Ana Škornjač: Što uopće znači biti državljanin neke države nego sigurnost da pod stare dane nećeš skončati kao pas za plotom

JA …, ljevičarka, sestra, majka, kćerka, supruga, baka,  svekrva, punica, prijateljica,  feministica, susjeda, kuma, žena s invaliditetom, nudistica, radna kolegica, ljubavnica, volonterka, junakinja, vrtlarica,  planinarka, vozačica,  klizačica, kuharica, dadilja,  slikarica, hraniteljica, rekreativka, samohrana majka, sakupljačica,  pacijentica,  blagajnica,  spremačica,  restauratorica, službenica, savjetnica, slastičarka, kolekcionarka, krojačica, optimistica …

Vrtlarica sam još iz djetinjstva, vremena moje nesvjesnosti. Bilo je to doba bespogovornog sudjelovanja djece u pomaganju roditeljima, a moj je otac i u toj aktivnosti bio perfekcionist & detaljist, pa grbavi redovi unutar gredica nisu bili poželjni. Krumpir smo sadili u priređenu brazdu iskopanu „po špagi“, stavljajući ga pokraj stajskog gnojiva, redajući ih međusobnu na udaljenost cipele br 37. U slučaju da se  otkotrljao i uzrokovao razmak cipele br 45, tata bi pitao:“Seko, pa koji ti broj cipela nosiš“? Svega se toga prisjećam uz osmjeh, jer čak ni mama i najrođenija kuma nisu dobile peticu iz redova i krugova (krugovi su bili zadani geometrijski lik kojemu je trebalo težiti prilikom kopanja oko mladih voćkica)! Ponosna sam što je genetsko naslijeđe palo na plodno tlo, pa je moj sin inficiran troduplom dozom ljubavi prema zemlji i vrtu kojega većinom posadi iz vlastitog klijališta. On strpljivo uči svoga osmogodišnjeg sina koliko nježnosti i brige treba slabašnoj biljčici da nikne i poraste. Nije to česta pojava da gradska djeca „klanjaju“ po bašči svaki slobodni trenutak pa sam sklona vjerovati kako svoje nasljednike odgajamo načinom života više nego pričom.

Nisam danas sandale zamijenila blatnim klompama kako bih se hvalila zelenim, ravnim gredicama ili izazivala vašu zavist što ću ovoga ljeta jesti kruh, mast i svoj paradajz, nego da vam fokus usmjerim na pojave koje su pogubne za žene. Kaže Giboni u jednoj pjesmi: .. „Tko će živog čovika prisadit i sjećanje, ka i šibice kad se smoče, jedna mora na kraju upalit“.. i kliče, „Ljudi, evo me doma ..“!  Svaka akcija ima svoju reakciju i ne želim sada elaborirati tko je sve i u kojem postotku odgovoran što nam mladost odlazi iz Slavonije i ostatka bijedne naše. Znam da nije mjerilo roditeljske ljubavi bezbolna spremnost na susrete s vlastitom djecom i unucima dva puta godišnje kao većina Amerikanaca ili Evropljana. Njima je lakše jer su i sami kao punoljetni odlazili iz roditeljskog doma na nastavak školovanja ili su se nakon pronalaska zaposlenja preselili na drugi kraj grada ili države. Navikli su na rijetka obiteljska okupljanja za razliku od nas gdje pod istim krovom živi dvije pa i tri generacije.

U civiliziranom svijetu se zna da roditeljstvo nije jedini smisao postojanja muškaraca i žena, nego bračni par & roditelji nastavljaju živjeti nakon preseljenja djece svoje ostale uloge. Mi teško prihvaćamo da naši potomci imaju svoju životnu putanju i da im najviše možemo pomoći puštajući ih uz blagoslov svake staze kojom odaberu kročiti. To bi bio prirodni životni proces ali, „neće da može“ kažu naši istočni susjedi! Što je još gore, čak nam nameću i zakonima „tovare“ djecu obavezom da moraju brinuti o starim roditeljima! Gle klinca, koja klošarska država! Koja crna međugeneracijska solidarnost? Koje primitivne fore da žene (kćerke, snahe, unuke .. ) sjede kod kuće, rađaju djecu i brinu o svojim i muževim roditeljima! Ma o čemu pričamo!? Nisu li ti naši roditelji pošteno i krvavo zaradili za dostojanstvenu starost u kojoj si trebaju priuštiti kvalitetnu hranu i ugodan život, a ne šlepati i pomagati svoju odraslu djecu. Zaslužili su  što duže uživaju u svojim stanovima i kućama, a kada onemoćaju u Domovima koje su izgradili solidarnim odricanjem, uz svu moguću zdravstvenu skrb u ustanovama koje su također stvorili.

Što uopće znači biti državljanin/ka neke države nego sigurnost da pod stare dane nećeš „skončati za plotom“ kao pas. Država ne postoji samo zato da joj plaćamo porez i eventualne kazne – nego da nam osigura i garantira sigurnost i zaštitu. Za vrijeme radnog vijeka više svoje zarade dajemo državi nego što ostaje nama. Ona je ta koja između ostalog mora osigurati svu infrastrukturu i struku potrebnu za skrb o djeci, osobama s invaliditetom, starima i nemoćnima, ..! Na našu žalost, lopovska vlast (nakon što su opljačkali mirovinski fond, potjerali mladost koja je trebala puniti taj bunar bez dna), hoće ženama natovariti na vrat brigu i skrb o djeci i starim roditeljima. Većina žena u ovoj zemlji će biti u situaciji da umjesto slobode odabira obrazovanja, zaposlenja, karijere, roditeljstva… žive financijsku ovisnost o mužu & hranitelju i bijednim mirovinama svojih roditelja. Ne smijem niti pomisliti koliko će tek onda biti obiteljskog nasilja unutar četiri zida? Kakvo sjeme će niknuti u srcima djece i kako će tretirati svoje roditelje nakon godina života u gluposti & bahatosti?

Vidjela sam i čula histeričnu vrisku Markićkinih sljedbenica dok siju mržnju prema aktivisticama „Hoda za egzistenciju“ koje je policija pohapsila štiteći one koje viču da su ih mame trebala abortirati! Cijela pismena javnost vidi fašistički model u ovoj priči, a i sama sam sigurna da nam se bake okreču u grobu zbog „hodačica“ za život u inkviziciju, kako uništavaju sve što su one postigle svojom borbom. Možda nam oduzmu i pravo glasa!? A, opet, študiram, da je Markićku pobacila njezina mama, našli bi desničari neku drugu duševnu distrofičarku, jer su davno prepoznali snagu ženskog organiziranja i koriste ju za uništenje svega slobodnomislećeg i dostojanstvenog u Hrvatica. Legalizirat će i prostituciju, jer su u Svetoj stolici davno, odredivši granicu spolne zrelosti od 12 godina starosti za djevojčice dekriminalizirali i pedofiliju.

Prestanimo se praviti slijepe i gluhe dok nas korak po korak pretvaraju u tvornice za rađanje budućih vojnika i nadničara, Muški je princip strah i razaranje kao model promjene nesnosnog stanja, a ja nas pozivam na buđenje,na iskorak iz masovnog očaja i apatije! Ipak, ne žalim vjerovati da smo toliko destruktivni i da se želimo samouništiti! Ruke u zemlji ili rehabilitacija cvijećem pomažu mnogim psihičkim poremećajima pa bi sigurno pomogla i u liječenju duševne distrofije bolesne nacije.

Miroslav Krleža, 1917.

Razmišljam o Hrvatskoj –

o našoj žalosnoj, nepismenoj,

dragoj, zaostaloj,

nesretnoj Hrvatskoj.

9 comments

Skip to comment form

  1. Vrt j privilegija. Stanari zgrada su hendikepirana čeljad s blesavim balkonima.

  2. “A, opet, študiram, da je Markićku pobacila njezina mama, našli bi desničari neku drugu duševnu distrofičarku, jer su davno prepoznali snagu ženskog organiziranja i koriste ju za uništenje svega slobodnomislećeg i dostojanstvenog u Hrvatica.”

    Nije li ovo neukusno i preoštro?

  3. Atraktivan balans između osobnog iskustva (ja vrtlarica) i političkih stavova. Zanimljivo, poticajno, hrabro.

  4. Moje je mišljenje da je Škornjačkin stari pogriješio. Međusobna udaljenost je trebala biti broj cipela 38,5.

  5. “Prestanimo se praviti slijepe i gluhe dok nas korak po korak pretvaraju u tvornice za rađanje budućih vojnika i nadničara, ..”

    Drage cure, uvijek ste bile takve. Vi odgajate sinove koji kažu da ćete biti tvornice… bla, bla. Vaša odgovornost je ogromna, jer se zaista pravite slijepe i gluhe. Vi pozivate na osvetu itd. Žene su u ovakvom svijet desna ruka muškaraca koji taj svijet kroje po svom interesu.

  6. Mislim da je spomenutu gospođu mama trebala pobaciti! Točka!

  7. Za ove kriminalce bi najbolja terapija bila terapija tucanja kamena na Golom otoku. Miroslav Krleža je bio i ostao velik, prije 98 godina je dao dijagnozu koja je genetski umnožena preživjela do danas a kako vidim, nastavlja se…. Kako god, Ana je opet u pravu!

  8. Predobro, bravo Ana!

    Treba se znati da je postotak patološkog psihološkog zastranjivanja u perverziju, agresiju, nasilništvo, napad i ubojstvo daleko veći kod muškaraca, kad povežeš fizičku nadmoć, agresivnost, nisku razinu obrazovanja i visoku razinu primitivizma, dobiješ životinju, ili neandertalca. Dragi su mi lijevi intelektualci. Ali, nema tog muškarca koji se neće iživljavati nad ženom koja ovisi o njemu, i jedini spas za ženu je vlastiti prihod. Odlično ilustrirana jadnica u kuhinji u tekstu, da, na to žele Markićke i popovi svesti ženu, na služavku i tupo meso koje sluša i dobiva batine, što kaže jedan obiteljski nasilnik kojeg odrasli sin prezire i ne priča s njime godinama jer je gledao kako mu tuče majku ko životinja, ako ja ne znam zašto ju udaram, ona sigurno zna. https://www.youtube.com/watch?v=pnEEe7cBKP0
    Sve više mislim da na nasilje treba odgovoriti nasiljem, i da, ako odmah ne reagiraš, završiš pod nasilnim i kriminalnim umovima kao hrvatski radnici, seljaci i žene, na podu. Ko krpa.

  9. Izvor sveg zla je neobrazovanost i primitivizam. Da bi išta znao, trebaš čitati, obrazovati se, uspoređivati, povezivati, uzroke i posljedice, biti inteligentan i nadasve human i pošten čovjek. Od budale nikakve koristi u borbi za pravedno društvo bez lopova, prevaranata, manipulatora i kriminalaca kakvi su, preuzevši vlast, srozali državu i društvo na dno dna, u kmetsku mrakačinu. Kriminalci sluđuju ljude, manipuliraju i bogate se i kupuju novinare i robove. Društvo je bolesno. Tuku ljude po ulicama nahuškani općom klimom, bolesnijom no ikad.

    A umirovljenici? Pa iduće generacije će umirati u bijedi i siromaštvu, lopine pasu mirovinske fondove i stupove, neće ostati ništa, badave ste radili 40-50 godina, kad ovi koji nisu nikad, imaju prednost i lovu koju ste uplaćivali.

Odgovori