik ideja, upravo poticatelj za daljnja novinarska i povijesna istraživanja.

Kalendar je, po ustaljenoj recepturi, uglavnom zadržao dominantna svojstva koja je davno odredio Ivan Tomac, koji mu je udahnuo život. Tako su prilozi autora napisani u rasponu od izrazito lirskih formi i raspoloženja, preko svojevrsne feljtonističke poezije u prozi o prozi života, pa do tipično objektivno-kroničarskog prosuđivanja pojava, događaja i ljudi. Sadržaji života stanovnika Slavonije, djelovanje uspomena i neuobičajene životne putanja kojom su prolazili, zbog utjecaja povijesti, pored naherenih ljudi, vremena i događaja, utjecali su na izbor predmeta  literarnog interesa autora, naravno, u koordinatama krajolika i zavičaja. Iako ni Ivan ni Mirko Tomac u svim uvrštenim prilozima nikada nisu zastupali ni podupirali nacionalni kič i isključivost, agresiju tradicionalnog, klerikalizam, nacionalnu zadrtost po svaku cijenu, neuvažavanja drugih, iako su oni kalendar zacrtali i njegovali bez ideološko-parapatriotskih naracija, budnica i davorija, već kao vrelo domoljubivih i univerzalnih vrijednosti, jedan autor nije se držao „smjernica“ Ivanove elegantne feljtonistike, erudicije, poznavanja literature i literarnog, njegovanja tolerancije. Ivan Tomac je bio pohranitelj svih „tajni” slavonskog podneblja, elokventan i nadahnut sugovornik, priopćenik „povijesti kao pokušaja odgovora na drame suvremenog vremena”, sustavni i strastveni istraživač jučerašnje zbilje i uzavrele današnjice, točan, iskren i vješt kroničar, znatiželjnik koji je mnogo htio i znao o Slavoniji, njezinim rijekama, selima, običajima, njezinim umjetnicima, kroničarima, ali i o malim ljudima. Nije bio osvetnik niti klevetnik. Kao ni Mirko. Zadrtost škodi svima.

Slavonski narodni kalendar zadržao je, usprkos upravo neugodnoj isključivosti i prejakim kvalifikacijama u turbo obračunima s neistomišljenicima u dva članka, o Zdravku Tomcu i Dubravku Jelčiću, napisanih u povodu "njihovog odlaska" - svoju snažnu i nedvosmislenu ulogu svjedoka ljepote Slavonije, tumača njezinog duhovnog i duševnog sklopa, čuvara kolektivnih sjećanja, vjerovanja i snova, prenositelja čežnje za slobodom. A ako bih baš trebao izdvojiti razgaljujuće priloge, koji čitatelja upravo nose, onda su to svakako dva priloga legendarnog Zvonimira Toldija: Salute, professore Vaso, o brodskoj legendi, profesoru latinskog na brodskoj Gimnaziji, i Opaklija, Bunda! (Da je svuda ko što j oko muda, Ne bi ljudima ni trebala bunda.) I ostali prilozi u punoj mjeri sadrže ono što SNK čini posebnim i kulturnom činjenicom koja je i sama postala dio slavonske tradicije: sočne priče u kojima se prožimaju ljubav i smrt, u kojima se usud ničim ne da zaustaviti, memoarski ton, pripovjedačko majstorstvo, jasna narativni tokovi iz kojih se razanaju općeljudske sudbine.

Preporučujem!

Dogodine!