I što je najbitnije za sve govori da je u skladu sa zakonom. „Nikada nisam napravila ništa protuzakonitog“. Koliko smo to samo puta čuli. Ona je samo posljednja u nizu. Inače, rekao bih da su političari u Hrvatskoj došli do Mount Everesta shvaćanja zakona. Ma koliko loše bilo to što naprave nema veze jer sve ono što nije zabranjeno dozvoljeno je. E pa u politici nije! Ili barem ne bi trebalo biti. Trebala bi postojati famozna politička odgovornost. Odgovornost koju ne možemo prosuđivati samo na izborima jer do izbora uglavnom sve zaboravimo.
Golub u kutiji koja ima vratašca kroz koja može jesti. Vratašca su zatvorena. U kutiji se nalazi i sklopka. Nije potrebno dugo da golub shvati da pritiskom na sklopku otvara vrata i dolazi do posudice s hranom koja stoji iza vrata. Vrata se ubrzo zatvore pa golub ponovno pritišče sklopku. Međutim u drugom dijelu ovog eksperimenta nema sklopke, a vrata se otvaraju pravilno svakih dvadeset sekundi. Kada se vrata otvore golub „misli“: čime sam ovo zaslužio? Taman u tom trenutku mahao je krilima i vjeruje da je upravo to mahanje pokrenulo otvaranje vrata. Nastavlja mahati krilima. Taj efekt naziva se Golubovo praznovjerje. Scena je ovo s početka filma kojeg sam nedavno gledao. Odličan film, neobičan. Teško je pratiti radnju. Sad s odmakom i s novom idejom žalim što nije prikazano bi li golub činio isto kada bi ga se recimo ponovno za četiri godine zatvorilo u tu istu kutiju. Bi li se sjetio mahati krilima? Autor ovog eksperimenta Skinner pokušao ga je upotrijebiti i na ljudsko ponašanje. Ako bismo na ovo pitanje pokušali odgovoriti promatrajući ljudsko ponašanje, ili recimo ponašanje jednog birača s ovih prostora, lako je zaključiti da bi za 4 godine golub sve zaboravio.
Sjetio sam se ovog filma dok sam gledao zadnju emisiju Nedjeljom u dva. Ne znam točno zašto me podsjetila na goluba, možda zbog luđačkog pogleda. Divnih 60 minuta. Dođe čovjeku da onako zastane, raširi ruke i ako je slobodnijeg duha masno opsuje. Ako je fino odgojen može i lagano uzdahnuti: pa dobro tko je ovdje lud? Uzmemo li prikaz gošće u toj emisiji mogli bismo, onako laički, odrediti glavne upute političaru u Hrvatskoj. Bez obzira na sve, osmijeh mora biti na licu. Može i umjetni, uvježbani. Pretjerani. Odvratni. Koje god pitanje da je postavljeno nemoj odgovoriti. Ta zašto i bi? Moral naravno zaboravi, nećeš valjda moralan u politiku? I što je najbitnije za sve govori da je u skladu sa zakonom. „Nikada nisam napravila ništa protuzakonitog“. Koliko smo to samo puta čuli. Ona je samo posljednja u nizu. Inače, rekao bih da su političari u Hrvatskoj došli do Mount Everesta shvaćanja zakona. Ma koliko loše bilo to što naprave nema veze jer sve ono što nije zabranjeno dozvoljeno je. E pa u politici nije! Ili barem ne bi trebalo biti. Trebala bi postojati famozna politička odgovornost. Odgovornost koju ne možemo prosuđivati samo na izborima jer do izbora uglavnom sve zaboravimo. Ona mora postojati odmah, čim djelo bude učinjeno. Doduše, valja naglasiti da nisu naši političari usamljeni u tomu, eno gradonačelnik u Torontu uhvaćen kako puši crack pa ne želi odstupiti. Tvrdi da je bio mrtav pijan dok je pušio. Biti mrtav pijan je naravno u skladu sa zakonom.
Prije ljeta je ministar Linić najavio uvođenje ograničenja na minuse na tekućem računu. Pravdao se da zapravo štiti građane od njih samih. Odlično! Eto pozivam njega, Ra's al Ghula i ostatak Lige sijena da ovoga puta zaštite građane od zaborava i da predlože jedinstveni zakon, Zakon o političkoj odgovornosti. Drugačije očito ne ide. Prvi članak mogao bi glasiti: Ovim zakonom obuhvaćene su sve one aktivnosti koje su u skladu s ostalim zakonima RH, a koje poduzimaju politički i javni dužnosnici, raspolažući javnim novcem. Dalje bi se u nekoliko članka odredilo da bi politički bili odgovorni svi koji javni novac troše netransparentno, nepotrebno i neodgovorno ili se nedolično ponašaju. Sankcije bi ovisile o visini političke odgovornosti pa bi se kretale od kazni zatvora, preko otkaza i smjene pa sve do rada bez plaće dok se ne naknadi gubitak. Ne bi bilo teško odrediti da je netko tko na leasing uzme automobil od 400 tisuća kuna prekršio ovaj zakon. Što je najbolje, sve bi bilo po zakonu.
Golub je izrazito inteligentna ptica. Stoljećima su ih ljudi cijenili i koristili kao poštare. U novije vrijeme obilježava ih se kao „leteće štakore“ i pokušava protjerati iz grada. Golubica luđačkog pogleda to ipak ne shvaća pa i dalje bira ljude kao svoje susjede. Logično, od njih ima itekakve koristi.
