Tag: Poezija

Ne odustajemo od potrage

Odbačeni od samih sebe održavamo se na površni u gorkom, nepitkom svjetonazornom kupažu, ili u vrelom, tamnom umaku od simptoma političkog nevremena, medijskog kreteniziranja, moralnog relativiziranja, psihičkih tegoba, u dodatku jelu od vanjskih znakova dubinske destrukcije: ubijanja na daljinu s tv prijenosom efekata od tog, vjestonosnog banaliziranja, ravnodušnosti spram nesreće drugih i različitih, gladi usred …

Continue reading

Dva preostala slova u knjizi prijateljstva

Vuče se ulicom poguren s dlanom na ustima kao branom za rasprskavajuće mine svoga kašlja. Kažem mu čovječe osluškuj svoje tijelo kao što osluškuješ svoj auto u vožnji. Objašnjava mi da je on planeta na istoj dosadnoj putanji s bezbroj mračnih pećina u kojima naglavačke vjese šišmiši iznad kostiju davnih ljudi. Na pitanje oko kojeg …

Continue reading

Otpor

I kad umuknu kutije s glasovima vjestonosaca, i kad se s monitora maknu pokretni isječci vremena, informacije ne nestanu kao živa voda u pijesku. Zadrže se u otvorenoj posudi tvoje glave i pomiješaju s hormonima za rast u društvu. Smanjuješ se do patuljka, nestaješ, iščezavaš, od raspadanja navika, od licemjerja i kontrole nametnutih gospodara i …

Continue reading

Na putu prema otoku koji pluta

Bježiš od pohlepe nasrtljivih kanibala prema sigurnom utočištu od nevolja – zelenom otoku djetinjstva, prepunom otisaka tvojih bosih stopala, otoku što pluta uzburkanim morem sjećanja, sve daljem, sve manjem.   Spasonosni predah do odredišta do kojeg zapravo nikada nećeš stići,  potražiš u dokolici uz rijeku, iznad unutranje strane njenog meandra, na nanosima pijeska i mrtvih …

Continue reading