Đuka, i to je Brod! (4)

Đuka, i to je Brod!
Đuka, i to je Brod! (2)
Đuka, i to je Brod! (3)

Dužan sam obavijestiti posjetitelje SBPeriskopa da je moj prijatelj Đuka najvjerojatnije shvatio portalska nastojanja. Opirao se snimajući isključivo ušminkani Brod, korzo, Savu, kej, Trg pobjede… mjesta gdje je grad, uz pomoć urbanih midera, utegnut iz estetskih i terapeutskih razloga, one motive koji ističu komercijalnu estetiku i očekivani ukus šetača s psima i malom djecom, umirovljenika od 45 ljeta i mladih visokoobrazovanih stručnjaka uhljebničkog profila. Mislio je da je upravo to ljubav prema vlastitom gradu, to što hoće vidjeti samo njegovu lijepu stranu, to što vjeruje profesionalnim, nagovaralačkim kreatorima općih stavova, to što poistovjećuje plaćeni posao aktualnih vlasti sa šišanjem trave i drugim komunalno-frizerskim radnjama.

A onda sretnem Đuku prije nekoliko dana, neočekivano u Olivinoj ulici, sto metara od neoznačenog pružnog prijelaza prema Demetrovoj, kako mobitelom snima oko sebe. Pitam ga u koju svrhu i za koga snima svoje “ilustrirane dopisnice”, a on mi, smijuljeći se, zagonetno odgovara da snima zbog sebe i za sebe. U tom sam trenutku čak naivno povjerovao da pisanje ima svoj smisao – privesti dresirane đuke iz njihovih malograđanskih kućica na polje slobode kako bi se napokon istrčkarali i s pravom podizali nogu ne bi li se ispišali po stereotipnim svetinjama.

Kaže mi Đuka da je obilazeći periferijske ulice, uz Savu i prema izlazima na autocestu i dalje, uočio da je Brod mjestimično dozlaboga ružan (otprilike 60 posto), palanački ušoren, (p)ograničen, nepopravljiv, dosadan, poput zanemarene žene – frigidan. Rekao mi je da Brod uglavnom svoj, ali i podatan, toliko da na njega ima pravo imaju i oni koji o njemu ne znaju ništa, koji od njega hoće napraviti pripizdinu, jer su i sami došli iz seljačluk-pripizdine. Jebote, kaže, još će takvi pisati povijest. Đuka je shvatio da je centar Broda uvijek tamo gdje je on, gdje god stoji on (s kamerom u ruci), on Brođanin koji voli svoj grad, koji je za njega u prosjeku lijep, a da ne voli one nastanjene kojima je grad sirovina za bogaćenje i bahaćenje, kojima je Brod prilika za stvaranje neprilika.


8 comments

Skip to comment form

  1. A moj Mata se odavno osvijestio. Puno je vode proteklo ispod savskog mosta od 1991. a da ne bi shvatio na čemu je (nabijen).

  2. Ma nije Brod dosadan,samo nije zabavan.

  3. Umirovljenici od 45 godina će brati mirovine još 45 godina.

  4. Đuka brzo shvaća. Dobro je što mu od življenja u Brodu mozak nij otišao u kurac.

  5. Mislim da se u Brodu održavaju neki tečajevi za kreativno pisanje. Ovaj portal mi mogao održavati radionice za kreativno podjebavanje. Zar nije ovo jedna lekcija? Brod je idealan za takvo nešto, a naročito oni koji su mu na čelu.

  6. Skužih Đuku. Brod, to sam ja!
    Brod, grad koji se raspada, i Đuke skupa s njim. Fotkajte raspadanje, kamera voli ruine. Alternativno, fotkajte zalaske sunca nad Brodom, to kad vidim poludim od miline, evo ga Brod!, komad užarenog neba, ali brodskog, hebote. Isto vrijedi i za zemlju ukopa, gdje sam niko, tu sam skiko, imaš grob, vrati stan. To je bila kasnosocijalistička parola, imaš kuću, vrati stan, neki atavistički moralni odjek provobitnih partizana u socijalističkom zenitu, smiješna iz današnje perspektive haračenja i bogaćenja korumpirane kriminalne mafije u stampedu drpanja i pljačke i gomilanja nekretnina uništenjem i otimanjem tuđih. (Marić, Kuščević, Bandić, ostali hadezeovi i ini politički lopine, cijeli korumpirai kriminalni parazitirajući vladajući soj prionuo uništenju i pljački sela i gradova.) Da, treba Đuka slikati Brod, palubu i potpalublje, prije nego skroz potone, skupa sa Đurom, Slavonijom, Starčevićevom, Mesićevom, Malim Parizom, gradskim stambenim naseljima u raspadu, za uspomenu i povijesne fotke kako se tonulo pod mafijom i kriminalcima. Dok od grada ne ostanu samo zalasci i izlasci sunca za fotkanje, nad rijekom ili nad ruinama.

  7. Meni je moj grad najljepši na svijetu! Jednako mi nedostaje kada me nema desetak dana – kao i u mladosti- kada ugledam baklju iz vlaka – srce mi naraste dva broja od radosti. Danas je uređen od tvrđave do samostana a sve dalje je otužno i neuredno. Puno je kuća na prodaju i još samo lipe mirišu u lipnju kao nekada. Sve ostalo je drugačije.

  8. Sjećam se Glogovičkih jablanova, prekrasan drvored jablanova duž nezabetoniranu Glogovicu, oaza prirode u srcu grada koja je, umjesto njegovanja i održavanja, uništena i zamjenjena gelenderom, onda predivan šumarak lipa pored male crkva samovoljno uništen i zamijenjen reflektorskim lampama, onda predivne zelene oaze mira na gradskom groblju, borovi i čempresi i klupe, sve uništeno i posječeno i zamjenjeno golim grobovima po sistemu sardina, nekim grobovima nemoguće je prići koliko su natiskani jedni na druge, strahota, ploče ko sardine, a moglo se napraviti groblje po uzoru na zagrebačko i varaždinsko, nalik na park, teren je imao potencijala koji je nepovratno uništen i drveće posječeno, a tek ispred privatnih kuća po gradu a na javnim površinama, svaki dan nestane neko drvo, vrbe u ulici Dragutina Rakovca, javori na javnoj tratini ispred privatnice u Horvatovoj ulici, prekrasni u jesen kad zažute, uništeni i nema ih više, samovoljni drvocid i rezanje drveća po cijelom gradu. Koliko je potrebno godina za jednu krasnu tužnu vrbu da naraste, u drugim gradovima ju čuvaju kao oko u glavi, a u D. Rakovca su posjekli tri prekrasne vrbe uz stazu u parkiću. Pa ne može beton i led ulična lampa zamijeniti dobrobiti klorofila i ljepotu živog zrelog drva. Jedni sade drveće, jedni ga sijeku, dva različita tipa ljudi, posađivači i uništavači. Kad unište, ostave svijet ružniji nego što je bio.

    Umjesto potoka i jablanova, prava zelena pluća grada, imamo zabetonirani kanal s gelenderom.

    http://www.vrilo-mudrosti.hr/slike-brod/hebrang/03-Glogovica%20kod%20Hebranga%2001%202001.jpg

    Slikajte drveće za uspomenu, možda ga sutra više neće biti. Neki stari je posijeko brezu ispred svoje kuće, na javnoj površini, jer da baca lišće. I nikom ništa.

Odgovori