SB PERISKOP

Glavnom uredniku

Poštovani,

prije nekoliko dana na vašim ste stranicama prenijeli članak koji je objavio Branko Mijić, inače dopredsjednik HND-a, a čiji naslov glasi: Autogol o cenzuri

Taj je članak samo jedan u nizu poznatih lamentiranja Branka Mijića. Možda bi ga trebalo odmah zaboraviti kao što su mnogi već zaboravili bedasto lupetanje Hrvoja Zovka, predsjednika HND-a, koji je nedavno  izjavio: „Ako išta u pet slavonskih županija valja onda je to HEDL. „Osobno sam kao mali beznačajni građanin pomislio da ovakvu glupost zaista nitko ne može nadmašiti. Prevario sam se, jer to je učinio Branko Mijić; on je otisao malo dalje, pa je svoje gluposti pokušao i objašnjavati. Spominjao je Mijić sve od pravosuđa, HDZ-a, SDP-a, Bačića, Bandića, Plenkovića, HRT-a i ostale, ne bi li dočarao koliki je medijski heroj Hrvoje Zovko. Zaboravio je Mijić, slučajno ili namjerno, napomenuti da o tom medijskom heroju ne misle svi isto, dapače, neki poput Latina kažu javno da ih je sram i stid što sa Zovkom dijele istu profesiju. Neki ugledni novinari zbog njega kako i sami kažu ne žele sudjelovati u radu HND-a,  ali ipak plaćaju članarinu, neki bez ustezanja kažu da ih ne zanima HND dok je na čelu te udruge Zovko, a neki su se iz te neozbiljne udruge već ispisali.

Tako Mijić nogometnim žargonom ushićeno daje do znaja da je njegov medijski heroj Hrvoje Zovko poveo sa 7 nula protiv Hrvatske Radiotelevizije, ali skriva od javnosti da je to nižerazredna utakmica, jer, u ligi petice i Mijic i Zovko i njihovi patuljci, već su odavno izgubili kvalifikacije u kojima utakmice igraju ozbiljne udruge. Možda se to najbolje moze shvatiti iz rijeci  uglednog i ozbiljnog novinara koji nije uspio uči u reprezentaciju HND-a ciji je selektor Zovko. Taj ugledni novinar Domagoj Margetic slikovito je svojim pametnim kolegama i nama gradjanima koji ga zele razumijeti poručio

"Kao predsjednik Ogranka slobodnih novinara HND-a, član Središnjeg odbora, ali i novinar koji je stalno na udaru tužbi, ne samo da nisam pozvan govoriti na ovom skupu, nego nisam ni informiran da se ovo održava, niti sam pozvan na tribinu. Pametnome dosta!", napisao je Margetić.

Poznato je da mnogi  novinari nisu članovi HND-a, a nije, na koncu, bio ni sada pokojni Vladimir Matijanić, koji je odbijao bilo kakvu kandidaturu za bilo koje priznanje HND-a, nije on htio nagradu od onih koji ne znaju bili kakili ili piškili. No jedna takva novinarka, naoko ugledna, ipak ga je predlozila za priznanje koje njemu ništa nije znacilo, jer kome bi i značilo priznanje koje se dijeli po klanovskoj ili frendovskoj liniji.

Jedan dio Mijićevog lamentiranja zaslužuje ipak da mu se javno odgovori,  respektirajuči činjenicu da on sebi, ali i javnosti postavlja pitanje mogu li u javnim medijima raditi oni novinari koji ne znaju bili kakili ili piškili. Prilažem njegovo pitanje...

Ostala je samo pod c) autocenzura, koju autor provodi nad samim sobom u strahu od mogućih sankcija. Ali, je li moguće da na javnom servisu rade oni koji se tajno boje vlastite sjene? I kako se ti koji ne znaju bi li kakili, bili piškili mogu zvati novinarima? To nisu čak ni medijski dvorjani, kako ih zove Hedges, već prije svega dvorske lude. https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=11246

Dakle, Branko, ti koji ne znaju bi li kakili ili piškili, mogu raditi u javnom servisu i rade u javnom servisu i to uz suport  i neograničenu potporu perjanica HND-a poput Hrvoja Zovka predsjednika HND-a, Gorana Gazdeka dopredsjednika HND-a, Branka Mijica, dopredsjednika HND-a, Đurđice Klancir, Predsjednika VIJEĆA ČASTI HND-a, Hrvoja Šimićevica, Drage Hedla kako portal Narod.hr kaže Relotius, Željke Gavranović i sličnih novinarskih patuljaka.

Ne samo to upravo baš ti i takvi koji ne znaju bi li kakili ili piškili uz Vašu su pomoć, Branko, za nagradu i poslušnost, što su sustavno provodili autocenzuru sa kojom se Vi pokušavate sprdati, imenovani u, zamislite, opet diskrecionim pravom ,ne javnim natječajem ,u radno tijelo Vijeća za elektroničke medije, i ne samo to, takve koji ne znaju bi li, kako Vi kažete,, kakili ili piškili, upravo takvi kao Vi proglašavaju da su javne osobe i medijski stručnjaci. Branko, dakle takvi koji ne znaju bi li kakaili ili piškili, eto ti vraga, baš Vi ih imenujete u Ocjenjivacki odbor za dodijelu priznanja HND-a za 2021 godinu.

Branko, eto, baš takve, koji ne znaju bili piškili ili kakili, a čije su sposobnosti u primjeni autocenzure prepoznate kao iznad prosječne, primili su čak i pojedini gradonačelnici ali i poneki župan.

Iako nisam simpatuzer HDZ-a, ponosan sam što i moj župan ANUšIĆ nije ugostio dobitnika nagrade za životno djelo Otokar Keršovani za 2020-u godinu, i želim vjerovati da je razlog u tome sto je naš župan prepoznao da se radi o novinaru koji ne zna bi li kakio ili piškio.

Neovisno što je za neke župane bilo dovoljno napisati članak o svinjskom gnoju kako bi prepoznali kaki li ili piški novinarka, moj i naš župan dobro je vjerojatno promislio želi li ugostiti nekoga koji ne zna bi li kakio ili piškio, ili, kako Vi Branko kažete, dvorjana koji se ponaša poput dvorske lude.

 

Osobno poznajem novinare koji ne razmišljaju hoće li piškiti ili kakati, oni su novinari u punini te riječi oni ne cenzuriraju sebe, ali ni druge, oni nisu ponizni i ljigavi. I baš ste te i takve novinare Vi Branko ponizili, podcijenili, i tjerali ste ih da sami sebe cenzuriraju, a oni to nisu htjeli. Sudjelovali ste, Branko, u zataškavanju istine u vlastitim redovima, okrenuli ste leđa kolegama novinarima koji su u vašim redovima u vašoj udruzi željeli samo jedno, a to je da se utvrdi istina, a Vi ste im, Branko, okrenuli leđa zajedno sa Vašim herojem i valjda uzorom Hrvojem Zovkom.

Evo Branko autentični zapis iz kojeg se vidi kojeg ste se Vi kolege novinara odrekli tražeći da stavi mandat člana Izvrsnog odbora u HND-u na raspolaganje, jer je samo dao do znaja da ne želi kolokovijalno biti u društvu onih koji ne znaju bi li kakili ili piškili. On nije htio provoditi autocenzuru:

„Je si li ti svjestan koju potencijalnu štetu društvu radiš?“

Samo preispitivanje nije šteta, već naprotiv. Šteta bi nastala tek ukoliko bi se navodi s kojima raspolažem pokazali točnim, odnosno ukoliko bi se potvrdili i pokrenuo opoziv. Ali, dugoročno gledano, to bi bila manja šteta od one da nagrada ostane onome koji je nije trebao dobiti.

Uostalom, jesmo li svjesni kakvu štetu Društvu činimo već odbijanjem preispitivanja na mjerodavnim tijelima HND-a dodjele najuglednije nagrade čovjeku za kojeg sve što sam saznao govori kako je ne zaslužuje te da uopće bude aktivan član HND (kao direktor treba članstvo staviti u mirovanje), a kamo li dobitnik nagrade OK.

Lako je Branku Mijiću laprdati o autocenzuri ili Željki Gavranović napisati članak o svinjskom gnoju, ali tek će se pravi novinari uhvatiti u koštac sa svinjarijama u vlastitoj udruzi.

Na tom se i sličnim primjerima može vidjeti koji novinari ne znaju bi li kakili ili piškili, a u HND-u ih ima dosta, samo ih ne vidi Branko Mijić.

Vlado Stakić