Aktualiziramo: Mislio sam da se događa samo meni

Vrijeme je, kako kaže pjesma, presporo za one koji čekaju, prebrzo za one koji se boje, predugo za one koji tuguju, prekratko za one koji se raduju. Vrijeme u kojem živimo za većinu je, prihvatimo li tvrdnje iz stihova, presporo, prebrzo i predugo. Malo je danas onih kojima je vrijeme prekratko.

Pomislio bih ponekad da egzistencijalni angst razdire samo mene, ali, nakon što sam danas čuo identičnu priču svoje rođake o nezaposlenom mužu, shvatio sam da je istinska povezanost i uzajamnost između ljudi sve slabija karika u njihovim odnosima, karika koju istanjuje postojeće gadno vrijeme političkog podjarmljivanja, eruptirajuće samoljublje i sve veća iskušenja u zgrtanju materijalnog. U Hrvatskoj traje epidemija tjeskobe.

Još do prije dvije godine njen muž je radio, bio ugledan građanin, bez problema je plaćao režije, školovao dvoje studenata u Zagrebu, bio pozivan u mnoga društva, kupovao, ljetovao, štedio… Otkako ne radi on je nitko i ništa. Otkako ne radi, vrijeme provodi stideći se svog neuspjeha, kao da je on kriv što postoje četveročlane obitelji koje rade šest poslova, kao da je on odgovoran što kreteni od prijesnih kapitalističkih sitnoposjednika uzimaju u radni odnos blesane, ali svoje rođene blesane, a ne pametne ljude, pileći tako granu na kojoj sjede, kao da je on napravio lažne invalide, lijene saborske zastupnike, namrgođene činovnike, kao da je on uništio industriju, ponizio Slavoniju… Otkako ne radi vrijeme provodi moljakajući prijatelje, bliže i dalje i utjecajne rođake, poznanike i nepoznate za komadić posla, za slamku spasa, a svi oni šute kao kurve ili mu pričaju gluposti o svojim kreditima, o svojim zavičajima, o svojim prostatama, o svojim roditeljima koji i ove godine idu u kupke, o djeci koja putuju po svijetu… Ni riječ razumijevanja da dopre do njega, savjet, a kamoli prava pomoć. Otkako ne radi, priča mi rođaka, dobiva odbijenice od bahatih poslodavaca s obrazloženjem da je prestar (ima 50 godina!). Otkako ne radi, on vidi samo okrenuta leđa. Bojimo se što će biti s nama, kaže mi.

Rekao sam joj da joj je muž postao robijaš, a robijaši se, opstanka radi, moraju držati tri zapovijesti: ne vjeruj, ne plaši se, ne moli… Ono što nema neka posudi od samog sebe. Ako bude imao volju spoznat će onu Senekinu misao da vrijeme otkriva istinu… o sebi, o prijateljima, o rodbini, o društvu. To će mu podariti strpljenje i mudrost, povratiti povjerenje u samog sebe. Rekao sam joj da je lažnjacima oko njih lako govoriti gluposti, ali da je još lakše prestati ih slušati.

Drvo se oslanja na drvo, a čovjek na čovjeka. A ljudi je ovdje i sada sve manje.

sbperiskop

21 comments

Skip to comment form

  1. Malo nas je, al smo govna.

    • Maki on 18.11.2020 at 07:50

    Kažu mladi ljudi da odlaze iz Broda i Hrvatske i zato, jer ne žele raditi za NJIHOVE mirovine.

    • trol on 18.11.2020 at 08:44

    tamno se nebo propasti nasih tjelesa,
    kao crni, tmasti oblaci nadvise nad nasu egzistenciju,
    i gusta tama materijalisticke sprovodne zalopojke,
    zaputi nas na puteve ka zelenim livadama
    suosjecajnosti, obasjanih suncem medjusobnog darivanja

    a to sunce ti je nest otprilike:
    cekas poziv da te neko nazove bezveze, tek onako,
    i onda skuzis da nesta treba, a ti nemas nista

  2. “Drvo se oslanja na drvo, a čovjek na čovjeka.”

    Ovdje se čovjk oslanja na drvo kako bi se objesio.

    • trol on 18.11.2020 at 09:29

    “kao da je on kriv što postoje četveročlane obitelji koje rade šest poslova, kao da je on odgovoran što kreteni od prijesnih kapitalističkih sitnoposjednika uzimaju u radni odnos blesane, ali svoje rođene blesane, a ne pametne ljude, pileći tako granu na kojoj sjede, kao da je on napravio lažne invalide, lijene saborske zastupnike, namrgođene činovnike, kao da je on uništio industriju, ponizio Slavoniju”

    to “kao da je” simptomaticno…podsjeca me na one sto nisu imali volje niti htijenja reagirati da se tako sta ne dogodi..

    i opet velika mudrost, i upozorenje sto se dogadja ljudima kada odluce vlastitu odgovornost predati nekom drugom na upravljanje..

    rijesiti se odgovornosti i prepustiti drugima, to je jos iz pradavnih vremena izgleda genetski, kao na radnom mjestu, hvatam se coskova, a drugi nek rade….

  3. … i upozorenje sto se dogadja ljudima kada odluce vlastitu odgovornost predati nekom drugom na upravljanje..

    Čovječe, rat je. Ne može pojedinac ući u trgovinu i kupiti top za ratovanje. Tako je i s poslom. Koja odgovornost? Posao je društvena kategorija. Ne mogu se ni boce skupljati bez društva. Naime, tko ih proizvodi i tko pije iz njih? Pojedinac je grančica koju lome drugi, povijest i ekonomija.

    • trol on 18.11.2020 at 09:53

    iz vlastitog iskustva kazem, da je imati povjerenja u ljude, najteze sto si covjek moze dozvoliti, jer se vjerom u ljude cesto sije vlastita jama razocarenja…kad ti je frka, bas kako veljko pise, suti, ne moli nikog nista, ne trazi, bori se i sve ce biti jasno…

    ali,
    povjerenje u druge je mukotrpna skola i put, na kojem sreces tisuce lazova koji ti podmecu klipe, i kroz to gusto granje, samo sretnik i budala kao ja, moze zaista naici na mudrog covjeka i ucitelja

    veliko hvala uredniku i mom razumijevanju

  4. trol, i za tebe važi kao što sam napisao Slavici u prethodnom komentaru. Ima se posla s gadovima koji hoće pojesti 5 ručkova dnevno, a istovremeno ih boli kurac što mnog jedu svaki treći dan.

    • trol on 18.11.2020 at 10:36

    @203666
    vlastita odgovornost da se ne sudjeluje
    u necem za ceg covjek osjeca da nije u redu.
    Posao vise nije drustvena kategorija, nego
    ponzijeva shema eksploatacije i stvaranja
    bolescuga i robotiziranih primjeraka ljudske vrste.
    Ja sam danas jeo grozdje koje nije nitko
    posadio niti uzgajao, pa ti sad razmisljaj o ekonomiji,
    i potrebi tzv. “proizvodnje” i “trgovine”..nemam pojma
    zasto si se uzjebao na moj komentar,
    ako ti smeta, reci i necu vise pisat i ok

  5. trol, ne pizdi, nego uzvraćaj. Ne prijeti, nego nastavi. Nisam se uzjebao, nego si me potaknuo na reagiranje. Da skratim, keep going!

  6. Biti nezaposlen mukarac u tim godinama ravno je kazni Božjoj, jer pomoć ne stiže ni od kuda……Prijatelji i “prijatelji” postaju kategorija zaposlenih i zaštičenih u svom krugu iz kojega, kao iz zone komfora teško izlaze da ga ne naruše…Psihološki gledano, beznadje je kategorija ponašanja koja vodi u jače frustracije, jer, odvajkada je muškarcu nametnuti generacijski slijed zaštitnika obitelji, pa izgubiti posao znači dvostruku: izgubiti samopoštovanje ( što je po mom sudu najteža forma ), izgubiti prijatelje koji rade ( jer za onoga koji ne radi nemaju toliko vremena ) pa na dalje do gorih forma ponašanja kao utjehe u najjeftinijoj ovisnosti – alkoholizmu..
    Nema sreće medju nezaposlenima : treba pripadati lobiju koji uhljebljuje iz njima znanih razloga i načina a to je postala privilegija gradskih moćnika malih i velikih gradova….
    Pustimo onu Senekinu misao da vrijeme otkriva istinu o sebi, prijateljima i društvu…..Seneka nije plaćao račune niti zaradjivao za život : drugo vrijeme, drugi običaji i što onda, kada jedan 50-godišnjak spozna istinu po Seneki koju autor apostrofira ?
    Neće mu biti nimalo lakše kad shvati , da prijatelji gube kredibilitet prijateljstva , da vrijeme produbljuje razočarenje u sve i svašta i da se konačno ni od ljubavi ne živi.
    Pravo na rad, ljudsko pravo svakog zdravog čovjeka uništilo je ovo društvo na sto tisuća dostupnih im načina……
    Svaki poduzeti korak nezaposlenog je nada bez realizacije , još jedna “recka” u mozgu da je život prema nekima okrutan , a put do siromaštva popločen, ali ne s – dobrim namjerama onih koji znaju, moraju i mogu.

  7. Lavinija reguciraj tekst na onu poznatu: šoferska/nezaposlenog je tuga pregolema

  8. Ne trebam reducirati ništa : osnovna premisa se prepoznaje svakom pismenom čovjeku……Hvala
    Lako je lamentirati svima, teško je pomoći onome, kome pomoć treba

    • dron on 18.11.2020 at 17:48

    Ako shvatiš da ovo nije nikakvo “društvo” nego ogroman logor u kojem kriminalci drže ljude i služe se ljudima kao stokom za rad i vuču i onda ta stoka kad onemoća lunja logorom dok ne krepa, već si puno postigao u razumijevanju funkcioniranja stvari ovdje, a sad je još u logor došla i corona kod koje je jedna stvar pozitivna, a to je da nju ne možeš korumpirati, pa su kriminalci zbunjeni, jer ne funkcionira i ne igra po njihovim pravilima i ruši im sistem, anarhistička korona. Kriminalci da bi se zaštitili uništavaju kafiće, tržnice, običaje, sprovode, rođenja, proslave, gospodarstvo, obrtnike, radnike i sve oko sebe štiteći samo svoje kriminalne pozicije i interese, pa je korona ujedno i svojevrsni lakmus papir logorskih odnosa i tko je u uvjetima opstanka zakonom zaštićen, a tko prepušten krepavanju u logoru, paraziti opstaju i ostaju na plaćama i penzijama, raja i biznisi koji su više održavali kriminalce a manje raju, propada. Stvari se kristaliziraju do suštine, do tuđmanovih 200 kriminalnih koji opstaju kad svi propadnu. Jedino što još logor nije učinio jer ne može jer je strana kolonija i mora slušati vanjskog gazdu a inače bi to sigurno učinio, ne može zatvoriti logor i spriječiti izlazak iz njega, i to je ujedno odgovor i izlaz, napustiti logor i kriminalce dok si još mlad i mentalno zdrav. Ima EU i drugih država u kojima ne tlače raju kriminalci, nego se da disati i normalno raditi i živjeti, da ne povjeruješ. A ovi što zbog starosti ili drugih hendikepa ne mogu van i pobjeći od parazita i kriminalaca, nek im bog pomogne, kriminalci, deložatori, ovršnici, blokatori, falsifikatori, bogati popovi, nacići, partije, bigoti, luđaci, psihopati, profiteri, sadisti i ostala logorska bratija, im pomoći sigurno neće.

  9. čuj @dron : u ovom zadnjem komentaru si oštriji od autora teksta , zapravo ubojit jer ostavljaš pesimizam bez ikakve nade, ali me ne možeš pokolebati, da u ovom “životnom logoru” u kojega si smjestio jadne, bespomoćne, nesigurne, polu stare i stare ne postoji prostor za kritičnu masu koja bi——recimo——-mogla probiti zaštitnu ogradu i izaći van..
    Još si dodao koronu kao pomoćnicu jakih da unište slabe zatvaranjem nepotrebnih sastajališta u lokalima, barovima i sli…..I treba tako : naš narod je razularen , inatljiv i to baš kad ne treba pa negirati već afirmiranu koronu ne vodi ničemu, nego povećanom broju oboljelih i umrlih……Odlazak vani po tebi kao mogućnost opstanka je relativiziranje problema ŽIVOTA ovdje, makar boriti se protiv sveg lošeg je borba s vjetrenjačama…….Osobno, ja sam donkihotovski ustrojena i uvijek se pridružujem onima koji ujedaju , nego onima koji spašavaju guzice preko hercegovačkog lobija ili bijegom……..

    • dron on 18.11.2020 at 20:27

    Sve što napisah istina je, tko voli da mu bandit(ć)i uništavaju sistematski život i sve šanse za pristojan život ne samo njega nego i cijelih obitelji ako ne pripadaju bandićevskim kamenima i plemenima i to po zakonu, jer kriminalci se u svom koruptivnom i nepotističkom postupanju pozivaju na zakone i institucije da im to omogućavaju, pa bože dragi, kakvi su to kriminalni zakoni onda, znači kome nije dosta 30 godina škole i studiranja kriminalnog hdz-sdp nauka na tuđmanovoj 200 bogatih ostavštini, nek čeka bolja vremena i nek se bori za građanska prava, ali mora znati da život prođe brzo, a kriminalci će ovdje izgleda ostati vječno, ne vidjeh kriminalnijeg, kradljivijeg, lopovskijeg, iskvarenijeg, beznadežnijeg društva ni u filmovima.

  10. Ako od place ne mozes prezivjeti, a ako radis i ne dobijes placu, ili ako si nezaposlen onda nemas ni ekonomsku slobodu. A jbs sve slobode ako ove nemas i ovisis o drugom.
    Uz lakomost i pohlepnost odredjenih kasti, ovo je svakako najveci problem ovog drustva, a prikriva se na sve moguce nacine izmisljajuci razne netrpeljivosti .

  11. Tako je Zorane : ekonomska (ne)sloboda su doslovno ustoličila kao statusna kategorije obrazovane djece obrazovanih a pomalo i ostarjelih roditelja , pa ta velika obrazovana djeca , ekonomski nesamostalna ostaju u roditeljskim domovima i u tridesetim godinama svoje mladosti ukoliko ih EU ne prigrli u poslovima koji nisu njihov odabir nego samo šansa opstanka…….
    Nema mladih obitelji ni te famozne demografske politike o kojoj se traktati pišu..
    Jedino sretnici po rodijačkim vezama, nepotizmu, korumpiranim šefom , iskaznicom stranke da ne spominjem užu nacionalnu odredjenost donekle uspijevaju…..
    Ovi komentari su dokaz nezadovoljstva i nemoći : trpimo, čak i više jer ovo nije odabir moj ili tvoj, odabir je glasačke mašinerije koja je indoktrinirana 90-tih i čija indoktrinacija traje još uvijek, čak je potencirana kao velikohrvatstvo i svi koji ne misle tako su izvan konkurencije…
    Upravo ti, izvan konkurencije su tridesetogodišnjaci na roditeljskim mirovinama ili u avionima po Europoma…..
    Te “razne netrpeljivost” koje spominješ stvorene su davnih godina ali se prenose s koljena na koljeno k’o pjesme o Kraljeviću Marku i Musi Kesendžiji

  12. lavinija, a tko je sve to generirao? Zar nije prvi predsjednik? Njegov pogleda na gospodarstvo i privatizaciju je katastrofalan.

  13. Uvijek aktualna sudbina mnogobrojnih sugrađana. Strašna je reakcija katolika koji bi trebali svoje ponašanje manifestirati kroz suosjećanje i milosrđe a navodno nas je cijelo čudo u ovoj hebenoj državi.!?

  14. @newman…………o tome sam rekla svoje podno nekih prethodnih tekstova čija je tematika to tražila, ponavljam : Tudjman se našao na odredjenom mjestu odredjenog trenutka i kao bivši Titov general s manirom vodje svog prethodnika načinio zaokret, dvostruki aksl da kažem i s lijeve strane , prema sredini desno———-pokazao svu snagu novog vodje prvo u svojoj obitelji koju je obogatio ( čast Miru Tudjmanu, profesoru i intelektualcu koji ne može ružno govoriti o ocu, ali je duboko “inside” svjestan njegovih grijeha ) , zahvalio se slučaju da mu žena nije ni Srpkinja, ni Židovka , prognozirao 3% Srba i 200 bogatih obitelji……..Dakle, čovjek, bivši partizan , s druge strane osamostaljene Hrvatske , osobno je stvorio klimu lopovluka u slobodi, privatizacije za 1 kunu, Kutlu, Rajića, Todorića , nerad uz moć i bogatstvo…
    I to je ostalo do danas : ona Rojsova iz Sabora je mantra koja traje i vrijedi nekima, dok drugi odlaze autobusima ili avionima po Europama ostavljajući dugo željenu Neovisnu i slobodnu Hrvatsku……

    Znaš li što je najtužnije ?
    Niti smo slobodni od nedaća, nepotizma i kriminala , niti smo neovisni , jer, kao siromašna zemlja s Balkana još uvijek smo silno sretni kad skupimo mrvice s europskog stola…..

    I odgovor @Staroj : kakvo milosrdje katolika od poglavara, do onih u prvim redovima katedrale ???
    Crkva je prebogata da bi bila milosrdna i kao što znaš, još uvijek traži povrat dobara (!) a dobiva velike novce iz proračuna i naša, u Hrvatskoj i katolička iz BiH……..Pa kako bi, za Boga dragoga, opstali u Mostaru il’ Širokom Brijegu da nema hrvatskog proračuna ?

Odgovori