U "Naselju Andrija Hebrang“, najvećem naselju u Slavonskom Brodu, prije nekoliko tjedana zatvorena je „Bebrinka“, još jedna kvartovska mesnica. Na vratima stoji natpis “privremeno zatvoreno”, no stanovnici Naselja i obližnjih ulica preko Glogovice, dobro znaju da takve poruke često znače samo jedno - kraj.
Prije dvadesetak godina u istom naselju poslovale su tri mesnice. Danas više nijedna. Priča je gotovo školski primjer kako tržište funkcionira kad se ukloni romantika o “slobodnoj konkurenciji”. Zatvorena mesnica godinama je držala niže cijene od konkurencije i postupno istisnula druge dvije iz kvarta. Kupci su, očekivano, birali jeftinije.
Ali tržište ne poznaje lojalnost.
Ono što je nekad bilo oružje protiv susjeda obrtnika - niža cijena, danas je postalo oružje velikih trgovačkih lanaca. Supermarketi kupuju meso u količinama koje mali obrt ne može ni zamisliti, imaju ogromne dobavljače, logistiku i marketing. Rezultat je jednostavan: cijene koje mali trgovac ne može pratiti bez gubitka. Kad takav pritisak potraje dovoljno dugo, ishod je predvidljiv. Zatvaranje.
Ovdje nema puno misterije, ali ima ironije. Model koji je jednom pomogao Bebrinki da nestane konkurencija sada je, po svemu sudeći, došao po svog tvorca. Stara poslovica kaže: tko drugome jamu kopa, sam u nju pada. Na tržištu se to samo zove - ekonomija razmjera. No, prava posljedica nije propast jednog obrta. Posljedica je tiho osiromašenje kvarta. Nestaje mjesto gdje se kupac poznaje po imenu, gdje se pita kako je obitelj i gdje komad mesa nije samo artikl nego dio svakodnevnog života. Bebrinka je bila mali društveni centar. Dvije minute razgovora, pozdrav po imenu, savjet ljubaznog i poštenog mesara što uzeti za nedjeljni ručak. Veliki trgovački centri nude sve - osim toga.
Veliki trgovački lanci nude, akcije, niže cijene i širi izbor. To je činjenica. Ali svaka takva pobjeda ima i cijenu koja se ne vidi na računu: nestanak malih obrta i polagano pretvaranje gradskih kvartova u niz istih trgovačkih polica. Kvartovske mesnice, čini se, u Slavonskom Brodu postaju - uspomena.
Mesnica zapravo nedostaje ljudima. Stanari Hebranga već se žale da sada moraju sjedati u automobil ili pješačiti daleko do najbliže trgovine tj lanca. U teoriji, veliki trgovački lanci nude niže cijene i veći izbor. U praksi, ljudi često žele i alternativu, nešto mnogo jednostavnije, mesnicu iza ugla, na par koraka od stana. Blizina i toplina je roba koja se ne može zapakirati u akcijski katalog.
I zato ova situacija upak otvara jedno neugodno pitanje. Je li mesnica zatvorena zato što nije imala kupaca (puno ljudi-kupaca iseljava iz Broda), ili zato što je poslovni model bio pogrešan? Kao običan mali kupac ja to ne znam. Paradoksalno, to me pomalo tješi, to moje neznanje zbog očekivane nebrige Bebrinke da otvoreno kaže o čemu se zapravo radi. Grad, naravno, neću pitati ništa. Ako gradska vlast i zna, neće ništa reći, iz dva razloga: radi se o privatnom sektoru, i, jer joj je to u krvi - ignoriranje interesa malih ljudi.
________________________
